Nakon što je u TV Kalendaru, u srijedu, 7. prosinca, emitiran prilog o ubojstvu obitelji Zec u Zagrebu 1991. godine, u kojem je navedeno da je “taj tragični slučaj medijski je predimenzioniran do te mjere da je u sjeni ostao podatak da je, osim Aleksandre Zec, još preko 400 djece poginulo tijekom velikosrpske agresije, a za što također nikad nitko nije odgovarao”.
(VIDEO) Urednik TV Kalendara pod paljbom medija zbog priloga o obitelji Zec
Mediji su se automatski digli na noge, a u hajku su se uskoro uključili i neki političari poput Bojana Glavaševića.
Oglasio se i Glavašević: Prilogom u TV kalendaru drugi put je ispaljen metak u Aleksandru Zec
Narod.hr je dobio pismo podrške čitatelja (podaci poznati redakciji), koje smo odlučili objaviti, kako bi se javno čuli i drugačiji stavovi od onih koji prevladavaju u medijima.
“Poštovani,
obraćam Vam se kako bih Vas pozvao na izražavanje potpore Vladimiru Brnardiću i redakciji TV kalendara, te njihovom radu povodom medijskih napada zbog priloga o obitelji Zec koji je jučer emitiran. Smatram da je prilog napravljen vrlo profesionalno: detaljno je opisano što se dogodilo, navedeno je da je taj slučaj nanio veliku štetu novostvorenoj Hrvatskoj, ali i da je medijski predimenzioniran, zbog čega su u sjeni ostala mnoga druga ubijena i stradala djeca tijekom Domovinskog rata. Ovaj zadnji dio da je slučaj medijski predimenzioniran, ali bez nastavka da je predimenzioniran u smislu da se druga ubijena djeca nigdje ne spominju, pojedini lijevi mediji iskoristili su da napadnu redakciju TV kalendara, i to po njihovom već ustaljenom obrascu manipulacije, kojim se ili nečije riječi ne prenose u potpunosti, pa dobivaju novo, negativno značenje, ili se bezobrazno izvrću, pa opet dobivaju negativnu etiketu. Osobno, kao i većina (tiha) hrvatskih građana, smatram da u spomenutom prilogu nema spornih riječi. Kao i svi normalni ljudi, uključujući i mene, u prilogu je zločin osuđen, ali je pritom za neke osobe spornim riječima navedeno i da se istodobno čini nepravda prema stotinama druge djece koja su ubijena, stradala, ostala bez roditelja, baka i djedova, rođaka i prijatelja, obiteljskog doma, a kojih se gotovo nitko ne spominje. Zar su sva druga ubijena djeca manje vrijedna od Aleksandre Zec? Zar je Aleksandrina prolivena krv vrijednija od krvi Ivane Vujić, Igora Kačića, stradale djece u Slavonskom Brodu i drugim bombardiranim hrvatskim gradovima i selima? Normalnom čovjeku jednaka je svaka ljudska, a osobito dječja žrtva, bez obzira na nacionalnost, vjeru, rasu, jezik itd. Ovim napadima ti pojedini mediji pokazali su svoju dvoličnost, licemjernost, nedosljednost i nedostatak ljudskosti u sebi jer se spomenute druge ubijene djece nikad ne spomenu u svojim člancima, a sada su im usta puna Aleksandre Zec, čiju žrtvu, nažalost, iskorištavaju i da bi promijenili karakter Domovinskog rata iz obrambenog u građanski, ili da bi izjednačili krivnju hrvatske žrtve i srpskog agresora, ili čak u potpunosti prebacili krivnju na Hrvate. Toliko o njihovoj vjerodostojnosti. No, to ne čudi, s obzirom da je većina tzv. mainstream medija u stranim rukama ili rukama kadrova iz bivšeg komunističkog sustava, koji se ni do danas nisu pomirili da je Jugoslavija nestala i da postoji samo slobodna i samostalna Hrvatska. Zato sam Vam se obratio, jer vjerujem, da ćete, uz još neke istinske hrvatske medije, izraziti mišljenje one tihe hrvatske većine.
Srdačan pozdrav,
vjerni čitatelj Ivan iz nepokorenog grada”
