Kao što se i moglo očekivati, čim je predsjednik Mosta Božo Petrov najavio izmjene Zakona o državnom arhivu te otvaranje arhivske građe koja je nastala do 22. prosinca 1990., što podrazumijeva i dostupnost građe Saveza komunista Hrvatske (SKH), Hrvatsku je preplavio novi val polemika.
Dr. sc. Davor Marijan s Hrvatskog instituta za povijest čudi se protivljenju.
„Pristup arhivima“, kaže on, „ civilizacijska je stečevina logična u svakoj demokratskoj zemlji. Protivljenje pokazuje tko doista nema interesa da se arhivi otvore i tko to želi šupljim poštapalicama spriječiti. Tvrdnje tipa “pustite to, okrenimo se budućnosti” smiješne su. Ne može se graditi budućnost bez raščišćavanja prošlosti. Posao je povjesničara da radi na dokumentima jer je to jedini način da se prošlost rasvijetli. Očito je došlo vrijeme za to. Ne možemo više biti taoci interesnih skupina koje svoje privatne interese prikazuju kao državne i tako onemogućuju suočavanje s prošlošću“.
„To što je građa u arhivu ne znači da je dostupna“, komentira Marijan, jedan od naših vodećih povjesničara koji se bavi hrvatskom poviješću 20. stoljeća.
„Ja već gotovo deset godina nemam pristup ne samo građi CK SKH nego i građi republičkih tijela SRH. Moj zahtjev za korištenje građe HDA je odbio 30. travnja 2009. uz obrazloženje da mi je SDP “uskratio suglasnost” na temelju zapisnika o predaji i preuzimanju registraturne i arhivske građe sklopljenog 4. travnja 1995. između HDA i SDP-a. Potkraj prosinca 2011. ponovno su me odbili premda sam naoko imao pravo na uvid u građu iz 1980. i 1981. jer je isteklo 30 godina od njezina nastanka. To znači da je tada primijenjena opcija zabrane pristupa do isteka 50 godina od nastanka koja tretira građu od nacionalnog, sigurnosnog ili sličnog značenja. Sličnih slučajeva imali su i moji kolege. Zašto SDP, koji je pravni sljednik SKH, u pravilu ne dopušta uvid u arhivsku građu bivše Partije iako je ta građa u državnom vlasništvu? Zato što se to očito može i što smo država u kojoj se ne poštuju zakoni“, kaže Marijan i dodaje:
„Možda “čistači građe” nisu sigurni u kvalitetu svog „čišćenja” pa preko veza stvaranih desetljećima i dalje žele osigurati da grijesi iz mladosti budu na sigurnom.“
Marijan je uvjeren da je građa SKH “čišćena” prije pohranjivanja u Državni arhiv. Izbilo je to na vidjelo, kaže, u suđenju Perkoviću i Mustaču.
A je li to učinjeno u vrijeme SDP-a ili SKH tek treba utvrditi. Eto lijepog posla za DORH.
Cijeli članak možete pročitati ovdje
