Mostov Markotić o Troskotu: ‘Postaje pravilo da tzv. desni političari ulaskom u ozbiljnu politiku odjednom ‘omekšaju”

Foto: Josip Markotić, Facebook

Već nekako postaje pravilo da političari tzv. desnog ili konzervativnog predznaka, koji su prije ulaska u politiku svoje ime izgradili aktivizmom i promoviranjem konzervativnih uvjerenja, ulaskom u ozbiljnu politiku odjednom „omekšaju“ i razvodnjuju svoje stavove. Ili prije nisu bili iskreni ili iskreni nisu sada”, ističe splitski gradski vijećnik Mosta Josip Markotić u svom osvrtu na izjavu Mostovog kandidata za zagrebačkog gradonačelnika Zvonimira Troskota koji je gostujući na N1 televiziji izjavio da bi ‘eliminirao’ i ‘procesuirao’ hrvatske branitelje iz redova HOS-a.

Josip Markotić bivši je predavač s Hrvatskog katoličkog sveučilišta i Instituta “Ivo Pilar” iz područja bioetike. Nezavisni je vijećnik Mosta u Gradskom vijeću Splita. Kao vijećnik istaknuo se kao prvi od gradskih vijećnika s podrškom referendumu Narod odlučuje i manifestaciji Hod za život, otporom mreži dilera u Splitu, te javnim zagovaranjem gradnje crkve na lokaciji Split 3.

> Bulj za Narod.hr: ‘I Milanović i Troskot bi se trebali ispričati pripadnicima HOS-a’

> Peternel Troskotu: Ne postoji odredba kojom bi se ZDS mogao kazneno procesuirati

> Odvjetnik Hodak za Narod.hr: Sudskim presudama je utvrđeno da je HOS regularan dio HV-a

> Mostov kandidat za gradonačelnika Troskot bi ‘eliminirao’ i ‘procesuirao’ hrvatske branitelje iz redova HOS-a

Komentar Mostovog vijećnika Josipa Markotića o izjavi Zvonimira Troskota prenosimo u cijelosti:

To Whom It May Concern 🙂

Situacija s izjavom Mostovog kandidata za ZG gradonačelnika gosp. Troskota pokazala je jedan drugi, puno važniji problem od kojeg „boluju“ mnogi političari, osobito oni tzv. konzervativnog i „desnog“ predznaka. A to je da se boje javno reći što misle o svjetonazorskim i društvenim pitanjima oko kojih je podijeljeno društvo. Taj strah i suzdržanost u pravilu opravdavaju relativiziranjem problema, bježanjem u „važnija“ komunalna i ekonomska pitanja. No zanimljivo kako za političare „lijevog“ i liberalnog predznaka uglavnom nije nikakav problem otvoreno i javno izreći svoj stav o svim svjetonazorskim i ostalim spornim pitanjima.

Mislim da se to ovaj put dogodilo i gosp. Troskotu. Nije rekao ono što stvarno misli nego ono za što je mislio da će zvučati prihvatljivo za njegove potencijalne birače. Da je tome tako upravo on sam potvrđuje naknadnim objašnjavanjem da nije tako mislio, da je krivo shvaćen i prenesen.

A još veću štetu mu rade oni koji ga dobronamjerno opravdavaju izjavama tipa: mlad je, navukli su ga, nije prošao uličnu školu itd. Ovakva obrana samo ga još dublje pokapa jer kako onda misli voditi Zagreb ako je mlad, naivan i neiskusan (iako ima 37 godina?), ako se da navući i ako mu za odgovoriti na jednostavno pitanje treba ulična škola?

Već nekako postaje pravilo da političari tzv. desnog ili konzervativnog predznaka, koji su prije ulaska u politiku svoje ime izgradili aktivizmom i promoviranjem konzervativnih uvjerenja, ulaskom u ozbiljnu politiku odjednom „omekšaju“ i razvodnjuju svoje stavove. Ili prije nisu bili iskreni ili iskreni nisu sada.

Naravno, politika nije isto što i društveni aktivizam, politika je umijeće mogućeg i mnogo političkih problema moguće je riješiti jedino konsenzusom. Ja sam spreman podržati političara, pogotovo na lokalnoj razini, koji nema nužno identične svjetonazorske stavove kao ja, ako procijenim da je taj političar pošten i sposoban voditi grad ili lokalnu politiku.

Što ja mislim o pobačaju, Titu, HOS-u itd. naravno nema nikakve veze s asfaltiranjem ulice, parkinzima, borbom protiv korupcije, saniranjem odlagališta smeća, ali to ne znači da ću se stidjeti svojih uvjerenja, kriti ih, kamuflirati u fraze tipa: to je “prekompleksno pitanje da bih sad na njega odgovorio”, samo kako bih zvučao politički korektno i medijski prihvatljivo.

Naravno, i takav je odgovor legitiman, popularan i možda donese poneki postotak stranačkom rejtingu. No puno govori o karakteru osobe.
Očekivati da ćemo se svi slagati u svemu, da se možemo svidjeti svima i da možemo oko svih pitanja postići konsenzus, manipulacija je i utopija.
Kako postići konsenzus između onih kojima je pobačaj ubojstvo i onih kojima je pobačaj temeljno ljudsko pravo?

Kako postići konsenzus između onih koji postrojbe HOS-a smatraju ustaškom zločinačkom organizacijom i onih kojima je HOS legitimna vojna postrojba iz Domovinskog rata?

Kako postići konsenzus između onih kojima je Tito zločinac i onih kojima je Tito „najveći sin našeg naroda“?

Nikako. I to nikakav problem nije dok god jedni druge poštujemo i civilizirano živimo jedni uz druge. Problem može biti jedino kad ja zbog straha što će onaj drugi misliti ili zbog straha da neću dobiti njegov glas, zbog straha da neću postati zastupnik, gradonačelnik, direktor, zatajim svoje uvjerenje ili ga se oportunistički odreknem.

Dok sam bio na poslijediplomskom studiju u Italiji imao sam priliku susresti jednog njihovog poznatog političara, ministra u talijanskoj vladi i člana Europske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je predložen na jednu visoku funkciju u Europskoj komisiji. Iako je bio i više nego kvalificiran i sposoban za tu funkciju, problem su bili njegovi konzervativni i „previše katolički“ stavovi zbog kojih na koncu nije izabran. U sjećanju mi je ostao intervju s njim. Na novinarsko pitanje je li svjestan da mu zbog takvih stavova u pitanje dolazi prestižna politička karijera, odgovorio je: „Ako moram birati između političke karijere i svojih uvjerenja, biram svoja uvjerenja.“

To je razlika između političara i politikanata, zaključuje Josip Markotić.

Pogledajte što je Zvonimir Troskot izjavio za N1:

Podsjetimo, na današnji dan 22. siječnja 1993. počela je velika oslobodilačka operacija Hrvatske vojske pod kodnim imenom Gusar poznatija kao oslobođenje Masleničkog mosta i okolice.

> 22. siječnja 1993. Maslenica – Hrvatska vojska povezala prepolovljenu Hrvatsku!

> HOS-ovci Milanoviću: ‘Ratnu zastavu ni četnici nam nisu uzeli, a nećete ni Vi’

> Branitelj Maras za Narod.hr: Ne vidim razlog zbog kojeg je predsjednik otišao iz Zadra

Bila je to jedna od velikih pobjeda Hrvatske vojske koja je primarno značila dvije stvari: kopnenu deblokadu Dalmacije i njenu kopnenu prometnu povezanost s ostatkom Hrvatske, te težak vojni poraz srpske vojske koji je uvelike utjecao na njen borbeni moral do završetka rata.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr