Pastira na Biokovu napao vukopas? ”Svakakvih beštija sam vidio, ali tako što nikada”

“U pedeset godina rada još nisam naišao na ovakvog vučinu. Od straha su i psi pobjegli”,  priča pastir Luka Bikić iz Biokovskog Sela u općini Zagvozd za Agroklub. Nagađa se da iza učestalih napada zapravo ne stoje vukovi, nego vukopsi koji su znatno agresivniji.

Nemili događaj o kojem zadnjih nekoliko dana bruji cijela Imotska krajina zbio se na lokalitetu Golo Brdo između Zagvozda i Imotskih Poljica gdje je predator usred bijela dana napao Bikića koji je kao i svakog drugog dana čuvao stado od tridesetak krava po uzavrlom zabiokovskom kamenjaru.

“Bilo je to oko deset sati ujutro. Jednostavno se stvorio među kravama. Ja za kamen, on malo natrag, pa opet prema meni. Čim mu okrenem leđa kesi zube i sve gleda kako da me se maši. Ne smiš mu leđa okrenit. Uvatijo me neki strah, ne mogu vam opisat taj osjećaj”, kaže navodeći da je bio sam u planini s trideset krava i “vučinom od brat bratu pedesetak kila”.

“Nije to lako zaboraviti. Zamislite situaciju u kojoj pred vama u pustoši bez igdje ikoga stoji ogromna vučina gabarita koje u svojih pola stoljeća čuvanja stoke po biokovskim vrletima, moje oko nije vidilo, a vidio sam svašta. Svakakvih beštija, najviše vukova. Ali tako šta nikada”, kazuje navodeći da su od straha i psi pobjegli.

Skupio je ipak hrabrost i krenuo “tih par presudnih koraka naprijed” prema njemu mašući štapom. “Na prvu se čak nije ni pomaka, a onda onako nonšalantno odšetao prema Golom Brdu”, još su svježa sjećanja Luke Bikića na bliski susret o kojem bi se, tvrdi, mogao film snimati.

Već doživio napad vuka, ali nikad ovakav

Nije ovo prvi put da su vukovi napali šezdesetčetverogodišnjeg pastira s Biokova. Prije nekoliko godina slična situacija se zbila nešto istočnije u Župi pod biokovskim klisurama gdje je tada naš sugovornik spas potražio na stablu. Tada je, međutim, znao razloge napada. Na njega je navodno nasrnula vučica zabrinuta za mladunčad.

Nekoć su stanovnici Dalmatinske zagore doista imali razloga za strah od vučje zajednice, pogotovo zimi kada su se, prema narodnoj predaji vukovi spuštali s planine i napadali ljude i stoku. No čovjek ih je nemilosrdno istrebljivao pa su, prema toj istoj navadi, vukovi čim bi namirisali čovjeka panično bježali u skrovite šumske brloge.

“Osokolile su se beštije. Znaju i oni da ih država štiti. Aj ti sada ubij vuka. Boge mi, ne gine ti tri miseca robije i četrdeset ijada kuna kazne. Nu šta ću ti još reć? Šta ne otmu vukovi, oće zmije poskoci. I njih da Bog očuva. Nakotilo se svakakve gamadi, samo je ljudi sve manje”, revoltiran je.

Neodgovorni ljudi krivi za vukopse?

Lovci imaju objašnjenje za ovakve događaje. Predsjednik LU “Svilaja” iz Vrlike Ivan Žeravica tvrdi kako nikada nije zabilježeno, bar u novijoj lovačkoj povijesti, da vuk napada ljude.

“Bez sumnje radi se o vukopsima, agresivnim križancima koji su u posljednjih nekoliko godina preplavila naša lovišta. Vuk, između ostalog ne reži. On kada vidi čovjeka, u pravilu podvije rep i nestane, dok vukopsi genetski imaju ubilačku narav. Stoga imamo i znatne štete u lovištima, a i sve učestalije napade na ljude”, objašnjava dodajući da se ne boje jer imaju pseće gene i vučju narav.

Istraživanja potvrdila: Od 17 križanaca vukova i pasa, 16 ih je u Dalmaciji

Upozorava da će širenje bastarda dogoročno izazvati ozbiljne posljedice kako na ljude tako i na životinje. “Vi imate i u našoj bližoj okolici ljude koji križaju pse sa vukovima kako bi dobili krvoločnu zvijer za dogovorene borbe pasa. Također, u ništa manjem obimu isti dolaze i preko granice iz susjedne BiH. Zašto na koncu završe u prirodi uopće nije teško odgonetnuti”, precizan je prvi lovac vrličke “Svilaje” i napominje da nakon što više nisu za borbu zbog ozljeda ili starosti, njihovi dojučerašnji vlasnici križance ispuštaju u šumu.

“I onda imamo to što imamo. To je svakako ozbiljan problem oko kojeg se svi zajedno moramo pozabaviti, ako već nije kasno”, oprezan je Ivan Žeravica, ističući podatak od prije desetak godina kada je na nekoliko dana bio dozvoljen izlov vuka na Biokovu kada je od šest ili sedam odstreljenih jedinki, njih pola bilo genetski poremećeno.

Struka još nije decidirano potvrdila mogućnost napada vukova na ljude.

Kreće monitoring vukova

Prof dr. sc. Đuro Huber s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu kazao nam je da je mogućnost napada vukova na čovjeka vrlo mala. U pravilu takvih slučajeva je bilo, ali ne i kod nas.

Ne isključuje mogućnost nasrtaja pasa ili vukopasa, ali tako što ne može i potvrditi. U rujnu kreće akcija jednogodišnjeg monitoringa vukova kada će se uzimanjem uzoraka iz izmeta moći sa sigurnošću kazati koliko ih u Hrvatskoj imamo je li ta populacija i u kolikoj mjeri “zagađena“ križanjem pasa i vukova.

“Imamo različita stajališta po tom pitanju”, dodaje objašnjavajući da su u mnogim slučajevima do sada genetskim analizama pojedinih jedinki došli do zanimljivih rezultata.

Kod životinja koje su po vanjskim karakteristikama definitivno odavale da se radi o pravim vukovima, analizom su potvrdili da su to križanci, a paralelno na prvi pogled bastardi, bili su u pravilu pravi vukovi. Tako da je teško bez analize sa sigurnošću kazati tko je tko.

“Isto i u ovom slučaju iz Zagvozda i Kistanja, za koje prvi put čujem, ne možemo kazati tko su pravi predatori koji su napali tamošnje pastire i ovčare”, kaže dr. sc. Huber.