Razgovori o karakteru Domovinskog rata ovih su dana česta tema u medijima nakon što ga je Aleksandar Stannković u emisiji Nedjeljom u dva nazvao ‘građanskim ratom’.
Tim povodom razgovarali smo s povjesničarem dr. sc. Davorom Marijanom, a u razgovoru smo se dotaknuli i teme Dubrovnika u Domovinskom ratu kojega se na današnji dan posebno sjećamo, a isto tako i teme o Haškoj presudi hrvatskoj šestorici.
Narod.hr: Govoreći o Domovinskom ratu, ovih se dana u medijima provlači kvalifikacija o „građanskom ratu“. Što ta teza podrazumijeva i je li u skladu s povijesnim činjenicama?
Dr. sc. Davor Marijan: S tezom o građanskom ratu se relativizira srpska agresija. Građanski rat implicira sukob unutar jedne države, a agresija napad jedne na drugu državu. Kod takve teze, da se rat vodio unutar iste države, najprije se postavlja pitanje kada je uopće Jugoslavija prestala postojati. Neki pokušavaju naglasiti da je Hrvatska državno-pravne veze s Jugoslavijom raskinula 8. listopada 1991., kada je istekao tromjesečni moratorij na odluku Sabora o neovisnosti Republike Hrvatske. No, po mom mišljenju takva tvrdnja je krajnje upitna. Hrvatska je proglašena neovisnom državom 25. lipnja 1991., a nakon toga je prihvaćen tromjesečni moratorij koji nije donio apsolutno ništa osim nastavka srpske agresije. A tvrdim da je Jugoslavija de facto prestala postojati 18. srpnja 1991. i da je JNA od tada srpska vojska.
Nadalje, činjenica je da su pobunjeni Srbi bili građani Republike Hrvatske. No, dokazivo je da je srpska pobuna dobila ključnu potporu iz Srbije te do nje vjerojatno uopće ne bi došlo da ona od samog početka nije imala tu potporu. Jedan dio Srba u Hrvatskoj već je 1989. pokazivao podršku Srbiji u uvjetima kada je ona rušila ustavnu konstrukciji Jugoslavije iz 1974. godine.
U svojoj najnovijoj knjizi Hrvatska 1989.-1992.: rađanje države vrlo jasno donosim kronologiju svih tih događanja iz koje se vide srpski potezi, počevši od samog Memoranduma SANU. Sve su to nesporne činjenice. Za odgovoriti na ovo pitanje potrebno je sagledati cijeli niz činjenica, a ja imam dojam da se prilikom takvih razgovora mnogo toga zanemaruje i da se samo selektivno biraju one činjenice koje nekome odgovaraju. Tvrdnjom o građanskom ratu se zapravo zamagljuju te činjenice. Postoje elementi građanskog rata do sredine srpnja 1991., ali su oni zanemarivi jer je definitivno sve ovisilo o drugoj državi, konkretno Srbiji za čiji je interes djelovala JNA.
Narod.hr: Danas slavimo Dan dubrovačkih branitelja, sjećajući se obljetnice jednog od nažešćih napada na grad, koji nije štedio civilno stanovništvo, a također je bio usmjeren razaranju civilnih objekata i najvrijednije kulturne baštine. Koliko je značajna uloga Dubrovnika u Domovinskom ratu?
Dr. sc. Davor Marijan: „Gotovo da nema mjesta u Hrvatskoj kroz čiju se sudbinu tako jasno vidi karakter rata koji je Srbija vodila protiv Hrvatske, kao što je to Dubrovnik. Srbija je mogla proturati teze da su Srbi ugroženi u Vukovaru, u zapadnoj Slavoniji, ali sve to nije mogla reći za Dubrovačko područje, gdje srpskog stanovništva gotovo uopće nema. Tu je pokazano da je to bio rat za teritorij za koji nema nikakvog vojnog opravdanja.
Smiješno je kada i danas čitate tvrdnje iz Srbije da su Dubrovnik napali „preventivno“- „jer su ustaše pripremali napad“. Napad sa 600 policajaca i vojnika na Crnu Goru?!
Dubrovnik je jedan svjetionik koji pokazuje suštinu srpskog rata protiv Hrvatske: rat za teritorij u kojem treba biti što manje nesrba, ako je moguće da ih uopće nema.
Narod.hr: Razgovarali smo s Vama uoči Haške presude Hrvatskoj šestorki. Tada ste spomenuli potrebu osnivanja povjerenstva o dosadašnjoj usuradnji Hrvatske s Haškim sudom, kako bi se utvrdile sve netransparentnosti i nezakonitosti koje su se dogodile s hrvatske strane. Nakon presude, takve ideje su bile spomenute i unutar Hrvatskog sabora.
Kako ste doživjeli samu presudu i mislite li da će se osnivanje povjerenstva zaista i provesti?
Dr. sc. Davor Marijan: Ovom presudom Hrvatskoj doista se dogodio debakl. Presuda je smiješna jer se ne temelji na činjenicama. Ja sam povjesničar pa mogu reći da je taj sud lakrdija. A to sam rekao i mnogo prije ove presude, neprestano to govorim, još od svoje knjige Smrt oklopne brigade iz 2002. Oslobađajuća presudu Gotovini i ostalim generalima tu ništa ne mijenja. Konkretno u slučaju Gotovine to je deset izgubljenih godina i to apologeti suda ignoriraju.
Vezano uz potporu koju je hrvatska vlast u jednom periodu davala Tužiteljstvu, problem tog djelovanja je netransparentnost. Bivši predsjednik se poziva na zakon, no zanemaruje Ustav i zakone RH koji traže od dužnosnika zaštitu nacionalnog interesa. Je li zaštita nacionalnog intersa pustiti istraživače Haškog suda da vam hodaju po arhivu kao da su u samoposluzi? To se svakako treba istražiti.
Narod.hr: Mislite li da hoće?
Dr. sc. Davor Marijan: Sumnjam. O hratskim političkim elitama nemam dobro mišljenje. No, možda nas ugodno iznenade.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
