Plan HDZ-a da već od iduće godine Dan državnosti koji se sad obilježava 25. lipnja vrati na 30. svibnja kako se slavio prvih deset godina od uspostave višestranačkog Sabora, otvorit će i nove zahtjeve za mijenjanjem i drugih državnih praznika.
Saborski zastupnik i povjesničar dr. sc. Zlatko Hasanbegović (Neovisni za Hrvatsku) potvrdio je za Slobodnu Dalmaciju da bi njihova tri zastupnika podržala vraćanje Dana državnosti na 30. svibnja ali i da će u raspravi oko novih blagdana oni predložiti da se ukine 22. lipnja koji se obilježava kao Dan antifašističke borbe.
> Povjesničarka Vlatka Vukelić: ‘Istražili smo drugu stranu 22.lipnja, evo što se zapravo dogodilo’
> Dan antifašističke borbe – zašto ga slavimo kao državni praznik?
> Ivan Miklenić: Treba li Republika Hrvatska slaviti Dan antifašističke borbe?
> Google mape prikazuju masovna grobišta Titovih komunističkih zločina
Dan antifašističke borbe 22. lipnja u Hrvatskoj je postao praznik 1991. godine kao “spomen na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda”.
O tome zašto Neovisni za Hrvatsku traže da se 22. lipnja prestane obilježavati dr. sc. Zlatko Hasanbegović kaže:
“Među ostalim zato što je riječ o apokrifnom nadnevku budući da 22. lipnja 1941. godine nije utemeljen nikakav odred. Za to u povijesnim izvorima nema bilo kojeg dokaza. Toga datuma Hitlerova je Njemačka napala Sovjetski Savez. Prekinula je dotadašnje savezništvo, političko i vojno. Skupina sisačkih komunista taj dan odlazi u šumu, na neku vrstu konzultacijskog ladanja – što učiniti u novonastalim okolnostima. Kako god vrednovali tu baštinu, nije se dogodilo apsolutno ništa“.
Nova generacija povjesničara ovaj događaj stavlja pod veliki upitnik
Podsjetimo, dr. sc. Vlatka Vukelić s Odsjeka za povijest Hrvatskih studija u Sisku je o ovoj temi 2016. održala predavanje o 22. lipnju 1941. kada je navodno osnovan Prvi partizanski odred u šumi Brezovica kod Siska.
„Nova generacija hrvatskih povjesničara, neopterećena prošlošću, mnogo manje indoktrinirana, s razlogom ovaj događaj stavlja pod veliki upitnik, smatrajući kako se radilo o skupini članova lokalne partijske organizacije koja je u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu”, istaknula je povjesničarka doc. dr. sc. Vlatka Vukelić.
“Lojzo Buturac je osobno razgovarao s Vladom Janićem Capom u kući njegove sestre i to je zabilježio još davne 1955. godine, taksativno po svim događajnim točkama od lipnja do rujna 1941. Prvih dana travnja 1941. srušen je u Sisku spomenik kralja Petra Karađorđevića. Za taj su čin osumnjičeni sisački komunisti i takozvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Zbog toga, a i radi sporazuma o nenapadanju od između Hitlera i Staljina od kolovoza 1939. pa sve do 22. lipnja 1941. godine sisačkih komunista i ustaša nije bilo nekih većih problema. Međutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Janić otišao u Petrinju i to da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlačenju u ilegalnost. Marijan Cvetković je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. Navečer istoga dana, i Janić i Cvetković, našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekovića i Jose Lasića. Uz još po nekoga člana partije, koji se tu zatekao, odlučeno je da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude Žabenska šuma. Tu u Žabnu su Janić i Cvetković i prespavali. Kao što se vidi, nema toga dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda. Gospodina Lovrekovića sam imala prilike upoznati, a poznam i njegovu unuku. Ono što je nam bilo uvijek čudno kako njezin djed nije nikada htio pričati o tim događajima i nikada nije mislio da ima nešto bitno za ispričati, zapravo mislio je da je to sve bez veze. Lojzo Buturac nije jedini svjedok ove Janićeve priče te postoji još nekoliko svjedoka, a ove događaje imamo zapisane i u knjizi Miroslava Matovine i Dragana Božića iz 1981. godine. To sve ukazuju na to da je cijeli događaj bio povijesno nebitan“, upozorila je doc. dr. sc. Vlatka Vukelić te zaključno istaknula kako je nejasno koji se to događaj 22. lipnja svake godine u šumi Brezovica obilježava kao državni praznik.
