Nevjerojatna presuda u Osijeku: sutkinja ju proglasila krivom za nepostojeći prekršaj, a uvažila svjedočenje policajca koji s njom nije ni razgovarao

Foto: Flickr

Sadržaj pisma čitateljice (podaci poznati redakciji) koje nam je pristiglo iz Osijeka, pomalo izgleda kao kombinacija Kafke i serije Zona sumraka. Prometni prekršaj za koji čitateljica tvrdi da se nije ni dogodio, završio je na osječkom Prekršajnom sudu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon nekoliko ročišta na kojima se nije pojavljivao policajac koji ju je htio kazniti za navodni prekršaj i na kojima ju je sutkinja (podaci poznati redakciji) nagovarala da prizna krivnju, proces je na posljednjem ročištu prebačen u hitni postupak, na sudu se pojavio sasvim drugi policajac (podaci poznati redakciji) koji je, kako kaže čitateljica,  iznio niz neistina, je je ona proglašena krivom u procesu u kojem se iz zapisnika brisalo sve što nije išlo u prilog oslobađajućoj presudi. Policajac koji ju je zaustavio, nakon što se nije pojavljivao na ročištima zbog navodnog godišnjeg odmora, dao je pismeni iskaz kako se tog prekršaja uopće ne sjeća.

Pismo čitateljice prenosimo u cijelosti.

Prije nego počnem s opisivanjem događaja na sudu evo opisa situacije za koju mi je dosuđen prekršaj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Opis navodnog prekršaja

Radim u školi, u mjestu udaljenom 40 km od svoje kuće. Na povratku s posla oko 19 sati navečer došla sam do križanja ulice K. P. Svačića i Vukovarske ulice u Osijeku. Križanje je komplicirano jer je pri završetku Svačićeve ulice pružni prijelaz s rampom i između pruge i semafora stanu 3-4 automobila. Na samom križanju bilo je upaljeno crveno svjetlo i ja sam usporila na ispod 20 km/h, proučavajući ima li mjesta iza pruge i  iza dva auta, koja su već stajala na semaforu, ili se moram zaustaviti prije pruge i čekati zeleno svjetlo. Budući da je bilo dovoljno mjesta, polako sam krenula prelaziti prugu. U trenutku kada sam već prešla prugu čula sam prvo zvučne signale, a zatim u retrovizoru vidjela da su se upalile treptalice i da je unatoč njima još jedan auto brzo prešao prugu prije nego se počela spuštati rampa. Još smo neko vrijeme čekali zeleno i kada se upalilo, dva auta ispred mene skrenula su lijevo na Vukovarsku ulicu, a ja sam produžila ravno. Uskoro se iza mene pojavio policijski auto s upaljenom rotacijom i zaustavioo me. Policajac mi je prišao i rekao da sam prešla prugu na treptalice što sam odmah zanijekala. Nakon gotovo 10 minuta čekanja, dao mi je rješenje o prekršaju i rekao da se slobodno mogu žaliti. S njim je bio još jedan policajac koji je došao do njega dok mi je uzimao dokumente, ali mi se taj drugi nije obratio. Pisanu žalbu sam podnijela u policijsku upravu i nakon mjesec dana dobila sudski poziv na ročište.

Križanje Vukovarska Svačićeva
Križanje Vukovarska Svačićeva

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvo ročište – iskaz i cjenkanje oko kazne

Na prvom ročištu sam sutkinji iznijela događaj i kada me je pitala osjećam li se krivom, rekla sam – ne. Ona je rekla da mogu birati: ako priznam krivnju, ona će mi početnu kaznu umanjiti za: „Recimo tisuću kuna i 3 mjeseca bez vozačke dozvole“ (kao cjenkanje na tržnici), a ako ne priznam, idem na sučeljavanje s policajcem koji me je zaustavio.

Drugo ročište – policajac na ‘godišnjem’, opet cjenkanje oko kazne

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Izabrala sam sučeljavanje jer nisam željela priznati krivnju za nešto što nisam napravila. Mjesec dana kasnije bilo je drugo ročište. Nakon što je sutkinja kasnila 45 minuta, pozvana sam unutra i tamo su mi rekli da je policajac na godišnjem i da ne može doći na ročište. Po Osijeku inače kruži priča kako je “jednodnevni iznenadni godišnji odmor” modus operandi policajaca koji se trebaju pojavljivati na ovakvim ročištima. Sutkinja me me opet pitala ostajem li pri svojoj izjavi, što sam potvrdila. Onda mi je rekla da ona ne zna što se dogodilo jer ona nije bila tamo, a ja sam rekla da znam točno što je bilo jer ja jesam bila tamo. Htjela je smanjiti kaznu, ovaj puta na 1.000 kn i oduzimanje vozačke na mjesec dana, ali pod uvjetom da kažem da sam kriva. Opet sam odbila. Na to mi je rekla da ljudi vole odugovlačiti sudski postupak u nadi da će im se smanjiti kazna. Moj odgovor je bio da ja ne odugovlačim jer sam se ja pojavila na ročištu, a policajac nije. Odlučila je pozvati me na ponovno ročište da se suočim s policajcem.

Naravno, dok je policajac bio na godišnjem, ja sam morala tražiti slobodan dan.

Treće ročište – policajac opet na ‘godišnjem’, sutkinja omalovažava zvanje učitelja

Mjesec i pol dana kasnije – novo treće ročište, ali policajac se opet ne pojavljuje jer je, pogađate -na godišnjem. Drugi slobodan dan sam očito tražila uzalud. Pitala sam zašto se on ne može pojaviti na ročištu samo zato što je na godišnjem, a sutkinja je rekla: „Vi ne znate gdje je on na godišnjem. A i da nije na godišnjem i da je radio noćnu smjenu, također ne bi mogao doći jer bi morao odmoriti nakon smjene.“ Zatim je uslijedilo ponovo pitanje priznajem li krivnju, što sam opet odbila.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nova ponuda glasila je: 1.000kn kazne koju bi umanjili za trećinu, pa bih morala platiti 667kn i bez oduzimanja vozačke dozvole. I onda mi ona naglašava: “Ovo ću vam reći van zapisnika. Policajci su trenirane osobe za utvrđivanje prekršaja i oni daju zakletvu prilikom stupanja na posao. „ Upitala sam ju znači li to da u mojoj riječi protiv njegove sud vjeruje njemu, a ne meni, ona je odgovorila: “Oni su ipak školovani za to, a vi niste.“

Činjenicu da sam učiteljica koja preko 10 godina odgaja djecu pod pretpostavkom da se odgoj zasniva na određenim moralnim principima, ovdje ću staviti postrani. Samo ću napomenuti da ću i ovaj drugi slobodan dan morati odraditi.

Četvrto ročište – cirkus

I sada kreće cirkus. Na četvrto ročište dolazi policajac kojeg ne prepoznajem i zajedno čekamo sutkinju koja kasni 15 minuta jer je morala ići pitati svoju doktoricu kako treba uzimati lijek koji joj je prepisala. Ulazimo unutra i ona kaže da je to policajac koji mi je utvrdio prekršaj i da će on prvi svjedočiti.

Priču zasniva na tvrdnji kako sam vijugala ispod rampe koja se spuštala (što je na relativno uskom križanju prilično teško napraviti), kako je on bio udaljen 15 do 20 m od pružnog prijelaza (što je nemoguće jer je 15 m od pruge cesta, a on je mogao biti udaljen minimalno 100 m) i kako je, kad su me zaustavili, pustio kolegu samog do mene jer je vidio da je žena za volanom. S njim bi, kaže, išao samo da je muškarac u pitanju.

Sutkinja ga je pitala kako se zove kolega, a on je rekao da ne zna tko je taj dan bio s njim u ophodnji. Sutkinja je na to rekla neko ime i on je rekao: “ako vi kažete da je to bio on, onda je sigurno to on.” Taj drugi je dan prije došao na sud i dao pisanu izjavu koju će nam sutkinja kasnije pročitati.

Uslijedio je niz rečenica koji se mogu svrstati u rubriku ‘vjerovali ili ne’. Rekao je kako je on osobno razgovarao sa mnom i kako ja nisam nijekala počinjenje prekršaja, nego sam ga molila da mi smanji kaznu. I kako se sjeća da sam vozila mali crveni auto.

Ja sam se tu ubacila i rekla da moj auto uopće nije te boje. Tada je sutkinja rekla neka se njegov komentar o boji briše iz zapisnika jer to nije važno. Bili su, kazala je, noćni uvjeti, a da on je rekao plav ili žut, to bi bilo sasvim svejedno. Pokušala sam protestirati, ali mi je sutkinja rekla da čekam svoj red.

Kada me je pitala imam li prigovor na njegovu izjavu, rekla sam da se ne slažem oko sljedećih njegovih izjava: da smo auto koji je bio iza mene i ja bili udaljeni 10 cm jer se iz njegovog kuta to niej moglo procijeniti, da se rampa nije spuštala kada sam ju ja probala izbjeći i da ja s tim gospodinom nisam progovorila niti riječ. Inače on je potpuno ćelav, a policajac koji me je zaustavio ima tamnu kosu.

On je potom priznao da me je drugi policajac zaustavio, iako na prekršajnom nalogu piše njegovo ime. On se, kaže, samo potpisao, a ustvari je obrađivao onaj drugi auto. Zatim je rekao kako je ipak pričao sa mnom. Morali smo se ustati,okrenuti jedno prema drugome i ponovo ispričati priče.

Ja sam ga gledala u oči i rekla da on i ja nismo niti riječ progovorili, on je samo šutio, rekla sam i da dobro znam da je bio udaljen više od 20 m, on opet šuti. I opet spominje da sam ga molila za smanjenje kazne, na što sam ponovo rekla sutkinji da je to nemoguće jer nisam s njim razgovarala niti mi je itko rekao iznos kazne.

Policajac koji je trebao doći dao pisanu izjavu da se prekršaja ni ne sjeća

Sutkinja je tada pročitala izjavu drugog policajca koji je rekao kako on prekršaj nije niti vidio niti ga se sjeća, jer je gledao na nešto drugo što se događalo na Vukovarskoj ulici i da je postupio po nalogu kolege. Natezanje se nastavilo, a sutkinja me je pitala za moje imovinsko stanje, moleći policajca da izađe van dok ja odgovorim. Rekla sam joj kako sam zaposlena, da mi suprug radi, da imam dvoje male djece i kredit. Potpisali smo izjave i zapisnika a jako ih je ljutilo što sam ga čitala prije potpisivanja i stalno su me požurivali. Sutkinja je rekla kako će presuda biti poslana pisanim putem na kućnu adresu.

Presuda izrečena usput, sutkinja se ne želi zamarati tuđim problemima

Taman kad sam izlazila rekla mi je onako usput da će me proglasiti krivom. Imat ću, rekla je, mogućnost otplate kazne na više rata, a dozvola će mi biti oduzetana dva mjeseca. Pitala sam ju ima li ikakve šanse da mi ne oduzmu vozačku jer mi je neophodna za posao. Putujem, naime, 40 km na posao u mjesto prema kojem ne postoje redovite autobusne linije i automobil je jedina mogućnost.

Rekla mi je: ne zamarajte me svojim problemima, snađite se sami. O tome ste trebali razmišljati prije. Na to sam komentirala da ja prekršaj nisam napravila. I opet zamolila za vozačku, a ona mi je rekla da ne smijem razgovarati sa sudom nakon presude i neka izađem van iz njenog ureda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.