Na konferenciji za novinare održanoj u četvrtak, 29. siječnja, u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta ministar prof. dr. sc. Vedran Mornar predstavio je predsjednika i 6 članova nove Ekspertne radne skupine koja bi trebala provesti Cjelovitu kurikularnu reformu za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje. Voditelj skupine je dr. sc. Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja. Članovi su Suzana Hitrec, ravnateljica Upravne škole u Zagrebu i predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, Branislava Baranović, ravnateljica Instituta za društvena istraživanja i Zrinka Ristić Dedić, znanstvena suradnica Instituta, Branka Vuk, pomoćnica ravnatelja CARNeta, Tomislav Reškovac, profesor filozofije u Privatnoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu i dr. sc. Ružica Vuk, docentica na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
Cjelovita kurikularna reforma uključuje rad na kurikularnim dokumentima, uspostavit će se novi sustav vrednovanja i ocjenjivanja te krenuti u izradu novih priručnika i udžbenika te pomoćnih nastavnih sredstava i digitalnih sadržaja. Zbog svega toga bit će potrebno novo osposobljavanje učitelja i drugih djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova. Krajnji cilj svih promjena je prelazak na devetogodišnju osnovnu školu, kako je to zacrtano i Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je Hrvatski sabor usvojio 17. listopada 2014. godine.
Na reformi školstva radit će oko 300 stručnjaka
Konferenciji za novinare bio je nazočan i prof. dr. sc. Neven Budak, predsjednik Posebnoga stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i koordinaciju strategija i djelovanja na području obrazovanja i znanosti pri Uredu predsjednika Vlade RH. Prema riječima voditelja Ekspertne radne skupine dr. sc. Borisa Jokića očekuje se da će u rad na kurikularnoj reformi biti uključeno oko 300 stručnjaka iz škola, vrtića, s visokih učilišta, instituta, agencija, privatnoga sektora i državne uprave. Također se očekuje i snažna potpora akademske zajednice, prije svega Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, te samih učenika i roditelja.
Prije negoli se uvede devetogodišnja osnovna škole, provest će se kurikularna reforma za postojeću osmogodišnju školu, a usporedo s time radit će se kurikularna reforma za postojeće srednje škole. Devetogodišnju osnovnu školu biti će moguće eksperimentalno uvesti školske godine 2018./19., nakon tri godine pripreme, a trebala bi zaživjeti tek 2022.
Konceptualna programska promjena svih predmeta
Antun Budimir, teolog iz Omiša, u svom komentaru „Reforma školstva u tišini“ navodi kako je ova kurikularna reforma usmjerena „razvoju temeljnih kompetencija i određenju odgojno-obrazovnih ishoda (ishoda učenja).“. „Najavljena je konceptualna programska promjena svih predmeta u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju što praktično znači da se povijest na primjer neće učiti kronološki, nego tematski. Jokić je također rekao da neće biti novih obveznih predmeta, ali da će biti ponuđen veći broj izbornih.“, piše Budimir i već kod toga napominje kako to pokazuje da čelni ljudi koji su zaduženi za korjenitu reformu školstva ne razumiju osnovne termine u školstvu zbog čega izražava slabu nadu u poboljšanje hrvatskoga odgojno-obrazovnoga sustava koje bi trebalo uslijediti nakon reforme. Po njemu takvo niveliranje predmeta obveznih i izbornih predmeta predstavlja trajni uteg i izvor teških nepravilnosti u osnovnoj školi pošto nepriznavanje trodijelne predmetne strukture (zajednički, izborni i fakultativni predmeti) u osnovnoj školi sukladno strukturi Nacionalnoga okvirnoga kurikula iz 2011. godine uzrokuje diskriminaciju učenika.
„Stres trajnih reformi“
Antun Budimir također primjećuje primjere pogrešne terminologije u službenim dokumentima vezano uz reformu, što je razočaravajuće s obzirom da bi nastavnicima značajna pomoć u prosvjetnome radu bila „trajnost bar školskoga stručnoga pojmovlja, a ne da svaki ministar provodi novu reformu s novim nazivljem od ciljeva preko rezultata i kompetencija do ishoda sve u kurikularnoj dinamici.“ Naglašava kako su u hrvatskom školstvu pod „stresom trajnih reformi“ učenici, ali još više i nastavnici.
Budimir zatim navodi kako kreatori Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije razglabaju o višku školskih zgrada i prosvjetnih djelatnika u bliskoj budućnosti kao rezultatu depopulacije i starenja hrvatskog stanovništva bez namjere da ponude učenicima demografske sadržaje kako bi oni u životnim prilikama postigli odgovarajuće ishode koji će pomoći društvu u rješavanju problema: „Takvi su sadržaji tim više potrebni znajući da osnovnoškolci dobivaju od nekih nastavnih predmeta informacije kako je previše ljudi na Zemlji što da ugrožava opstanak naše vrste. Nevjerojatno je da hrvatsko školstvo odgaja djecu da ne sudjeluju u rješavanju gorućih izazova društva.“
Produljenje obveznoga školovanja za jednu godinu neminovno znači više sadržaja
Unatoč verbalnom proklamiranju smanjenja nastavnih sadržaja od strane „stratega“, Budimir tvrdi kako će produljenje obveznoga školovanja za jednu godinu značiti da će učenici ubuduće učiti više sadržaja nego dosad. Istovremeno se nigdje ne spominje učenje u digitalno doba u kojemu su i učenicima i odraslima svi mogući podatci i informacije u svakom trenutku i na svakom mjestu dostupni. Prema Budimiru, potrebno je da škola u društvu „pokrene i učenicima omogući stjecanje kompetencije zaštite i filtriranja manipulativnih i suvišnih informacija.“ Konačni rezultat bi kao civilizacijska vrjednota bilo stvaranje maloljetničkih mobitela i sličnih digitalnih naprava, sve u cilju smanjivanja pritiska na učenikove kognitivne kapacitete, „ali ne samo onih školske naravi“.
Na kraju teksta Budimir se osvrće na mogući sastav stručnih skupina koje će raditi na izradi predmetnih kurikula. Predviđeno je da sredinom ožujka bude raspisan javni poziv za članove stručnih skupina po razinama obrazovanja, a u svibnju ili lipnju za članove stručnih skupina za predmetne/međupredmetne/modularne kurikule, koje bi s radom trebali početi u rujnu. Budući da MZOS u prezentaciji Kurikularna reforma poziva ‘ljude različitih svjetonazora koji žele promjene da se aktivno uključe u ovaj proces’, za Budimira to predstavlja znak da će se „više pozornosti posvećivati ideologijama, nego stručnosti“.
Za očekivati je bilo da se uputi poziv stručnim i kompetentnim osobama među kojima bi bilo različitih svjetonazora, zaključuje Budimir.
