Na današnji dan, 5. studenoga 1991. godine u ruke Hrvatske vojske palo je veliko skladište streljiva, eksploziva i vojne opreme Jamadol kod Karlovca, kao i kompletno naoružanje Tertorijalne obrane općina Karlovac, Duga Resa, Ozalj, Vojnić i Vrginmost.
Strateški značaj grada Karlovca
Karlovac je bio strateški vrlo značajan grad za JNA i srpske paravojne jedinice. U gradu i okolici je bilo smješteno mnogo objekata neprijateljske vojske: vojarne, skladišta, raketni poligoni, a tu je bilo i Zapovjedništvo Garnizona JNA na čelu sa zapovjednikom Svetozarom Marjanovićem, ratnim zločincem osuđenim na 20 godina zatvora za ubojstvo najmanje 412 osoba sa karlovačkog područja, te uništenje više stotina kuća, kulturnih objekata i 12 sakralnih objekata (crkava, kapelica, groblja).
Osim toga, osvajanjem Karlovca sjeverna i južna Hrvatska bile bi razdvojene na dva dijela i veza prema ostatku Hrvatske bila bi prekinuta. To je i bio cilj komunističke JNA potpomognute militantnim fašističkim milicijama srpskih dobrovoljaca: ispresijecati Hrvatsku na više dijelova i onda je polagano osvajati dio po dio. Tako su uspjeli osvojiti Maslenički most u Dalmaciji, Okučane na autocesti prema istoku Hrvatske, došli na 2 km od Podravske magistrale i postavili najveći cilj: osvajanje Karlovca. To bi bio udarac od kojeg bi se Hrvati teško oporavili.
Napadi JNA i četnika na Karlovac 1991 godine
Zbog toga su krajem rujna i u listopadu 1991. godine grad i okolica žestoko napadani, a neprijateljska vojska je došla gotovo do mostova na ulazu u grad. Situacija je bila više nego kritična, a slabo naoružane postrojbe ZNG-a branile su grad na samim prilazima.
Osobito kritična situacija bila je u velikom prigradskom naselju Turanj kojeg su branile malobrojne postrojbe domaćih vojnika potpomognute dragovoljcima iz Zagreba. Zbog velikog granatiranja i ruševina Turanj je prozvan „malim Vukovarom“.
Skladište Jamadol u rukama Hrvatske vojske
5.11.1991. godine u ruke Hrvatske vojske palo je veliko skladište streljiva, eksploziva i vojne opreme Jamadol kod Karlovca, kao i kompletnim naoružanjem Tertorijalne obrane općina Karlovac, Duga Resa, Ozalj, Vojnić i Vrginmost.
To oružje je omogućilo naoružavanje brojnih postrojbi Hrvatske vojske i jačanje otpora neprijateljskim snagama, tako da ubrzo HV prelazi iz defanzive u ofenzivne akcije, osobito na slavonskom bojištu.
Prije toga ratni zločinac Marjanović prijetio je dizanjem skladišta u zrak ako hrvatski vojnici ne izađu iz brojnih osvojenih vojarni u gradu. Tu prijetnju je i ostvario raketiranjem VBR-ima na Jamadol, ali tragedija je izbjegnuta brzim manevrom snaga HV-a i sklanjanjem najvrjednijeg oružja.
SKH-SDP predao oružje Teritorijalne obrane neprijateljskoj JNA
Odluku o oduzimanju oružja Teritorijalne obrane Slovenije i Hrvatske donio je Generalštab JNA na čelu sa ratnim zločincem Blagojom Adžićem.
Poslušnička SKH-SDP predala je oružje Teritorijalne obraneu ruke neprijateljske JNA između dva kruga izbora 1990 g. To je bila velika količina pješačkog, protuoklopnog i protuzračnog oružja, te lako topništvo. Tim oružjem se moglo naoružati na desetine tisuća ljudi i bitno olakšati obrana Hrvatske.
Za razliku od SKH-SDP, Savez komunista Slovenije odbio je predati oružje slovenskog naroda u ruke JNA odlučnim odbijanjem i organiziranjem otpora neprijatelju.
