Povjesničar Davor Marijan: ‘Srpske su snage znale da se priprema Oluja, ali ih je iznenadio napad duž cijele crte na zapadnoj fronti’

Foto: Davor Marijan

Davor Marijan, znanstvenik Hrvatskoga instituta za povijest, jedan je od najboljih poznavatelja ratnih zbivanja 1990-ih godina i povjesničar kroz čije je ruke prošlo vjerojatno najviše dokumenata nastalih na svim zaraćenim stranama. Njegovu studiju o Oluji iz 2007. stožerni general Anton Tus ocijenio je kao „najpotpuniji i najcjelovitiji prikaz ‘Oluje’ koji sam do sada pročitao“. Stoga je Marijan logičan izbor za razgovor o najvećoj operaciji Hrvatske vojske provedenoj prije točno 25 godina, ističe Večernji list, dijelove čijeg intervjua prenosimo u nastavku.

Razgovor je vodio Žarko Ivković.

Hrvatska proslava Dana pobjede i obilježavanje oslobodilačke operacije Oluja u pravilu izazovu napetosti u Srbiji. Koliko Oluja utječe na odnose između Hrvatske i Srbije?

Oluja iznimno loše utječe na odnose Hrvatske i Srbije, a veće je samo čuđenje zašto je to tako. Čak i površno poznavanje hrvatsko-srpskih odnosa u modernoj povijesti vodi prema zaključku da je Oluja zbivanje koje je korjenito promijenilo položaj Srba u Hrvatskoj, ali i odnos snaga u jugoistočnoj Europi. Pri tome srpska strana sustavno ignorira činjenicu da Oluja nije „pala s neba“ i da je, osim što je bila rezultat rata, ujedno bila i izraz, kako bi to neki moji kolege rekli, procesa dugog trajanja. Stoga je Oluja jedna od točki o kojoj dugoročno, a možda i nikad neće biti suglasja između Hrvatske i Srbije, ali i općenito Hrvata i Srba.

Može li se u budućnosti očekivati da Oluja neće narušavati odnose Zagreba i Beograda?

Ne vjerujem. Naviknimo se na to da svako ljeto imamo poprilično predvidive političke reakcije na obilježavanje Oluje. Uostalom, političke igrokaze po sličnom obrascu, ali oko drugih obljetnica, gledamo već godinama od svibnja do kolovoza.

Kakvi stavovi o Oluji i Domovinskom ratu prevladavaju u srbijanskoj javnosti?

Nisam od onih koji prate aktualno stanje u Srbiji. Mene zanima bliska prošlost, konkretno stanje do Daytona, nakon toga više ne. Nastojim pratiti znanstvenu produkciju koja se odnosi na povijest Jugoslavije, a u njoj razumijevanja za Oluju nema, što i ne treba čuditi.

Postoji li itko relevantan u Srbiji tko rat u Hrvatskoj tumači kao pokušaj stvaranja velike Srbije?

Osim Sonje Biserko iz Helsinškog odbora, koja je upitno relevantna u Srbiji, ne pada mi na pamet nitko drugi. Donekle i Nataša Kandić, no kod nje je problem u agresivnom zastupanju inicijative REKOM, za koju smatram da ne bi bila dobar način za suočavanje s prošlošću.

Prema nekim tumačenjima, Oluja je bila uspješna jer je imala iznenađujući učinak na neprijatelja, no istraživanja pokazuju da je Srpska vojska Krajine znala da Hrvatska vojska sprema veliku operaciju. Kakvim je informacijama raspolagala srpska vojska?

Iznenađenja u smislu strategijskog značenja nije bilo. Časnici UNCRO-a informirali su Vojsku Republike Srpske (VRS) o početku operacije. Uostalom, i bez te informacije hrvatski se napad očekivao i Srpska vojska Krajine (SVK) bila je u stupnju pune bojne spremnosti jer je prethodno VRS bio potučen u operaciji Ljeto, a u Ženevi su potom neuspješno okončani kratki pregovori između srpskog i hrvatskog izaslanstva. Stoga napad nije bio iznenađenje. Iznenađenje je bio napad na cijelom okupiranom teritoriju. Srpsko rukovodstvo očekivalo je napad u stilu Bljeska, pokušaj odsijecanja rubnih korpusa, a ne napad duž cijele crte na zapadnoj fronti. O tome se doista može govoriti kao o iznenađenju, no za vojsku u kvalitetnoj obrani to ne bi smjelo biti iznenađenje.

Zašto je Oluja bila tako uspješna, zašto je srpska paradržava slomljena tako brzo?

Oluja je rezultat jednog duljeg procesa preustroja, modernizacije i intenzivne izobrazbe, posebice od kraja 1992. Kod nas je jedna skupina generala, koja je bila dominantna u prvoj etapi rata, sustavno nametala tezu kako je Hrvatska vojska (HV) bila spremna okončati rat već u prvoj polovici 1992. To je neodrživa teza. CIA je u svojoj analizi iz 2002., koja za vrijeme kad je nastala i nije bila tako loša, konstatirala da je HV u operaciji Zima-94 stranim promatračima dao prvu priliku od 1993. da na djelu vide kako je izveo relativno veliku napadnu operaciju na Dinari i u njezinu podnožju. „Rezultati su bili impresivni“, zaključila je CIA. Hrvatske snage učinkovito su integrirale oklopništvo, pješaštvo, topništvo u združene snage koje su porazile srpske snage unatoč izuzetno teškom terenu i lošem vremenu. To su strani promatrači vidjeli, no Srbi s obiju strana Dinare to nisu vidjeli niti su željeli vidjeti. Utemeljena je američka ocjena da su do jeseni 1994. gardijske brigade HV-a kvalitativno dovedene na razinu najboljih borbenih postrojbi na Balkanu. One su bile ključ pobjede.

Što je predviđao srpski ratni plan „Drina“? Navodno je izrađen na razini triju srpskih vojski (SVK, VRS i VJ) i u studenom 1993. usvojen u Beogradu, a prema njemu, krajinska je vojska trebala dobiti pomoć drugih dviju vojski u slučaju napada HV-a.

Nije navodno, doista je plan Drina izrađen za tri srpske vojske u studenome 1993. u Generalštabu Vojske Jugoslavije (VJ). Odnosno, izrađena je zajednička direktiva za uporabu VJ, VRS i SVK. Opći cilj toga plana bila je obrana teritorijalnog integriteta SRJ i srpskih država zapadno od Drine i Dunava, osvajanje teritorija s većinskim srpskim stanovništvom, stvaranje uvjeta za uspostavu jedinstvene države srpskog naroda, sprječavanje stvaranja velike Hrvatske i kompaktne islamske države na prostorima bivše Jugoslavije. Prednji odredi Vojske Jugoslavije određeni su da brzo izbiju na nekadašnju crtu bojišta u istočnoj Hrvatskoj radi ojačanja obrane pobunjenih Srba, a dio snaga trebao im je pomoći u nastojanju da zauzmu crtu Josipovac – Mikanovci – Slavonski Šamac. Direktiva je na internetskoj stranici Haškog suda, kao i detaljna razrada Glavnog štaba VRS. Slična uloga Vojske Jugoslavije predviđena je i u ratnom planu Gvozd iz veljače 1995., koji je zapravo bio nova i zadnja inačica ratnog plana Drina. Ona je trebala pomoći pobunjenim Srbima da, nakon predviđenog zaustavljanja hrvatskog napada, prijeđu u protunapad i u istočnoj Hrvatskoj osvoje spačvanske šume, a VRS je trebao pomoći SVK da u Dalmaciji na odsjeku Šibenik – Biograd izbije na more.

Prema različitim srpskim izvorima, hrvatsko je zrakoplovstvo napadalo kolonu srpskih civila koja se iz Hrvatske povlačila u BiH i Srbiju i da je bilo puno žrtava. Što je istina?

Hrvatsko zrakoplovstvo prijavilo je 7. kolovoza uništenje više tenkova u Medenom polju kod Bosanskog Petrovca, no koliki su ljudski gubici i je li ih bilo, ne znam. Takav je napad logičan jer se pokušavalo uništiti oružje koje se moglo koristiti, a poslije se i koristilo protiv hrvatskih snaga u BiH. Takav je napad logičniji od napada srpskog zrakoplovstva na Gospić 5. kolovoza kad su poginule tri osobe i teško ranjeno 15 građana.

Hrvatski su mediji često eksploatirali informaciju prema kojoj su srpski tenkovi, povlačeći se u brzini pred nadirućim hrvatskim postrojbama, gazili svoje civile u koloni. Je li se takvo što uopće dogodilo?

Na sjevernom dijelu ratišta SVK je imao 2. oklopnu brigadu kod Slunja u sastavu Korpusa specijalnih jedinica. To je zapravo bio ojačan oklopni bataljun sastavljen od tenkova M-84 i T-55. Kad je počela Oluja, Glavni štab SVK planirao je iskoristiti oklopnu brigadu da od jutra 5. kolovoza u Glini bude spremna spriječiti brz prodor hrvatskih snaga prema Topuskom i Dvoru na Uni. Koordinacioni odbor Korduna, koji je od 4. kolovoza vodio djelovanja iz nadležnosti Vlade RSK, 6. kolovoza donio je odluku o evakuiranju stanovništva smjerom Vojnić – Vrginmost – Glina – Dvor jer je prijetila opasnost da hrvatske snage uđu u Glinu i presijeku prometnicu. Zaštita Gline planirana je dovođenjem u Viduševac 2. oklopne brigade i jedne čete 19. pješačke brigade. Naredbu je provela samo četa 19. brigade, a oklopna brigada krenula je prema Dvoru na Uni. General Novaković spominje da su njihovi tenkovi u povlačenju pregazili nekoliko putničkih vozila koje nisu mogli zaobići. Je li to bilo „samo“ nekoliko vozila ili nešto više, u granicama je spekulacija. U panici se često čini ono što se inače ne čini.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/vecernji.hr