Neretvanska mandarina, zaštitni znak ovog dijela Hrvatske, ima i svoju spomen-ploču

U dolini Neretve danas je zasađeno više od dva milijuna stabala, a mandarina je postala oznak (brend) ovog dijela Hrvatske. Prve su se sadnice zasadile prije 70 godina, o čemu svjedoči 80-godišnja Križa Zonjić iz Opuzena. I dalje spretno bere mandarine koje još od 80-ih godina prošlog stoljeća rastu u njezinom vrtu. Za HRT je ispričala autentičnu priču o prvim sadnicama.

Skupe sadnice

– Svi su pomrli, nikoga nema živa više, a i ja čekam kad ću, rekla je Križa Zonjić iz Opuzena.

Prve su neretvanske mandarine, kaže, uzgojene na Salacanovom imanju ili ”kod pošte’ i to sorte Unshiu kasnije zasađenih u Lukama gdje danas je danas velika plantaža s novim nasadima.

– Za 1. maja se je veselilo na Ušću i pekli janjci i posadila se prva naranča za Ušće dolje u dolini Neretve, kazala je baka Križa.

> Berba mandarina u Neretvanskoj dolini: Radnika nema ni za lijek

I nakon toga su se mandarine razmnožile.

– Razmnožile i sadnice su bile vrlo, vrlo skupe, odgovorila je Križa.

Rijetka su autentična stabla ostala i sačuvana

Rijetka su autentična stabla ostala i sačuvana.

Jedna od njih je mandarina koja ima svoju spomen-ploču jer je jedina ostala od nekadašnjeg nasada s 500 stabala. Danas je na tom mjestu jedna od najvećih stanica za dozrijevanje i otkup voća koju su osnovala dvojica prijatelja. Jedan od njih nećak je osnivača PIK-a Neretve Stanka Parmaća koji je među prvima poljoprivrednike poticao da sade mandarine jer će od njih jednog dana moći dobro živjeti.

– Oni hrabriji ljudi koji su malo više bili u tom smislu ušli su u tu proizvodnju. Kad su im stabla došla na rod, to je bila baš prava, zarada i moglo se od toga jako dobro živjeti, rekao je Niko Ujdur (Frigo Bonsai).

– Pošto je ovo linija kontinentalne i mediteranske klime, između ostalog, bilo je predloženo da se ide u sadnju citrusa jer je to granična linija za uzgoj citrusa, kaže agronom Ante Parmać.

Zbog klimatskih promjena kroz godine teško je bilo očuvati stara stabla agruma, zato se takvi primjerci ovdje smatraju posebnima. Stanko Salacan iz Opuzena u svom vrtu još posjeduje limun kojeg je zasadio njegov otac sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

– Do dana današnjega je on živ i nitko ne zna u dolini Neretve koliki je vijek trajanja agruma. Ja mislim da je ovo najstariji, rekao je Salacan.