Hrvatska je ponovno dovedena u apsurdnu postizbornu situaciju – nacionalne manjine postaju jezičac na vagi koji će odlučiti o novoj i stabilnoj Vladi!
Ako Plenković odbije, što je normalno za očekivati, bilo kakvu suradnju sa strankama Narodne koalicije, te ako Živi zid ustraje u oporbenoj situaciji, suradnja sa nacionalnim manjinama je nužna za „jaču stabilnu vladu“ kakvu budući premijer priželjkuje.
Potreban broj zastupnika za najminimalniju nategnutu većinu u Saboru je 76. HDZ i MOST imaju zajedno 74 zastupnika, a ako tu dodamo i Željka Glasnovića 75. Na „lageru“ ostaju IDS sa 3 zastupnika, Bandićeva ekipa sa 2 i HDSSB sa 1 zastupnikom. Živi Zid ne želi u vlast, bar tako kažu. Ostaje 8 manjinaca, koji ni krivi ni dužni već zaslugom prošlih Vlada, postaju kamen spoticanja kod svakih izbora.
Situacija nepoznata u EU, a i u svijetu zapadne demokracije!
Naime, osam zagarantiranih mjesta u parlamentu daje manjincima veliku i izborno neopravdanu moć da odlučuju tko će biti buduća Vlada i premijer, te sukladno tome o svemu što se tiče političkog života i hrvatske svakodnevnice. Time se, također, jednostavno ne-manjinski građani dovode u diskriminatorni položaj sa samo 1 „važećim glasom“, a država Hrvatska i nova Vlada postaje sredstvo potencijalnih mučnih pregovora, pa čak i ucjena. Naime, poznato je da je više od polovine predstavnika nacionalnih manjina itekako sklono oporbenom SDP-u, a sami predstavnici manjinaca su glasno negodovali protiv pojedinih ministara i članova prošle Vlade.
Da tako nešto ne poznaje europsko izborno zakonodavstvo i zapadna parlamentarna demokracija pisali smo prije ovih izbora (pročitajte OVDJE).
Pogledajmo sa koliko su glasova ušli u ovaj saziv Sabora manjinci:
Furio Radin – 1676 glasova,
Vladimir Bilek – 1329 glasova,
Veljko Kajtazi 2010 glasova,
Ermina Lekaj – 1354 glasa,
Robert Jankovics – 2731 glas.
Petero ljudi je ušlo u parlament, a da nisu skupili ni 10.000 glasova!
Na proteklim izborima 2015. trebalo je sakupiti u prosjeku više od 17.000 glasova za 1 zastupničko mjesto, a Živi Zid je sa 95.000 glasova imao samo Vilibira Sinčića u parlamentu zbog disperzije glasova!
9100 glasova donijelo je 5 mandata, a 10 puta više glasova na prošlim izborima Sinčiću 1 mandat. 25.000 glasova Projekta Domovina donijelo je 0 manadata.
Apsurdnost izbornog zakona je vidljiva samo iz ovih brojki, a kada bi se krenulo u detaljniju analizu situacija bi postala još mučnijom.
Sljedeći apsurd je da nije nijedna od ovih nacionalnih manjina, osim srpske, nema više od 1 posto u stanovništvu Hrvatske, a dobivaju čak 5 saborskih zastupnika. Srpska nacionalna manjina ima malenih 4,36 posto u stanovništvu, a čak 3 parlamentarna zastupnika.
Ptanje koje stoji u zraku svim hrvatskim građanima jest hoće li Hrvatska postati talac novih mučnih pregovora i uvjeta s manjincima? Hoće li manjinci iz srpskih redova uvjetovati da se „makne“ Hasanbegović koji sam ima više preferencijalnih glasova nego pet manjinaca zajedno? Hoće li se tražiti ustupci neprihvatljivi hrvatskom narodu? Hoće li biti političke trgovine u kojoj će „normalni“ građani i glasači biti dovedeni u neravnopravan i diskriminatoran položaj? Postoji li mogućnost da neki zastupnici manjinaca okrenu kaput kada se sastavi Vlada zbog sklonosti SDP-u i tako namjerno ruše Vladu i stvore ozračje za nove izbore?
Ne zaboravimo, manjinci su jezičac na vagi!
Pretpostavimo sada normalnu demokratsku europsku parlamentarnu situaciju: manjinci nemaju zagarantirano mjesto u Saboru ili sjede u parlamentu i odlučuju samo o onim pitanjima koja se tiču njihovih manjinskih prava (školstvo, dvojezičnost, kulturna društva, očuvanje jezika i dr.). Dakle, ne odlučuju o proračunu, zakonima, ministrima, Vladi i svemu ostalom što odlučuje parlament na temelju izborne volje građana Hrvatske.
Tada bi broj zastupnika u Parlamentu koji odlučuje o Vladi bio 143, a broj potrebnih zastupničkih mjesta za minimalnu većinu bi bio 72. Već sada bi HDZ i MOST (i Glasnović) imali solidnu većinu od 75 zastupnika, a sve ostalo bi bilo samo „betoniranje“ situacije.
A manjinci dolaze u situaciju koja im je više nego poželjna u smislu privilegirane pozicije za pregovore o Vladi.
Što je rješenje? Uskladiti hrvatsko zakonodavstvo sa modernom europskom parlamentarnom demokracijom i prestati se rugati izbornoj volji građana Hrvatske. To je nužnost da bi Hrvatska bila normalna zemlja Europske unije.
I za kraj ono što se vrlo malo zna u javnosti: Srbi imaju na manjinskoj listi pravo na 3 preferencijska glasa što ostali građani Hrvatske nemaju. Upravo zato što je to važno, ne razumijemo zašto su oni koji su donijeli ovaj ‘pozitivan zakon’ bili protiv prijedloga referendumske inicijative U ime obitelji o tri preferencijska glasa za svakog građanina!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
