Pavković: Nećemo zaboraviti Nevenku Topalušić, a ni vas koji ste ju ubili

foto: Roberta F.

Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata Nevenka Topalušić (60) dva puta dala je život za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, stoji u priopćenju Mladena Pavkovića, predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi puta „pala“ je u vrijeme Domovinskog rata, kada je kod majke ostavila svoje dvoje djece i sa suprugom Brankom otišla na ratište. Za njima je otišlo njihovo treće dijete, 18-godišnji Dubravko. Priključila se legendarnim Gromovima. Gledala je smrti u oči. Bila je izravno na prvim crtama obrane. Ako poginem, poginem – neustrašivo je govorila.

Nije poginula, ali vratila se ponosno u – invalidskim kolicima.

Takvu junakinju majka rađa jednom u stotinu godina. No, ono što nije uspjelo srpskim četnicima, uspjelo je, na žalost, pomozbog junacima iz Ministarstva branitelja, ali i svima onima na čelu sa predsjednikom Vlade i sličnima, koji su tijekom zadnjih četiri godine nabacivali blato i mulj na one koji su dali ili bili spremni, poput gospođe Topalušić, dati i svoje živote da Hrvatska bude – Hrvatska.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nevenka Topalusic photo by Roberta F_3

Nevenka je među prvima došla u šator u Savsku 66 u Zagrebu, gdje su se spontano počeli okupljati hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata.

Rekla je: „Ovdje sam zbog toga, jer me ubija ova nepravda. Ostat ću ovdje dan i noć… Dok god ne umrem tu ću biti! A u rat sam otišla da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci niti je meni.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Mnogi su je nagovarali da ode kući, jer je teško bolesna (100-postotni ratni vojni invalid, prve skupine!), a i majka je četvero djece.

Nije popustila, jer je osjetila da je njezina Hrvatska ponovno ugrožena, ali ovog puta ne od Srba, Crnogoraca i zločinačke JNA, već od onih koji su trenutačno na vlasti. Osobito je, kao i mnogi hrvatski branitelji, tražila da iz svojih fotelja odu Matić, Glavašević i Nađ.

Njima nije bilo ni na kraj pameti da napuste Ministarstvo branitelja, pa čak i bez obzira hoće li ili neće netko nastradati u ovom jedinstvenom, časnom i dostojanstvenom hrvatskom šatoru, (odnosno prosvjedu), kojeg je ovih dana predsjednik Vlade Zoran Milanović nazvao „smrdljivim“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I Nevenka Topalušić umrla je, prije godinu dana, 22. listopada 2014. Ne kod kuće, već među svojim suborcima, u Savskoj 66.

Matić i Glavašević samo su odmahnuli rukom. Njima je bilo svejedno. Jedan ili jedna manje među još živim hrvatskim braniteljima.

U znaku Ministarstva branitelja još se uvijek nalazi crni golub. Kao da je ovo ministarstvo, ministarstvo žalosti, a ne pobjedničke vojske. Umjesto te ptice, odmah nakon Nevenkine smrti, trebalo je ugraditi njezin portret, portret pobjede, mira, slobode…

Ali, ne, pomozbog junaci nemaju milosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Junakinja Domovinskog rata možda bi i danas bila živa, sa svojom djecom, s obitelji, da nije bilo gaženja i pljuvanja po hrvatskim braniteljima, što je i ona svojom nazočnošću u „smrdljivom“ šatoru željela zaustaviti.

Ovih dana obilježili smo i godišnjicu prosvjeda hrvatskih branitelja u Savskoj 66.

Neki pričaju da se tom načinu borbe nije ništa postiglo. Lažu. Glogoški, Klemm, Jukić i brojni drugi, manje ili više znani, nepotkupljivi branitelji opet su poručili da – nema predaje.

Inače, taj „smrdljivi“ šator, kako je za njega sramno rekao Milanović, nešto je najgore što se dogodilo Hrvatskoj nakon pobjede u Domovinskome ratu.

Zahvaljujući ovom neviđenom prosvjedu, svi su saznali o mukama i patnjama ljudi koji su bili prvi kad je trebalo. Osim toga, svakodnevno su se mogli vidjeti i vidjeli su se brojni branitelji u kolicima, bez ruku i nogu, pa čak i slijepi.

Druga je stvar što to nisu željeli vidjeti ljudi koji su zadnjih godina vodili državu, kao guske u maglu. No, ne da nisu vidjeli što se to događa s hrvatskim braniteljima, stradalnicima i obiteljima poginulih i živih branitelja, oni nisu željeli vidjeti ni smrt – Nevenke Topalušić.

Stoga, na predstojećim parlamentarnim izborima treba ponoviti riječi Zdravka Mamića: „Nećete razbojnici!“ Ili treba im reći – Non pasaran!

A Junakinja Domovinskoga rata, za razliku od njih, vječno će živjeti u našim srcima.

Tek toliko da se zna, istine radi!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.