Svima koji pomnije prate rat u Ukrajini jasno je, barem u proteklih godinu dana, kako ne postoji scenarij u kojem Ukrajinci mogu izaći kao pobjednici u ovom ratu. Naime, dugo pripremana i najavljivana, velika ukrajinska kontraofenziva pokazala je kako ne postoji način da Ukrajinci zadrže i kontroliraju bojišnicu prema Donbasu. Kako je vrijeme pokazalo, mogu samo uz goleme žrtve usporavati rusko napredovanje, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Stvari ne stoje bolje ni sa strategijom Zapada u pomoći Ukrajini. Sankcije nisu polučile rezultat ekonomskog udara na Rusiju, čemu se Zapad nadao. Vojna pomoć u opremi i logistici, čija se vrijednost broji u stotinama milijardi, nije pomogla u odvraćanju i slamanju ruske vojne sile. Svima je postalo jasno kako je pregovarački stol postao jedini izlaz za Ukrajinu, a kako je izvjesna smjena vlasti u Bijeloj kući, vremena za to sve je manje.
Kako sada okončati rat kada su ključevi rata i mira u Putinovim rukama?
Samo, problem je u tome kako sada okončati rat kada su ključevi rata i mira u Putinovim rukama? Ukrajinu bi vjerojatno najmanje koštalo ako bi došla do sporazuma uz davanje ustupaka Rusima, ponajprije u vezi s NATO-om. Možda NATO odluči maknuti Zelenskog kako bi do zadnjeg Ukrajinca gurao svoj projekt? A možda, opet, podupru Zelenskog oko davanja ustupaka kako bi spasili obraz od vojnog poraza?
Kako god, traženje izlazne strategije kroz pregovore s Moskvom sve više ulazi u fokus tzv. ukrajinske politike. Stoga se čine potpuno sumanutima vijesti o tome kako su Ukrajinci 6. kolovoza uz pomoć jakih snaga izvršili upad na ruski teritorij u okolici Belgoroda i prodiru dalje prema Kursku. Stvar izgleda još luđe ako po reakcijama politike i medija na Zapadu vidimo kako je i njih iznenadila ova ukrajinska operacija.
>Ristić: Cirkus oko Bidena i obračun klanova u Demokratskoj stranci
Akcija Ukrajinaca podsjetila je na njemačku bitku u Ardenima
Mnoge promatrače ovaj je neočekivani i inokosni potez Kijeva podsjetio na njemačku bitku u Ardenima u zadnjim mjesecima rata. Hitler je imao cilj presjeći savezničku bojišnicu i zauzeti luku Antwerpen kako bi preokrenuo tok rata, ali što bi mogao biti cilj ove operacije? Spominje se da je cilj zauzimanje nuklearke kod Kurska kako bi se u pregovorima dobilo nuklearku Zaporižja, koju su početkom rata zauzeli Rusi. Netko bi mogao reći kako bi Ukrajinci mogli ići i dalje, zauzmu li nuklearku, pa njezin povratak uvjetovati ruskim povlačenjem iz Ukrajine.
Kako god, akcija zvuči spektakularno, ali i pomalo lišena osjećaja za stvarnost, kao da je producirana u nekakvom hollywoodskom studiju. To i ne iznenađuje ako znamo kako Ukrajinom vladaju glumci, koji se više brinu o tome kako da smisle dobru priču nego da ih Rusi ne izbrišu s mape svijeta.
>Ristić: Kao na vrhuncu Hladnog rata
Što dolazi nakon spektakla?
Problem je s politikom odvojenom od stvarnosti to što ona nema odgovor na pitanje o tome što dolazi nakon spektakla. Prema većini zapadnih vojnih analitičara ovakva akcija predstavlja golem rizik, jer ona znači kako su Ukrajinci morali povući najbolje postrojbe s ionako porozne crte obrane. Što ako Ukrajina ostane bez tih postrojbi u spektakularnoj, ali suludoj ofenzivi – hoće li doći do sloma čitave vojske?
Sve ono što se događa u Ukrajini samo je slika u malom bolesti koja već dulje pogađa Zapad. Postoji samo spektakl, politika koja igra na trenutni dojam, a nema odgovor na to što dolazi “dan poslije”. Sve ludosti koje se oko nas događaju, a koje se, da je pameti, nisu ni trebale dogoditi, posljedica su politike spektakla, a ne neke duboke i promišljene strategije elita. Ta riječ ne postoji u njihovu rječniku.
Glavna pouka rata u Ukrajini, koji nikome nije trebao, osim možda Putinu, jest kako je stvarnost ipak bitna i kako neće nestati ako počnemo vjerovati u sladunjave priče koje sami sebi pričamo. Od viška priče stvarnost se uvijek razbije o glavu – prvo narodu, a onda i eliti.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
