Udruga Sjena, odnosno udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, objavila je otvoreno pismo javnosti u kojem kritizira prijedlog Nacrta novog Zakona o socijalnoj skrbi dodajući da njihovi prijedlozi, premda su bili dijelom radne skupine i unatoč činjenici da polaze iz iskustva, nisu prihvaćeni, a sumnjaju da su uopće i pročitani u Ministarstvu.
O problemima roditelja njegovatelja u Točki na tjedan televizije N1 u nedjelju je govorila Marica Mikulić iz Slavonskog Broda, mama koja djeluje u udruzi Sjena. Ona je tad već istaknula da nisu zadovoljni i navela ključne stvari koje su predlagali, a za koje nije bilo sluha.
U svrhu točnog informiranja javnosti o postupku nastanka ovog Nacrta Zakona, Udruga Sjena objavila je na Facebooku otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti:
“Udruga obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom Sjena ovim putem želi iznijeti svoje neslaganje i nezadovoljstvo prijedlogom Nacrta Zakona o socijalnoj skrbi koji je nedavno pušten u javnost na javno savjetovanje. Kako je Udruga Sjena bila član radne skupine koja je radila na izradi novoga Zakona, ovim putem odbacujemo svu odgovornost obzirom da većina naših prijedloga nije prihvaćena.
Također, želimo informirati javnost kako je ta radna skupina formirana samo radi zadovoljenja puke forme, a o istinitosti navedene tvrdnje govori i činjenica kako nismo dobili na uvid zadnju verziju Nacrta Zakona dok isti nije objavljen u javnoj raspravi.
Udruga Sjena dugi niz godina upozorava kako su obitelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom stavljeni u kategoriju socijalnih slučajeva samo s osnove invaliditeta, što je krajnje neprihvatljivo. Jednom riječju, tko jednom uđe u sustav socijale, taj više ne izlazi što proizlazi iz činjenice da je i više od 50% korisnika socijalne pomoći radno sposobno.
Proteklih godina aktivno smo se zalagali za unaprjeđenje položaja naše skupine. Obzirom da smo, ne našim izborom, stavljeni u sustav socijale predlagali smo promjene koje bi osigurale dostojanstvo naših obitelji.
Prije svega sljedeće:
– Tražili smo mogućnost korištenja prava na status roditelja njegovatelja 6 mjeseci u slučaju smrti djeteta. Bivša ministrica Murganić nam je obećala tu mogućnost u izmjeni Zakona, ali iz nacrta vidimo da smo grubo prevareni. Neprihvaćanje toga prijedloga je prije svega nemoralno iz razloga što je roditelj dužan i prije nego pokopa vlastito dijete pokrenuti postupak prekida prava na status i postati aktivan tražitelj posla.
– Tražili smo pomoć u kući u slučaju bolesti roditelja njegovatelja/njegovatelja. Nacrt zakona predviđa u takvim slučajevima smještaj djeteta/osobe s invaliditetom u ustanovu, toliko o deinstitucionalizaciji o kojoj se puno govori. Napominjemo da su u proračunu osigurana sredstva za smještaj u ustanovu koja se lako mogu usmjeriti u pružanje usluge pomoći u kući.
– Tražili smo da naknada za status njegovatelja bude plaća kako bi si brojne naše obitelji mogle osigurati krov nad glavom. Napominjemo da obitelji ne mogu aplicirati niti na APN kredite zato što su pod kategorijom socijalnih slučajeva. Obitelji ne mogu dobiti niti manje kredite kako bi osigurale svojoj djeci prilagodbu prostora.
– Tražili smo da se omogući samim osobama s invaliditetom da odluče tko će im biti njegovatelj, mogućnost izbora promjene njegovatelja te da isti ne mora nužno biti osoba iz kućanstva ili član obitelji. Posebno ističući pravo na dostojanstvo jer svatko treba moći izabrati tko će ući u njegov najuži osobni prostor.
– Tražili smo da niti jedan Zakon ne ograničava aktivnu i punu participaciju djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u rehabilitaciji i obrazovanju. Navedenim Nacrtom, ukoliko roditelj ili član obitelji koristi pravo na status, dijete/osoba s invaliditetom može koristiti pravo na poludnevni boravak samo tri dana u tjednu.
Uz gore navedeno naša Udruga je poslala radnoj skupini na desetke stranica prijedloga. Kao i kod većine članova te radne skupine prijedlozi nisu prihvaćeni, a pitanje je i jesu li uopće pročitani od strane Ministarstva.
Ukratko, umjesto bombastične najave reforme socijalne skrbi dobili smo totalni fijasko.
Novi Zakon neće olakšati rad socijalnih radnika i osigurati pomoć korisnicima, već će omogućiti dodatno bespotrebno zapošljavanje, kolokvijalno rečeno “uhljebljivanje”.
Za kraj, nisu i ne moraju svake izmjene Zakona biti trošak proračuna što je vidljivo iz točki koje smo naveli, postoje promjene za koje je dovoljna samo dobra volja.”
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
