O državnoj politici ovisi hoće li u Hrvatskoj biti manje ‘kovačevića’, a više ‘rimaca’

Foto: snimka zaslona, fah; fotomontaža: narod.hr

Jesmo li mi uopće u kapitalizmu, je li famozna tranzicija u tržišnu ekonomiju zapravo uspjela?, logično se zapitati nakon otkrića još jedne milijunski teške korupcijske afere u državnoj tvrtki. Naravno, riječ je o Janafu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jer, zbilja bi se na temelju ovakvih primjera moglo zaključiti i kako takve tvrtke, pogotovo kad imaju monopolističku poziciju kao Janaf, prvenstveno služe za “parkiranje” zaslužnih stranačkih kadrova, dodjeljivanje unosnih poslova po “rodijačkom” ključu i isisavanje novca za nečiju privatnu korist.

Grotesktnija strana te priče kaže da je u prvom planu Dragan Kovačević, čovjek koji je 2014. dobio godišnju nagradu Hrvatskog udruženja menadžera i poduzetnika (HUM-CROMA) za menadžera godine u sektoru javnih poduzeća, piše Hrvoje Prnjak za Slobodnu Dalmaciju.

> Pretresi na više lokacija: Uhićen HNS-ov šef Janafa i još 10-ak osoba

Tekst se nastavlja ispod oglasa

E, da, u aktualnoj aferi Janaf spominje se još jedan, široj javnosti manje poznati menadžer, Miroslav Petek, kojeg je Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (HUM-CROMA) 2018. godine proglasilo najboljim mladim menadžerom godine (istina, u privatnom sektoru). Gotovo da bi se moglo govoriti o “prokletstvu” te nagrade, ali jasno, njihov put do Crnih kronika ipak nije rezultat okolnosti na koje nisu mogli utjecati. Dapače!

Nisu, dakle, Kovačević i Petek prvi dobitnici nagrade CROMA-e koji su završili u Crnoj kronici, ali jesmo li naivni ako se zapitamo – pa dobro, ljudi, je li više vrijeme da budu i posljednji?!

Gledam na kalendar, vidim kao i vi da smo u 2020.-oj, i sve se mislim, pa zar ne bi bilo vrijeme da, prije svega, državne tvrtke, javna poduzeća, te javni sektor uopće – prestanu biti političko samoposluživanje i poligoni za muljaže?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Takvo što nam, na koncu, obećavaju u svakoj predizbornoj kampanji i vladajući i oporba; racionaliziranje, transparentnost, borba protiv korupcije svima su sastavni dio programa. A kad tamo… Primjeri poput Janafa, u koji se sigurno ne dolazi bez političkog blagoslova.

Kovačević je plod upravo takve “škole” raspodjele stranačkih kadrova. Po mnogima još jedan dokaz partitokratske vladavine u Hrvata te još jedan prilog u korist teze da je stvarna “logistička” moć HNS-a daleko veća od mizernih postotaka koje ta stranka – poznata po nepodnošljivoj lakoći prestrojavanja – bilježi na izborima.

Kovačević je, naime, posljednja dva desetljeća selio s jedne menadžerske pozicije na drugu, sve u javnim institucijama i tvrtkama poput Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja i Zagrebačkog holdinga do Janafa. Dakle, po definiciji, riječ je o menadžeru koji se razvija u duhu one čuvene “ideje naše, benzin vaš”, kao da smo još u najlošijim epizodama socijalizma. I sad se, po svemu sudeći, malo zaigrao. I to s milijunima…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Grotesktno je u ovoj priči i to što je istog dana kad smo saznali za aferu Janaf procurilo i kako Volkswagen grupa i poduzetnik Mate Rimac, koji otprije radi i sa Porscheom i Lamborghinijem, finaliziraju dogovor o preuzimanju Bugattija, što bi moglo značit da će Rimac Automobili uskoro težiti najmanje milijardu dolara. Inače, Rimac danas zapošljava 900 ljudi, a najavio je zapošljavanje njih još 400…

Dakle, Kovačević je jedno, a Rimac posve drugo lice hrvatske ekonomije. Ima tu i nijansi, ajde, da ne budemo na fonu ovdašnjih populista koji u svima na državnoj plaći i u javnom sektoru automatski vide “uhljebe” i kandidate za otkaz. Neke će djelatnosti, naime, uvijek biti “od državnog interesa” i neće biti prepuštene tržištu, samo je pritom ključno pitanje hoće li se do vrha takvih tvrtki napokon početi dolaziti po kriteriju izvrsnosti, sposobnosti i znanja, ili samo na temelju stranačkih trgovina i političkih kadroviranja kakva su i Kovačevića plasirala u menadžersku ellitu.

Kako god, Kovačević je očiti primjer nereformiranog direktora-menadžera, dok je Rimac ogledni primjer poduzetništva s kojim se možemo ponositi i u svjetskim relacijama.

Ne dolaze nam slučajno iz svjetskih financijskih institucija redovita dobronamjerna upozorenja kako treba nastaviti privatizaciju državnih tvrtki, što bi u konačnici trebalo omogućiti poslovanje po zdravijim, tržišnim principima, više “zraka” i manje nameta za privatno poduzetništvo općenito, ali i manje “kovačevića” na čelnim funkcijama.
Ljudske gluposti, pohlepe i gramzivosti će uvijek biti, ma u kojem sistemu živjeli, ali država je ta koja uređuje i okvir i pravila igre. O njoj ovisi hoće li i za deset godina u Hrvatskoj biti više “kovačevića” ili “rimaca”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pri čemu, jasno, ne mislimo na bivšu kninsku gradonačelnicu i državnu tajnicu.

 

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.