Prema Ustavu Republike Hrvatske, pripadnici nacionalne manjine imaju pravo na najmanje jednog, a najviše tri predstavnika u Hrvatskom saboru, ako njihov udio u ukupnom stanovništvu prelazi 1.5 posto. Isto tako Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina propisano je da pripadnici nacionalnih manjina u općinama i gradovima u kojima sudjeluju u stanovništvu od 5% do 15% imaju pravo na jednog vijećnika – manjinskog predstavnika u predstavničkom tijelu jedinice. Ako sudjeluju u stanovništvu općina i gradova s više od 15%, te u županijama s više od 5%, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima.
Uz navedeno, pripadnici manjina ostvaraju i pravo prednosti pri zapošljavanju uvjetovano pozivanjem na to pravo u prijavi na javni natječaj.
Naime, članak 22. stavak 2. Ustavnog zakon o pravima nacionalnih manjina definira da se: “pripadnicima nacionalnih manjina osigurava zastupljenost u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima sukladno odredbama posebnog zakona i drugih akata o politici zapošljavanja u tim tijelima, vodeći računa o sudjelovanju pripadnika nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu na razini na kojoj je ustrojeno tijelo državne uprave ili pravosudno tijelo i stečenim pravima“.
Inače, svaka osoba koja ima pravo prednosti kod prijma u državnu službu prema posebnom zakonu, dužna je u prijavi na natječaj pozvati se na to pravo i ima prednost u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima.
Pripadnici nacionalnih manjina jedna u su od četiri skupine koje prema propisima imaju prednost pri zapošljavanju, a uz njih prednost imaju hrvatski branitelji ili njihova djeca prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, osobe s invaliditetom prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom te djeca osoba poginulih, umrlih ili nestalih tijekom rata, mirnodopski vojni i civilni invalidi ili bračni drug/roditelji osoba poginulih, umrlih ili nestalih u ratu i to po Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.
U petu, posebnu kategoriju spadaju službenici i namještenici za čijim radom je prestala potreba u državnom tijelu. Njima je državno tijelo u kojem su bili zaposleni, u roku od godinu dana, ako se pokaže prilika, dužno ponuditi posao ako se potreba za tim radnim mjestom ponovno pojavi.
