Dvjestotinjak osoba s intelektualnim poteškoćama, koje su se izborile za pravo na samozastupanje, poručilo je danas da državne institucije moraju kvalitetno provoditi čl. 19. UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koji utvrđuje da su redovno školovanje i zapošljavanje pretpostavka za neovisan život invalida u zajednici.
“Zauzimamo se za punu primjenu članka 19. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, odnosno za pravo na neovisan život i uključenost u zajednicu”, istaknuo je Damjan Janjušević iz zagrebačke Udruge za samozastupanje, prve takve u Hrvatskoj, osnovane 2003. godine, koja je organizator dvodnevne konferencije “Neovisan život i uključenost u zajednicu: Poštujte nas i budite nam podrška”.
Deinstitucionalizacija, odnosno izlazak osoba s intelektualnim teškoćama iz organiziranih ustanova u stambene zajednice, dobar je put k poštivanju njihovih prava na samostalan život, ali taj proces mora biti praćen nizom drugih aktivnosti, od dobivanja asistenata i mogućnosti zapošljavanja do obrazovanja.
Ako će taj proces ostati samo na pukom preseljenju, uspjeh će izostati i zato težište treba staviti na neovisnost svake takve osobe, istaknuo je Janjušević.
Samozastupnici su osobe s intelektualnim teškoćama koje su stekle vještine samoodređenja i samozastupanja. U današnjoj izjavi upućenoj hrvatskoj javnosti poručili su da je neovisan život u zajednici njihovo ljudsko pravo, no da u praksi ima još mnogo prepreka koje to ograničavaju – da bi živjeli neovisno potreban im je posao, jer bez njega ne mogu imati stan, obitelj i slobodu.
“Omogućite nam asistente i zapošljavanje, želimo pravi posao za svoj rad, ići u redovne škole koje trebaju biti otvorene za sve osobe s invaliditetom”, poručili su samozastupnici.
Samozastupnica Đurđica Nukić ispričala je da stanuje u stambenoj zajednici u Čakovcu, a najviše joj fali stalni posao. Već treću sezonu zapošljava se preko javnih radova, a na poslu nema problema.
No, rekla je, novac koji dobijem moram vratiti u sustav socijalne skrbi koji finacira stan u kojem živim. Dakle, meni ne ostaje ništa, istaknula je.
Samozastupnik Karli iz Varaždina ima stalni posao, ali nema pravo na poreznu olakšicu zbog invaliditeta, što je apsurdno jer su njegovi roditelji imali tu olakšicu.
Samozastupnica Kristina iz Osijeka radi u DM-u i vrlo je zadovoljna. Živi u stambenoj zajednici s dečkom i dvije cimerice. Pomažu se međusobno, a imaju i podršku centra za socijalnu skrb.
Život joj se kaže, poboljšao, jer za razliku od doma, gdje je sve po pravilima, od ustajanja i spavanja do obroka, sada sama može organizirati svoj život.
Pomoćnica ministrice socijalne politike i mladih Iva Prpić podsjetila je da su osobe s intelektualnim poteškoćama prije dvije godine dobile pravo glasa. Proces deinstitucionaizacije je krenuo, rekla je, bilo je teško i još uvijek ima problema, ali stvari idu na bolje.
Potkrijepila je to podatkom da je od 1997. do 2012. iz organiziranoga smještaja u stambene jedinice otišlo 308 korisnika, a u zadnje dvije i pol godine njih 338.
Pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava Tatjana Dalić napomenula je da se Ministarstvo aktivnim mjerama zapošljavanja uključilo u proces deinstitucionalizacije tako što zapošljava osobe koje su potpora korisnicima u stambenim zajednicama.
Većina samozastupnika najveći dio života provela je u institucijama i nisu imali prilike prakticirati niti najbanalnije životne navike, kao što su vožnja tramvajem ili autobusom.
Tako izdvojeni iz društva ostali su uskraćeni za poznavanje osnovnih prava i obveza koja svakoj osobi pripadaju rođenjem, zbog čega ima treba pomoć asistenata, na što imaju pravo po Konvenciji UN-a i nizu drugih dokumenata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
