Premijer Plenković je rekao kako je GI “Narod odlučuje” “ekipa koja želi neki drugi sustav, neku fragmentiranu političku scenu, koja bi Hrvatsku, bez ikakve dileme, dovela do talijanskog scenarija”, pozivajući se na to da on nudi “stabilnost”, što je čarobna riječ kojom se žele spriječiti bilo kakve promjene.
No razlike su samo orijentacijske, jer Italija ima (i dalje) siromašni jug i vrlo bogati sjever. Iako je BDP u Italiji dramatično pao zadnjih godina – ali padao je i u Hrvatskoj od 2008 do Oreškovića! – on je i dalje osjetno veći nego u Hrvatskoj, 2016. je BDP po glavi stanovnika u Italiji bio 30,527.27 dolara. To je puno manje nego 38.000 dolara prije krize iz 2008., ali u Hrvatskoj je BDP po stanovniku iste 2016. godine bio svega 12,090.67 dolara!
Prevedeno u kupovnu moć, naravno, razlika je puno manja – no BDP po kriteriju kupovne moći iznosi u Hrvatskoj 21.408 dolara a u Italiji i dalje solidnih 34.620 dolara (2016).
Iako obje zemlje zadnjih desetak godina bilježe velik pad ekonomske aktivnosti, stabilnost u Hrvatskoj nije donijela ništa što nije donijela i nestabilnost u Italiji – a potonja je i dalje, unatoč tradiciji političke nestabilnosti koja traje još od Drugog svjetskog rata, kudikamo ispred Hrvatske! Da dodamo da su obje zemlje nakon 1945. krenule praktilčki “od nule”, od bijede i gladi, i da je najveća razlika nastala upravo u periodu najveće političke “stabilnosti” u Hrvatskoj, 1945 – 1990!
Ono po čemu smo jedino blizu Italiji – vrlo blizu, je indeks percepcije korupcije, gdje je Italija lani bila 55. a mi 49., što znači da smo nešto gori od Italije, iako ne puno. No već i biti gori od Italije, u kojoj je korupcija endemska i legendarna, nešto znači!
No zato je kod prosječne plaće, koja u Italiji iznosi 1758 eura a u Hrvatskoj tek oko 855 eura, razlika jako velika!
Istina, danas je razlika u ekonomskoj razvijenosti Italije i Hrvatske i standardu građana neusporedivo manja nego što je bila, recimo, sedamdesetih i osamdesetih, ali to svakako nije zasluga Andreja Plenkovića.
No treba spomenuti i još jedan čimbenik – iako Italiji ne ide najbolje, iseljavanje iz nje je i dalje neuspredivo niže nego iseljavanje iz Hrvatske. Iako iz Italije ljudi nerijetko iseljavaju, pa je službena brojka za prošlu godinu da je od izbijanja krize 2008. do 2017. Italiju napustilo milijun i po uglavnom mladih i visokoobrazovanih ljudi, to je na šezdesetak milijuna Talijana i dalje osjetno manja brojka nego 350.000 Hrvata od prijašnjih 4,5 milijuna, koliko je napustilo Hrvatsku u zadnjih pet godina, odnosno gotovo pola milijuna u deset zadnjih godina…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
