Odvjetnik Planinić za Narod.hr objasnio tko su stečajni upravitelji, kako se biraju i koliko zarađuju

Kao motiv četverostrukog ubojstva i samoubojstva u Šibeniku spominje se stečajni postupak i sukob oko vrijednosti stečajne imovine, što je u javnosti otvorilo brojna pitanja o postupku, stečajnim upraviteljima i pravednosti njihove naknade.

Kakav je to stečajni postupak mogao biti okidač za ovakvo krvoproliće i je li posrijedi izolirani slučaj osobnog shvaćanja nepravde ili sistemski problem koji bi i u nekom drugom slučaju mogao postati potencijalni motiv, razgovarali smo s uglednim odvjetnikom Krešimirom Planinićem koji je pojasnio odabir stečajnih upravitelja i kriterije za njihovu naknadu.

U uvodu za Narod.hr, odvjetnik Planinić pojasnio je dužnosti imenovanih stečajnih upravitelja:

“Stečajni upravitelji bi trebali biti stručne i neovisne osobe koji odlukom suda preuzimaju zastupanje trgovačkog društva kad poslovanje krene u negativnom smjeru (nesposobnost za plaćanje ili prezaduženost). Mahom je riječ o pravnicima i ekonomistima koji se biraju s liste stečajnih upravitelja da bi za vjerovnike uspjeli čim više unovčiti od potraživanja koji im nije uspio namiriti tzv. bivši gazda ili direktor…u načelno boljim vremenima. Uloga stečajnih upravitelja je izuzetno nezahvalna jer bi morali promišljati kao poduzetnici – naplaćivati čim više eventualno zaostalog za vjerovnike, dovršavati poslove i prodati imovinu najbolje što mogu, a istovremeno sve brzo dovršiti te samu svoju funkciju dokinuti sa što manje troška. Sve ovo navedeno ima u sebi svojevrsnu kontradiktornost ili specifičnu konfliktnu ranjivost!“, kazao je Planinić te potom razjasnio način na koji se stečajni upravitelji biraju.

“Već sam spomenuo da se stečajne upravitelje bira s liste stečajnih upravitelja za područje nadležnoga suda, koju utvrđuje ministar pravosuđa. Kad se otvara stečajni postupak, tada sud metodom slučajnog odabira imenuje za konkretan slučaj određenog stečajnog upravitelja. Postoje tzv. A i B liste stečajnih upravitelja, no u pravilu se bira osoba visokog obrazovanja s položenim stručnim ispitom i obavljenom stručnom obukom (lista A). Dakako, u stečajnom postupku vjerovnici naknadno mogu promijeniti stečajnog upravitelja i taj rad stečajnog upravitelja je podvrgnut nadzoru, osim sudskom, i od vjerovnika (kroz odbor vjerovnika i/ili skupštinu vjerovnika). U praksi, ipak, većina vjerovnika pasivno „odrađuje“ taj stečajni postupak, jer im se vremenski i troškovno previše posvetiti nekom potraživanju koje izgledno neće biti plaćeno ili samo u neznatnom dijelu (cca 30% od visine duga je nekakav prosjek naplate), pa ostavljaju stečajnom upravitelju da praktično podosta samostalno vodi cijeli postupak. Prisjećam se zgode kad je ozbiljnije trgovačko društvo bilo u stečaju preko 8 godina, a samo je dvije skupštine vjerovnika u tom razdoblju bilo održano. E sad, koliko je tu bilo kontrole rada stečajnog upravitelja od strane vjerovnika? Rekao bih ništa ili malo.”

Odvjetnika Planinića smo i upitali kako je moguće da je u šibenskom slučaju naknada stečajne upraviteljice bila visoka gotovo koliki i dug, a on je razjasnio:

“Prema Stečajnom zakonu, stečajni upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad i naknadu stvarnih troškova. Takvu nagradu i troškove kontrolira sud, a nakon izdanog rješenja o nagradi i troškovima, postoji mogućnost žalbe. Svakako valja naglasiti da posao stečajnog upravitelja nije nimalo jednostavan i da s pravom imaju katkada i visoku nagradu, ako dobro obavljaju svoj posao. Neovisno o visini duga koji je bio razlog otvaranju stečajnog postupka. Problem se javlja što teško možete predvidjeti i potpuno kontrolirati sveukupan iznos nagrade i troškova, a što bi vjerovnicima trebalo biti transparentnije i jednostavnije za izračunati. Kad šire pogledate, faktično oni kojima se duguje (vjerovnici kojima je trgovačko društvo ostalo dužno), dodatno kroz stečajni postupak financiraju sve te troškove jer se njima umanjuje ono što su davno trebali dobiti za svoju uslugu ili robu. Dodatno, ova „naknada stvarnih troškova“ postaje brojka koju tek u nekoj kasnijoj fazi postupka postajete svjesni. Tako, primjerice, kao mogući kupac želite otkupiti potraživanja u stečajnom postupku i nekretninu koja vam je možda privlačna, a vjerovnici će se barem donekle namiriti, no stečajna upraviteljica odgovara da nije još vrijeme za prodaju nekretnine i da su „stvarni troškovi“ izuzetno visoki (?). Na taj način se demotivira potencijalne kupce, poduzetništvo i namirenje vjerovnika, a stečajni postupci traju unedogled.”

Za kraj smo upitali je li potrebno Stečajni zakon mijenjati u nekim segmentima i kojim:

“Stečajni zakon vam je, kao u mnogim dosadašnjim zakonodavnim primjerima, poput pokretne mete. Tek se na jedan način stečajnog postupka naviknete i kakva-takva praksa se ustanovi, a evo dolazi novi stečajni zakon. Jednom prilikom je Jeff Bezos, vlasnik Amazona, rekao da je bio siguran kako njegovi klijenti kojima se dostavljaju paketi/naručena roba žele da im dostava bude brža. Onda mu je bilo jednostavno odrediti cilj – što manji broj dana od narudžbe pa do dostave. Ako primijenite ispričano na Stečajni zakon, tada gledate što je svrha i kome bi trebao koristiti stečajni postupak da bi znali na što usmjeriti najveću pažnju. Ako je svrha namirenje vjerovnika stečajnog dužnika, tada je zasigurno cilj svakog onog kome je trgovačko društvo ostalo dužno da što prije dobije dugovani novac. Brzina, dakle, prioritet i nužan zakonski poticaj stečajnim upraviteljima da efikasno i bez vremenskog otezanja unovče imovinu te podijele dobiveno bivšim radnicima i vjerovnicima.”, zaključio je odvjetnik Planinić za Narod.hr.

> Odvjetnik Ljubenko za Narod.hr o tragičnom epilogu stečaja u Šibeniku: ‘Sud ne može prodati imovinu ispod vrijednosti’

> Stečaj kao motiv ubojstva: Sjećate li se zašto je Milanović smijenio Linića?

> Ubojica poslao e-poruku Trgovačkom sudu malo prije nego je ubio četvero ljudi

Podsjetimo, stečaj nad šibenskom tvrtkom Matkol, vlasnika Branka Kolopera, netom nakon što je od Trgovačkog suda u Zadru e-mailom zatražio poništenje stečaja, bio je navodni motiv za stravičan čin prema onima koje smatra odgovornima i umiješanima. Za stečajnu upraviteljicu imenovana je Radojka Danek, jedna od četiri žrtve. Ili pet, ubrojimo li među žrtve tragedije i počinitelja, Kolopera.

Kao što je pojasnio odvjetnik Planinić, stečajni se upravitelj, koji zastupa dužnika i brine za naplatu imovine vjerovnika, postavlja metodom slučajnog odabira s liste A za područje nadležnog suda pa se može pretpostaviti da je na takav način imenovana i Danek.

Nagradu za rad upravitelja određuje sud prema Uredbi koju donosi Vlada, a isplaćuje se iz imovine u stečaju ili, ako je nema, iz Fonda za namirenje troškova stečajnog postupka. Prema Uredbi koja je na snazi, maksimalna je nagrada 795.000 kn, od čega iz unovčene stečajne mase može biti najviše 630.000 kn, s osnove dodatne nagrade najviše 150.000 kn te s osnove posebne nagrade 15.000 kn. S obzirom na to da visina nagrade ovisi o uspješnosti unovčenja stečajne mase, upravitelji bi trebali biti motivirani prodati što skuplje. Osim ako nisu u nekom dogovoru s kupcima kojima bi pogodovali nižom cijenom što upućeni spominju kao najčešći oblik moralnog i materijalnog hazarda u stečajevima.

U predračunu troškova stečaja Matkola ubijenoj stečajnoj upraviteljici, s obzirom na vrijednost tvrtke, određena je nagrada od 630.000 kn uz pretpostavku da postupak traje 12 mjeseci, no rok je davno probijen.

Vlasnik Matkola protivio se stečaju, smatrao je da imovina višestruko premašuje dugove; da hala od 3000 četvornih metara vrijedi oko 15 milijuna kuna, a 300 kvadrata poslovnog prostora na Baldekinu još oko 3 milijuna kuna, te uz vozila, opremu i strojeve, ima i potraživanja od oko 1,5 milijuna kuna za koja su pokrenuti postupci prisilne naplate. Žalbu mu je Visoki trgovački sud odbio i uslijedio je niz ročišta i dražbi. Zadnje je ročište održano 27. siječnja na Trgovačkom sudu u Zadru i upravo se tada sukobio sa stečajnom upraviteljicom koja je uredsku opremu i strojeve u hali u Ražinama procijenila na 40.000 kn, a Koloper je smatrao da im je vrijednost i do milijun kuna te tražio službeno vještačenje koje je Danek smatrala preskupim, stajalo bi 20.000 kn. Određena je početna cijena od 30.000 kn za uredsku opremu te dodatno smanjenje od 10 posto u svakom sljedećem pokušaju prodaje, kako se radi na dražbama, piše Večernji list.

Istraživanje provedeno na trgovačkim sudovima u Hrvatskoj pokazalo je da stečaj trgovačkog društva u pravilu znači i njegov nestanak odnosno „smrt“ pravne osobe što je dalo porazne podatke te potvrdilo kako u Hrvatskoj trgovačka društva iznimno rijetko opstaju nakon stečaja.