Tko su ljudi koji se nalaze na listi HDZ-a za Europarlamentarne izbore, koga i što zastupaju, i koje su njihove vrijednosti? O većini njih se zapravo ne zna previše, a neki i izbjegavaju konkretno se izjasniti o pojedinim pitanjima, da se ne bi zamjerili nikom. No kao zanimljivost, ali vrlo indikativnu, spomenimo kako od četvero zastupnika – svi izabrani na listi “Domoljubne” – koji su glasovali protiv Istanbulske konvencije ili bili suzdržani – Marijana Petir, Ruža Tomašić, Davor Ivo Stier i Ivica Tolić te suzdržana Ivana Maletić – ovog puta na listama nema niti jednog među kandidatima.
Karlo Ressler
Karlo Ressler, savjetnik premijera Andreja Plenkovića i koordinator izrade stranačkog programa za europarlamentarne izbore, posinak Vladmira Šeksa i vlasnik tvrtke “Siva sova”, mladi je pravnik koji je studij završio s najvišim ocjenama i dobitnik je rektorove nagrade. No, ono što ga stvarno kvalificira za čelno mjesto na listi je to što je bio Plenkovićev asistent u Bruxellesu: Dakle, stasao je novi naraštaj eurobirokrata, ljudi koji su odrasli u blagostanju i dijelom i u inozemstvu, razmjerno izolirani od hrvatske stvarnosti, kao i Plenković.
A kad je Plenković 2016. postao premijer i vratio se u Zagreb, Ressler je prekomandiran u Vladu RH, na mjesto savjetnika predsjednika Vlade RH. Čudan položaj za nekog tako mladog, savjetnici su do ne tako davno bili redom stariji od 50, često i 60, jer se smatralo da neiskusni mladci nemaju o čemu koga savjetovati, naročito iskusnijeg od sebe. Nešto kasnije, krajem 2017., Ressler je postao je voditelj radne skupine koja je pisala novi statut HDZ-a, što je nešto što je do sad uvijek radio njegov poočim.
Obzirom na položaj savjetnika i bliskost, jasno je da nema neke prevelike razlike u stavovima između Plenkovića i Resslera: Jedino je razmimoilaženje između njih dvojice do sad bilo vezano za Istanbulsku konvenciju. No, Ressler se nije izrazio protiv nje, već se na sjednici predsjedništva u travnju 2018. zauzeo za to da zastupnici HDZ-a u Saboru o Istanbulskoj konvenciji glasuju po vlastitoj savjesti, a ne u skladu sa stranačkom stegom. Plenković je pak jasno rekao da će degradirati ili izbaciti one koji se usprotive. No to je jedini put da Ressler nije bio u potpunosti na Plenkovićevoj liniji.
Supruga Karla Resslera, Karla, konzervativnih je stavova, protivnica je ‘istospolnih brakova'(na facebooku je podijelila fotografiju svog glasačkog listića), a sudjelovala je i na “tradfestu” u organizaciji Vigilarea (čiji nije član), te se protiv pobačaju kojeg smatra “nepoželjnim društvenim fenomenom”. No na izravan upit novinara dijeli li stavove supruge o tim pitanjima i je li mu njen aktivizam problem, Ressler je dao prilično neodređen odgovor, iako je i sam bio za referendum o braku.
Ressler je inače do sad u politici EU bio prisutniji nego u Hrvatskoj, pa je tako postao potpredsjednik mladeži Europske pučke stranke. Ono što je zanimljivo je da je Ressler privatno navodno u jako dobrim odnosima sa Ivom Stierom, s kojim je također surađivao u Bruxellesu, a koji se na zadnjem saboru HDZ-a pokušao nametnuti kao vođa oporbe protiv Plenkovića unutar stranke. Izlazak Britanije iz EU smatra “neodgovornom politikom”, i općenito je izrazito proeuropski orijentiran. O inicijativi “Narod odlučuje” se nije izravno izjašnjavao.
Dubravka Šuica
Druga na listi HDZ-a je dosadašnja europarlamentarka, bivša gradonačelnica Dubrovnika najzaslužnija za turističku politiku tog grada koja se svela na dovođenje ogromnog broja kruzera čiji gosti dolaze na jednodnevne izlete u Stari grad koji je njima posve zakrčen i time sve manje atraktivan onim turistima koji stvarno borave u Dubrovniku, što je nešto što sad Dubrovnik pokušava izmijeniti.
Na čelo dubrovačkog HDZ-a došla je još za Tuđmana, za Sanadera je postala gradonačelnica Dubrovnika (2001. do 2009.), tri puta birana u Sabor, bila je miljenica i jedna od najbližih suradnica Tomislava Karamarka, a sad je bliska Plenkoviću. Žena za sve režime. Smatraju je odgovornom za najlošiji izborni rezultat kojega je HDZ ikad ostvario na lokalnim izborima u Dubrovniku, kad je njen nasljednik Teo Andrić, na kojemu je inzistirala, izgubio je izbore s ogromnom razlikom od Andre Vlahušića.
Kao europarlamentarka, imala je u Bruxellesu priliku upoznati Plenkovića i surađivati s njim, kao kolegom eurozastupnikom i HDZ-ovcem. Iako je bila jedna od najbližih suradnica Tomislava Karamarka, pa i dogurala do potpredsjednice stranke, među prvima je podržala kolegu iz Europarlamenta, rekavši da je “uključiv” (što se pokazalo pogrešnim, bar kad govorimo o unutarstranačkim pitanjima), te da je “osoba koja okuplja i koja može komunicirati sa svima”.
Smjesta se obrušila i na dotadašnje vodstvo, iako je bila potpredsjednica HDZ-a: “Nisu se uvažavala različita stajalitša, taj autokratski sistem nije se pokazao dobrim. Ljudi moraju moći slobodno govoriti, ja se za to zauzimam bez pretenzija da uopće sudjelujem u bilo kakvoj vlasti ali želim pripomoći jer osnovni razlog za osnivanje HDZ-a bila je sloboda, demokracija i sloboda govora. To je u nekim trenucima bilo zapriječeno, pa čak i naše dobronamjerno pismo našim saborskim kolegama naišlo je na otpor vrha stranke”, rekla je Šuica. Sad, kad su te stvari stvarno izražene, to joj izgleda ne smeta.
Bila je jedan od većih zagovornika Istanbulske konvencije u HDZ-u. Rekla je da međunarodni ugovori ne bi trebali biti predmet referendumskog izjašnjavanja, a komentirajući podjele koje je Istanbulska konvencija izazvala u Hrvatskoj ocijenila kako je riječ o umjetno stvorenom sporu koji promašuje bit konvencije.
“Smatram da je to čisto fabriciranje i stvaranje jedne politike oko nečega što ne postoji. Mislim da se prije svega moramo dogovoriti oko srži Istanbulske konvencije a to je spriječavanje nasilja nad ženama. To je bit, a sve ovo drugo što netko ovako ili onako iščitava mislim da je manje važno. Već je prošlo par mjeseci od ratifikacije Istanbulske konvencije u Hrvatskoj pa nisam primijetila da se nešto drastično dogodilo. Stoga smatram da je to bila lagana manipulacija i korištenje te konvencije u političke, ili čak politikantske, svrhe” (…) “Mislim da prije svega o tome trebamo razgovarati a ove ideološke teme su zaista uzele previše maha u Hrvatskoj. Čini mi se da popunjavaju praznine onima koji nemaju dovoljno sadržaja”, zaključila je.
Zanimljivo, u eri dok je HDZ vodio Tomislav Karamarko, izjasnila se, kao i ostali europarlamentarci (tada je to bio i Plenković!) Izvješću o napretku jednakopravnosti muškaraca i žena u 2013. godini rekavši kako se “kroz Izvješće o ravnopravnosti muškaraca i žena u EU pokušavaju provući ideološki obojana pitanja koja nisu u nadležnosti EU. Načelo supsidijarnosti nalaže da države članice same kreiraju zakon kojim će regulirati reproduktivna prava, odnosno pravo na život.”
Bila je i veliki pobornik Marakeške konvencije, pravdajući to time da su i Hrvati često “migranti”, a odbijanje Predsjednice da ode u Marakeš prokomentirala time da bi Hrvatska trebala stati uz većinu europskih država te se razvijati u “normalnu i civiliziranu zemlju”. Smatra i kako trebamo biti solidarni s migrantima i ne razumije zašto su zemlje Srednje Europe, “koje su najmanje ugrožene migrantima najviše protiv njih”. Na činjenicu da konvencija zapravo izjednačava legalne i ilegalne imigrante i potiče imigraciju iz Afrike i Azije u EU se nije osvrnula.
Uza sve, tvrdi da nema većih Hrvata i suverenista od HDZ-a. Što se pak tiče koalicije HDZ-a i HNS-a, sama je takvu koaliciju predlagala u Dubrovniku još 2013. (s uvjetom da u njoj ne bude SDP) pa je gradonačelnik Vlahušić tada to odbio. Kako je predsjedništvo HDZ-a podržalo koaliciju HNS-a i HDZ-a, i nije javljeno da se netko protivio, za pretpostaviti je da je i ona dala podršku.
I da završimo s Dubravkom Šuicom, kad je ušla u visoku politiku živjela je sa suprugom, pomorskim časnikom, u stanu od oko 60 kvadrata u Gružu. Danas je u vlasništvu obitelji vila na Pločama, kuću u Cavtatu, kuću na Pelješcu, stan u Lapadu, stan u Zagrebu, vikendicu u Risovcu u BiH, 13-metarska jahta vrijedna oko pola milijuna dolara, dionice, i tako dalje. A što se veza s Plenkovićem tiče, njegova vlada je svojevremeno postavila njezinog brata Franu Leutića za direktora Zračne luke Dubrovnik, a on je potom dao direktorsko mjesto u toj tvrtki Ivanu Maslaću, šogoru premijera Andreja Plenkovića. Usto, saborska zastupnica Sanja Putica, koja je u Sabor došla kao zamjena za Lovru Kuščevića, je Šuičina nećakinja.
Tomislav Sokol
Do nedavno razmjerno anoniman saborski zastupnik, a zadnje vrijeme ga HDZ često šalje da ispred stranke objašnjava njene stavove u TV emisijama. Kao i Ressler, pravnik, dobitnik Rektorove te dvije Dekanove nagrade. Nakon Zagreba odlazi u Belgiju, ali ne u Europarlament nego na Katoličko sveučilište Leuven, jedno od najkvalitetnijih u Europi, gdje završava magistarski i doktorski studij: Na magisteriju mu je ustavno pravo EU predavao Koen Lenaerts, predsjednik Suda Europske unije.
Nakon povratka u Hrvatsku je međunarodni je tajnik HDZ-ove Akademske zajednice te šef Područnog odbora HDZ-a Črnomerec kojem pripada i Andrej Plenković. Politički se jače angažirao tek 2017. kada je imenovan pomoćnikom Pave Barišića, tadašnjeg ministra znanosti i obrazovanja. Bio zamjenik voditelja radne skupine za izradu novog Zakona o znanosti i obrazovanju, u javnosti poznatog i kao”lex Boras”, prijedlog kojeg je nakon dolaska na ministarsko mjesto povukla Blaženka Divjak. Sokol je tada iz Ministarstva prekomandiran u Sabor gdje mijenja Jasena Mesića koji je otišao za veleposlanika u Rim. Sokol je inače bio na listi u 6. izbornoj jedinici gdje je skupio više nego skromna 464 preferencijalna glasa. No rekao je da je zahvalan predsjedniku Plenkoviću i stranci što su mu tada dali priliku. Na kraju su ga, iako nije ušao u Sabor na izborima, ipak tamo strpali, a sasvim sigurno ulazi i u Europarlament. Spomenimo da je u Saboru postavio samo dva zastupnička pitanja, dakle je bio među najmanje aktivnima, ali je zato bio prisutan na svim glasovanjima, i uvijek uredno dizao ruku, i nikad nije iskakao (glasovao je tako i za izvješće Vlade o inicijativama Narod Odlučuje i Istina o Istanbulskoj).
Iako slovi kao “konzervativac” unutar HDZ-a podržao je Istanbulsku konvenciju. Plenković je, navodno, stao u njegovu zaštitu kad je došao u sukob s bivšim šefom područnog odbora Črnomerec Josipom Jelićem koji ga je htio smijeniti kad se vratio u HDZ nakon što je neko vrijeme bio u Mostu.
Uvijek je na liniji Andreja Plenkovića, pa se tako usprotivio Nikoli Grmoji kad je ovaj u Saboru ustvrdio da je cilj Vlade onemogućiti referendum i povećati iznos koji bi HDZ trebao potrošiti na europskim izborima te da vladajući krše Poslovnik kojim se nastoji u potpunosti onemogućiti referendum. “Vidjeli smo kakav je odnos vladajućih prema referendumu, oni žele onemogućiti izjašnjavanje građana na referendumu. Stekli su ogromna financijska sredstva i žele povećati sredstva za svoju kampanju, a na crno će se potrošiti i puno veći iznos. Imamo i suspenziju medijskih sloboda”, rekao je tada Grmoja.
Sokol mu se tada usprotivio, stao u obranu stranačkog šefa i Kuščevića te odbacio Grmojine tvrdnje, i ustvrdio kako nije bilo povrede poslovnika. Dakle, radi se o još jednom lojalnom, obrazovanom i vođi odanom kadru bez ikakve biračke baze i svojeg stava, stroju za dizanje ruku s doktoratom prava.
Željana Zovko
I ona je studirala u inozemstvu – samo, ne u Belgiji nego u Engleskoj, u Londonu. Hrvatica iz Mostara s dvojnim državljanstvom Bosne i Hercegovine i Hrvatske, devedesetih, za rata, je tamo studirala francuski jezik. Vratila se u Bosnu i Hercegovinu 1999. godine, kad postaje šef ureda hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ante Jelavića. Idućih desetak godina provodi u diplomaciji kao veleposlanica BIH u Francuskoj i Španjolskoj, da bi se 2012. vratila se u bosansku politiku.
U hrvatsku je politiku stupila u svibnju 2014. kad je na listi “Domoljubne koalicije” za Europski parlament osvojila skromna 2.392 glasa, te nije izabrana. Vraća se u politku BIH kao veleposlanica te zemlje u Italiji, a kad Ivan Tepeš odbija zamijeniti Ivu Stiera koji odlazi u Vladu, 2016., uskače na prazno mjesto u Europarlamentu.
Tamo se ne ističe naročito, no ističe se – osim zanimljivim preskakanjem iz državne službe BIH u Hrvatsku i obratno – i strastvenom obranom Marakeškog sporazuma, što i ne treba čuditi obzirom da je radila na njemu kao pregovarač u ime EPP-a.
Ona je branila i Istanbulsku konvenciju, za čije je usvajanje glasala u EP, riječima kako je pitanja rodne ideologije “nametnuto kao nešto strašno što bi se dogodilo ako je ratificiramo – u Bosni se nije dogodilo ništa loše u ovih 6 godina od kad je Konvencija ratificirana”. No u Bosni se isto tako nije dogodilo ništa što bi smanjilo nasilje nad ženama.
Zovko je također organizaciji CitizenGo, koja organizira online peticije, uputila pismo u kojem stoji poziv pokretačima peticije protiv Istanbulske kovnencije na CitizenGO-u, da povuku peticiju i čak im prijetila tužbom ukoliko to ne učine. Naime, na CitizenGO je pokrenuta peticiju „Zastupnice Zovko, informirajte se o Istanbuskoj konvenciji“ u kojima se osvrće na njezine izjave o Istanbulskoj prilikom gostovanja u emisiji Novi dan N1 televizije i upoznaje je s činjenicama o Konvenciji i štetnim posljednicama rodne ideologije.
Kasnije je tvrdila da nikad nije pisala udruzi CitizenGO niti znala da prenose njezine riječi, ali njeno pismo pokretačima peticije poslano od njezina ureda 20. veljače 2018., u kom stoji: “u prilogu Vam šaljemo pismo zastupnice u Europskom parlamentu, gospođe Željane Zovko, koje se odnosi na peticiju CitizenGO pokrenutu prije nekoliko dana” te da su “isto pismo uputili i pokretačima inicijative CitizenGO“ je ostalo kao svjedočanstvo. Kao i ostali na listi, protivnica je “populizma”. Usto je i veliki zagovornik integracije BIH u EU, jer smatra da Hrvati u njoj nemaju budućnost bez toga, naročito ako se Srbi i Bošnjaci udruže protiv njih, što je, smatra, vrlo vjerojatan scenarij.
Inače, Zovko je, iako se nije posebno istakla aktivnošću u EP, i iako je dobila malen broj preferencijalnih glasova na prošlim izborima, ponovo na popisu putnika za Bruxelles vjerojatno prvenstveno kako bi se za HDZ osigurali i glasovi hrvatskih državljana koji žive u BIH, ali i zato jer je i ona kadar koji bez Plenkovića na čelu stranke vjerojatno nema neku budućnost u hrvatskoj politici. No uvijek se može vratiti na mjesto veleposlanice BIH u nekoj državi.
Sunčana Glavak
Peta na listi, također prilično sigurna u prolaz, je Sunčana Glavak, HDZ-ovka iz Međimurja i bivša novinarka. Za razliku od ostalih koji uglavnom potječu iz elitnih obitelji, ona je radničko dijete. U HDZ je pozvana kako bi vodila središnje skupove stranke u kampanji 2003. godine. Nakon toga je došao poziv Ministarstva kulture da pokuša ustrojiti ‘Odjel za odnose s javnošću’, koji dotada nije postojao. 2007. ulazi u Sabor, a kasnije je, zbog novinarskog iskustva, pozivaju da preuzme poziciju glasnogovornice stranke.
Svojevremeno je u Bujici podržala dr. Zlatka Hasanbegovića, rekavši: “Ako ga novi mandatar Andrej Plenković predloži za ministra kulture, dići ću u Saboru ruku za njega!”, no kasnije je uredno digla ruku za Ninu Obuljen.
Glavak tada nije htjela odgovoriti na pitanje zašto upravo ona nije nositeljica liste HDZ-a u 3. izbornoj jedinici: – Dugo sam u stranci i vrlo dobro znam kakva su pravila ponašanja u HDZ-u. Svi imamo pravo raspravljati o procesima unutar stranke i ne slagati se s nekim stvarima, međutim, kada stranačko vodstvo donese odluku ja je poštujem do kraja”, rekla je i dodala da se u Sabor se može ući i preferencijalno.
Kad je Plenković pozvao Krešimira Macana da praktički preuzme njen posao bez da je ona sa svoje pozicije smijenjena, činilo se da je u nemilosti Premijera, pa se vratila u Sabor gdje je zamijenila Darka Horvata koji je otišao na mjesto ministra. Tada je Istanbulska već bila ratificirana a koalicija s HNS-om sklopljena, pa se nije morala izjašnjavati oko toga. Kasnije je Macan odletio s mjesta specijalnog savjetnika nakon nekoliko velikih gafova, a ona se našla na listi putnika za Bruxelles.
Kad je nedavno u Saboru došlo do sukoba Milorada Pupovca, koji je član vladajuće koalicije i Hrastovog Hrvoja Zekanovića, gdje je Milorad Pupovac nazvao je Zekanovića i njegove istomišljenike “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi”, a Zekanović mu odgovorio tako što je izrazio žaljenje što Pupovac zajedno sa svojim istomišljenicima nije 1995. godine na traktorima pobjegao u Beograd, zauzela je neutralan stav, osudivši “govor mržnje” kao takav.
Dojam je da je Glavak po stavovima vjerojatno bliže međimuskom HNS-u nego prosječnom članu HDZ-a, a unatoč epizodi s Macanom ostaje čvrsto na poziciji “Plenkovićeve igračice”.
Marijana Balić
Na posljednjem mjestu Plenkovićeve liste koje još ima izgleda za izravan ulazak u Europski parlament nalazi se još jedna njemu osobno odana osoba – Vukovarka Marijana Balić, koja je kao i nositelj liste i neki drugi radila za Plenkovića – bila je voditeljica njegovog briselskog ureda. Kaže da je od njega “puno naučila” te da s njim, kao sa “predsjednikom Vlade, ali prije svega prijateljem”, izvrsno surađuje. Balić je, inače, nakon rada u Bruxellesu u Europskom parlamentu, kao kandidatkinja iz V. izborne jedinice, postala zastupnica 9. saziva Hrvatskog sabora kao zamjena gradonačelniku Penavi.
Marijana je inače u Vukovaru izgubila oba roditelja, i na listi se našla kako bi “povukla” Vukovarce da glasaju za HDZ. Ona je isto kao i ostali, s izuzetkom donekle Šuice, kadar vezan za vođu stranke, bez nekih vlastiti probitaka, a na izborima je osvojila 826 preferencijalnih glasova, što je broj koji je kandidira za buduću predsjednicu Sabora, ako ne uspije otići u Bruxelles. U Saboru je glasala za ratifikaciju Istanbulske konvencije, zajedno s još 36 HDZ-ovaca.
Oni koji ne ulaze
Na preostalim mjestima na listi, onima koja nemaju izgleda za izravan prolaz u Europski parlament, stvari su posve jednake. Tu su župan šibensko-kninski Goran Pauk, državna tajnica u Ministarstvu prometa Nikolina Brnjac, šef regionalne Razvojne agencije Slavonije i Baranje Stjepan Ribić, ravnatelj Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije Domagoj Maroević, župan brodsko-posavski Danijel Marušić te na posljednjem mjestu pomoćnik glavnog tajnika Gordana Jandrokovića i stožerni brigadir Stjepan Adanić.
O Domagoju Maroeviću smo već pisali – on se našao na listi nakon što ga je osobno nazvao Plenković, nezadovoljan kandidatima koje je predložio HDZ Splitsko-dalmatinske županije, dakle to je izravno njegov izbor, u inat onima koji su htjeli izabrati kandidate koji se njemu osobno ne dopadaju, a on je pristao pod uvjetom da ga se stavi na mjesto na listi bez izgleda za prolaz jer niti ne misli ići u Bruxelles. Stjepan Adanić je pomoćnik Gordana Jandrokovića, desne ruke premijera Plenkovića, što dovoljno govori samo za sebe. Bio je ratni gradonačelnik Varaždina, a generalski je čin dobio prošle godine.
Šibensko-Kninski župan Goran Pauk je poznat jer je u rujnu 1991 srušio neprijateljski avion iznad Šibenika, poznat je po uzviku “Oba dva, oba dva, oba su pala!”. Prije rata je bio profesionalni nogometaš. Nikolina Brnjac je također lojalni Plenkovićev kadar, bila je zamjenica Prgometu na izborima za gradonačelnika Zagreba, a pred dva mjeseca je morala objašnjavati zašto gliser nije upisala u imovinsku karticu (objasnika je da su prodali strari koji je bio u kartici i kupili za taj novac drugi). Stjepan Ribić je bivši član HDSSB-a koji je ostao zapamćen po snimci na kojoj kaže kako je HDZ pokrao Hrvatsku i bacio je na koljena, da bi kasnije pristupio HDZ-u. Župan Danijel Marušić je praktički posve anoniman, čak i više nego ostali s liste.
Andrejev izbor
U konačnici, može se zaključiti kako Plenković preferira kadrove koji su poslušni i dižu ruku kad se to od njih očekuje, koji su anonimni u politici, koji nemaju izražen stav o bilo čemu i prilagodit će ga stranci kad je potrebno, i koji dobivaju što manje preferencijalnih glasova na izborima, jer to njihovu političku sudbinu vezuje uz njega i HDZ i smanjuje opasnost od neposluha i insubordinacije. Plenković nagrađuje lojalnost i daje prednost svojim bivšim asistentima i ljudima koji su već radili za njega, a koji imaju minimum iskustva i uspjeha u politici, po mogućnosti nimalo.
Radi se o listi sastavljenoj od 12 uglavnom partijskih aparatčika i poslušnika. No HDZ bi uz ovakav izborni zakon vjerojatno mogao staviti i Milorada Pupovca za nositelja liste i svejedno pobijediti.
