Penavina zamjenica odgovara Šimpragi: Pozdrav od trogodišnje djevojčice koju su okruživali tenkovi i četnici, a ne traktori

Ivana Mujkić
Foto: Grad Vukovar

Nastavljaju se odgovori na govor zastupnice SDSS-a Anje Šimprage u Hrvatskom saboru, koja je spominjući VRO Oluju dijelila emocije bez ratnog konteksta – Evo kakvo je djetinjstvo imala zamjenica gradonačelnika Vukovara Ivana Mujkić i što je poručila Šimpragi.

>(VIDEO) Vidović Krišto upozorila zastupnicu SDSS-a zbog uporabe srpskog jezika, Reiner joj dao opomenu

Ona je putem Facebooka napisala:

“Ovaj patetični govor na razini prosječnog osnovnoškolskog sastavka, kojeg pojedini mediji u želji da nam do kraja isperu mozak nazivaju povijesno važnim govorom u Hrvatskom saboru, danas je zaradio ogroman pljesak SDSS-ovaca i njihovih koalicijskih partnera iz redova HDZ-a.

Ako niste poslušali govor, radi se o potresnom svjedočanstvu tada osmogodišnje djevojčice i sjećanjima na kolonu u kojoj je kako sama kaže uz zvukove traktora te davne 1995. godine napustila Knin, a danas, 25 godina poslije želi graditi mir i zajedništvo i nastaviti kao da se nikad ništa nije dogodilo!

Na sreću djevojčica koja je izašla na traktoru, vratila se u Knin i danas je saborska zastupnica, ali neke druge djevojčice, npr. djevojčica Klaudija, koja još uvijek ne zna gdje su kosti njezinog oca ne može baš tako lako reći ‘Mir, mir, mir, nitko nije kriv’! To što je djevojčica iz ove priče završila u saborskim klupama je možda njezin osobni happy end, ali mnogi drugi još i danas traže svoje najmilije i njihovim mukama kraj se ni ne nazire.

Svatko tko me pozna zna da nisam isključiva, da ne mrzim nikoga i da nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi svi ti nemili događaji iz naše prošlosti jednom zauvijek bili zatvoreni, kada bi pravda bila zadovoljena, kada bi progovorili svi oni koji znaju a šute već godinama i kada bi se napokon stvorili preduvjeti za zdrav suživot! Ali za to treba imati volje…trebamo se ostaviti patetike, a početi raditi nešto konkretno sto bi možda moglo doprinijeti rješavanju ovih pitanja!

A ove što su danas tako oduševljeno i ohrabrujuće pljeskali bih pitala gdje su bili 2018. godine kad je na prosvjedu u Vukovaru trebalo pljeskati hrabrim ljudima koji su iznosili potresna svjedočanstva o silovanjima, zlostavljanjima i zvjerskim mučenjima 1991. godine u Vukovaru? E moj narode…

U potpisu: trogodišnja djevojčica iz neke druge kolone (one koju su okruživali tenkovi i naoružani četnici, a ne traktori)”, stoji u objavi Ivane Mujkić.

Priča Ivane Mujkić

Zamjenica gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, Ivana Mujkić (rođ. Zujić) bila je kandidat Domovinskog pokreta na parlamentarnim izborima, a imala je četiri godine kada je u velikosrpskoj agresiji razaran Vukovar te joj je nasilno oduzeto djetinjstvo.

“Malo je trenutaka koji su joj iz ratnog Vukovara ostali u sjećanju. No, i tih nekoliko traumatičnih scena previše je za djevojčicu s tada nepune četiri godine, kojoj je, kao i brojnim njezinim vršnjacima, okrutno oduzeto djetinjstvo.

Umjesto da češlja i odijeva lutke ili se po ulici igra skrivača s prijateljima, Ivana Zujić se, kao i brojni drugi vukovarski mališani morala skrivati od neprijatelja, njihovih topovskih i tenkovskih granata, avionskih bombi i snajperista. Brojni njezini vršnjaci, nažalost, nisu se uspjeli sakriti”, pisala je Slobodna Dalmacija prošle godine.

“Rat smo proveli u stričevu podrumu na Mitnici. Odmah pokraj naše obiteljske kuće. Tata je bio branitelj pri vukovarskoj bolnici. Prevozio je ranjenike i poginule osobe pa smo ga u ta tri mjeseca zapravo jako rijetko viđali.

Osobno, ne pamtim previše događaja iz tog razdoblja, ali mi se jedna obiteljska tragedija do današnjih dana urezala u sjećanje i nikada je neću zaboraviti. Bilo je to 16. studenoga, dva dana prije pada obrane grada.

Tada mi je poginula strina. Dogodilo se to u trenutku kada je silazila u podrum jer je prethodno izašla na dvorište nešto obaviti. Na zadnjoj stepenici samo se zaustavila i u tom trenutku izgledala je kao da joj je pozlilo. To mi je jedino čisto sjećanje iz podruma i rata.

Njezina djeca, koja su tada imala 9 i 13 godina, sjedila su pokraj mene i brata. Tada joj je krenula krv na usta, još jednom je pogledala prema nama i srušila se. Svi su počeli vrištati i sjećam se da sam i ja vrištala iz petnih žila iako tada nisam bila sigurna niti zašto vrištim”, ispričala je Mujkić.

Njena obitelj je strinu 18. 11. pokopala u dvorištu obiteljske kuće, istog dana kada je pala i obrana Vukovara.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija