Krajnji cilj zaustavljanja populističke ofenzive je obrana posljednje crte i samog središta Europske unije – Francuske i Njemačke. U tu svrhu je i sam američki predsjednik Obama za nedavnog posjeta Ateni i Berlinu, podržao njemačku kancelarku Angelu Merkel u njezinoj namjeri osvajanja 4. mandata, a njegova izjava – “Čuvajte mi kancelarku Merkel” – u propagandne je svrhe zloupotrebljena diljem europskog medijskog prostora.
Mi Hrvati se već dva puta sjećamo dvojice diktatora koji su (navodno) na samrti rekli: „Čuvajte mi Jugoslaviju!“, srbijanski kralj Petar ubijen u Marseillesu i komunistički diktator Josip Broz. Naravno, da se ove stvari ne mogu provjeriti, a vjerojatno su izmišljotina promidžbenih krugova obje Jugoslavije u svrhu postizanja cilja.
No, eto sada i Obame, nobelovca mirotvorca u čijem je mandatu SAD povela nekoliko ratova u svijetu, s gotovo istovjetnom izjavom, a čuvarica zavjeta je ovog puta njemačka kancelarka – Merkel.
No, za Hrvate i one narode EU-a koji su kroz svoju povijest upoznali nametanje nadnacionalnih autoriteta, ta parola je odiozna, zvuči melodramatično i arhaično i sa sobom nosi zadah propasti nadnacionalnih projekata. Iako je izvjesno da će AfD (The Alternative for Germany) na parlamentarnim izborima sljedeće godine dobiti najmanje 20 posto, ako ne i više glasova, već sada je jasno da je njemačka i bruxelleska politička elita stvorila dobar plan za održavanje pozicije njemačke kancelarke, pa će Merkeličin CDU, najvjerojatnije uz pomoć SPD-a, a možda i Zelenih, uspjeti sklopiti vladu i omogućiti Angeli Merkel novi mandat.
Već sada je dogovoreno da se Martin Schultz s pozicije predsjednika EU parlamenta izravno uključi u njemačku politiku i izbore i da nakon pobjede velike koalicije SPD-a i CDU-a preuzme ulogu ministra vanjskih poslova, dok bi, kao dodatna kompenzacija SPD-u u zajedničkom dogovoru, sadašnji ministar vanjskih poslova, Frank-Walter Steinmeier, postao njemački predsjednik. Pri toj kombinatorici bitno je samo da se dalje od vlasti drži desni AfD i nasljednik bivših komunista “Die Linke”.
Analitičar američkog think-tanka “Hoover Institution” sveučilišta Stanford, profesor Russell A. Berman, u svojoj analizi iz rujna ove godine navodi: “Merkel bi mogla osigurati kontinuitet vodstva za Njemačku i cijelu Europu, a njen mogući odlazak, europsku politiku mogao bi gurnuti u različitim smjerovima sa značajnim implikacijama za američku politiku”.
U međuvremenu, njemačka politička elita postigla je konsenzus i raspodjelom pozicija unutar buduće vlasti uspostavila nove temelje suradnje CDU-a i SPD-a, uz udaljavanje od poluga vlasti AfD-a i “Die Linke”. Ostaje još samo vidjeti, hoće li i njemački birači razmišljati na isti način kao geopolitički analitičari, stratezi i politička elita ili će ponovno provesti osvetu – “bezube sirotinje”, kako narod umiljato naziva francuski ljevičarski predsjednik Hollande.
