Zagrebački odvjetnik Anto Nobilo poručio je u srijedu kako je razmislio i “bar za sada” ne ide u utrku za predsjednika republike te ostaje odvjetnikom.
“Nakon izlaska članka jučer u Nacionalu to me svi pitaju i mogu dati čvrstu izjavu, tako da nacija može odahnuti razmislio sam i ne idem u utrku, bar za sada”, kazao je Nobilo u RTL Direktu komentirajući najavu tog tjednika o njegovoj predsjedničkoj kandidaturi.
Potvrdio je međutim kako je na tu temu “imao neke razgovore s ljudima s lijevo-liberalnog krila”. “To je trebalo ostati kao privatni razgovor, ali kakva je ulica, izašlo je to negdje, novinari Nacionala su čuli, došli, pitali me. Ja sam priznao da sam razgovarao ali i da je to sve. Nakon toga, osim što sam malo ipak razmislio, nikakvu radnju nisam poduzeo. Dakle, ostajem odvjetnik”, poručio je Nobilo.
Dodao je međutim, kako ima ideje kako bi trebalo radikalno promijeniti hrvatski ustroj kako bi “od jedne stranačke, partijske države mogli stvoriti državu vladavine prava”.
Sa svojim razmišljanjima, kaže, nije na tragu razmišljanja predsjedničkog kandidata Mislava Kolakušića.
“Ja razmišljam o konkretnim zakonskim formama, ne o revoluciji, ne o diktaturi i poslanicima u saboru koji svakih 10 sekundi dižu ruke da glasaju za neki zakon. Dakle, sve to se ne može napraviti sa pozicije predsjednika. Na žalost, posljednja predsjednica je estradizirala tu funkciju, a prije toga po Ustavu predsjednik nije imao Bog zna kakve ovlasti. Prema tome možete li zamisliti mene da se grlim s nogometašima znojnima u svlačionici”, pitao je Nobilo. Dodao je kako sebe ne bi mogao zamisliti u toj funkciji.
“S te funkcije ništa bitno u Hrvatskoj se ne bi moglo promijeniti. Stoga, nema smisla ulaziti u takvu trku”, zaključio je Nobilo.
Tko je Anto Nobilo?
Anto Nobilo, najpoznatiji kao odvjetnik Josipa Perkovića, nekadašnjeg pripadnika Udbe osuđenog u Münchenu na doživotni zatvor za ubojstvo hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, rođen je 4. prosinca 1950. godine u Splitu, a proveo je mladost u Splitu, Osijeku i Karlovcu gdje mu je otac, inače zaposlenik u Udbi i pomoćnik Josipa Boljkovca, službovao. Nobilo je studirao i završio pravo u Zagrebu. Krajem 1970-ih godina radio je kao pripravnik u Okružnom javnom tužiteljstvu, a nakon toga je četiri godine bio tužitelj u Donjoj Stubici.
Prvi veliki proces za koji se veže ime Ante Nobila je proces protiv Andrije Artukovića, bivšeg ministra u vladi NDH. Na suđenju koje je održano u Zagrebu tijekom travnja i svibnja 1986. godine, okružna javna tužiteljica Ivanka Pintar-Gajer i njezin zamjenik Anto Nobilo, za Artukovića su tražili smrtnu kaznu na koju je i osuđen, no presuda nije nikada izvršena. Ivo Goldstein je 29. studenog 2010. u emisiji ‘Markov trg’ na OTV-u izjavio pak kako je proces protiv Andrije Artukovića bio montiran i da je isti osuđen na temelju lažnih dokaza i izjava svjedoka za djela koja ne samo da nije on počinio, nego se uopće nisu dogodila.
Nobilo je 1989. godine prijavio Franju Tuđmana zbog njegova javnog istupa u Klubu hrvatskih književnika, a prijavu i danas brani argumentom kako je postupio prema tada važećim zakonskim propisima.
Zastupao je generala Tihomira Blaškića u Haagu. Glavna teza mu je bila „dvostruka linija zapovijedanja“, no protiv Nobila je Haaški sud pokrenuo istragu radi davanja povjerljivih podataka medijima i odavanja imena zaštićenog svjedoka.
Branio je i prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova Josipa Boljkovca koji je bio osumnjičen da je počinio ratni zločin u svibnju 1945. godine protiv civilnog stanovišta u Dugoj Resi. Uhićenjem Boljkovca Nobilo tada nije bio zadovoljan jer se radilo “o starom i teškom čovjeku sa srčanim problemima koji pije čitav niz lijekova”. Podsjetimo, Josip Boljkovac pušten je na slobodu nakon što je Ustavni sud ukinuo rješenja kojim je Županijski sud u Zagrebu otvorio istragu protiv njega. Umro je na slobodi, u Karlovcu 2014.
Bivša supruga Ante Nobila, Jadranka Nobilo, optuživala ga je za obiteljsko nasilje, kao i za to da ju je izbacio iz prostorija Odvjetničkog društva Nobilo-Mlinarić gdje je bila suvlasnica i u kojemu je radila kao poslovna tajnica, pisao je Nacional 2004.
Agresivan je bio Nobilo i 2009. godine kada je na ulici ošamario 15-godišnjaka. Naime, djeca su prosvjedovala zbog dječjeg igrališta koje im je obećalo poglavarastvo i blokirala su Zeleni val. Nobilo, iznerviran zatvorenom cestom udario je dječaka i čak mu prešao preko noge automobilom, pisali su mediji. Nobilo je tada tvrdio kako su djeca krenula na njega kontejnerima i kako je želio izbjeći sudar s kontejnerima, no priznao je da je udario dječaka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
