Pročitajte analizu UiO o Izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 2019.

Udruga u ime obitelji poslala je zastupnicima u Hrvatskom saboru analizu Izvješća o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u 2019. i argumente zašto bi ga trebalo odbaciti.

Donosimo analizu u cijelosti:

Udruga U ime obitelji više je puta upozoravala saborske zastupnike da Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić treba odbaciti jer je s jedne strane loše sastavljeno te iz njega nije vidljivo što je sve, kako i zašto pravobraniteljica radila u protekloj godini, dok je s druge strane vidljivo da je pravobraniteljica malo doprinijela zaštiti radnih prava žena. Jedan od glavnih uzroka diskriminacije žena u RH je nepoštivanje radnih prava trudnica i mladih majki – od otežanog zapošljavanja žena koje planiraju imati djecu do nemogućnosti korištenja bolovanja za malu djecu ili vraćanja na manje odgovorno i niže plaćeno radno mjesto nakon rodiljnog dopusta.  No, pravobraniteljica se odabrala baviti i nametati ideološke teme poput redefinicije braka, udomljavanja i posvajanja djece za homoseksualne parove, promocijom pobačaja i progonom neistomišljenika. Pravobraniteljica Ljubičić, koju je Plenkovićeva saborska većina (HDZ-SDSS-HNS) izabrala na novih osam godina mandata (2019-2027), zajedno sa svojih 11 zaposlenika i proračun od oko milijun eura više predstavlja lijevo-liberalnu udrugu koja se bavi nametanjem vlastite ideologije nego državnu instituciju od koje svi mogu očekivati pomoć, nepristranu inicijativu i rješavanje problema, o čemu svjedoči i njezino najnovije Izvješće o radu u 2019.  

1. Pravobraniteljica zloupotrebljava svoju poziciju za nametanje ideologije i kršenja prava građana. U Izvješću je primjerice vidljivo da pravobraniteljica proizvoljno tumači zakone i propise kada se zalaže za:

• Uvođenje koncepata rodne ideologije u problematiku nasilja nad ženama (“rodno utemeljeno nasilje”) – str. 93. (Žali se pravobraniteljica: “Treba spomenuti i kako u hrvatskom zakonodavstvu nasilje i dalje nema nikakvu rodnu, ni spolnu odrednicu. Drugim riječima, zakoni Republike Hrvatske ne razlikuju nasilje po rodnom/spolnom ključu.”) 
• Negativno je ocijenila institut roditelja odgojitelja u Gradu Zagrebu (str. 86.) 
• Zalaže se da se dvjema lezbijkama iz Kanade (od kojih je jedna hrv. državljanka) prizna posvojenje djeteta i upiše da su obje majke u Maticu rođenih, iako to zakoni RH ne predviđaju (Obiteljski zakon i Zakon o državnim maticama). Također se založila da se homoseksualnim parovima u RH omogući udomljavanje i posvajanje djece. Pravobraniteljica kaže u Izvješću: “Obzirom  na  navedeno,  a  imajući  u  vidu  zakonske  ovlasti,  Pravobraniteljica  je  istaknula  kako  će  se  i dalje  aktivno  zalagati  za  izmjene nacionalnog  zakonodavstva  koje  bi  bile  usmjerene  na  ukidanje svih  oblika diskriminacije  temeljem  spola,  bračnog  i  obiteljskog  statusa  te  spolne  orijentacije,  a sukladno Zakonu o ravnopravnosti  spolova” (str. 152-153.)
• Okarakterizirala je priziv savjesti liječnika kod pobačaja kao “prepreku za ostvarivanje prava na prekid trudnoće” (str. 269. – iako ne postoji “pravo” na prekid trudnoće)  te kao “otegotnu okolnost” zbog koje “žene iz Hrvatske u posljednje vrijeme prekid trudnoće sve češće odlaze obaviti u susjedne zemlje, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu”, za što nema dokaza. 
• Pravobraniteljica je nastavila svoje zalaganje protiv inicijativa koje informiraju žene o pobačaju, braneći im pravo na slobodu izražavanja, o čemu svjedoče ova dva slučaja: 
  • U predmetu PRS-17-01/19-04, Pravobraniteljica je postupala po pritužbi koju joj je proslijedila Udruga za ljudska prava i građansku participaciju „PaRiter“ na promotivni plakat molitvene inicijative „40 dana za život“ u prostoru Opće bolnice Karlovac. Prema fotografiji koju je pritužiteljica dostavila, plakat je postavljen kraj ulaza u rodilište u oglasnom okviru namijenjenom za postavljanje plakata. Na plakatu je prikazana usnula beba uz tekst: „Mama, volim čujem osjećam trebam te! Tako sam sretan što si baš ti moja mama.“, uz kontakt-podatke Centra za pomoć trudnicama „Djetešce, na sunašce!“ i udruge „Hrvatska za život“. Jedina informacija o tome kakvu vrstu pomoći trudnicama navedeni Centar pruža dostupna je na internetskoj stranici  http://www.klinikazapobacaje.com/pomoc/ udruge Vigilare, na kojoj se Centar navodi kao jedno od savjetovališta koja promiču vjerski nauk o prekidu trudnoće, a u koja se upućuju trudnice koje razmatraju prekid trudnoće kako bi ih se od toga odgovorilo. OB Karlovac je nastavno na zahtjev Pravobraniteljice dostavila očitovanje, u kojem je izvijestila da je navedeni plakat bio postavljen u prostoru OB Karlovac kraj bolničke kapelice Sv. Andrije te da je u međuvremenu uklonjen. Informacije koje je Pravobraniteljica zatražila o odluci o postavljanju plakata i o tome u kojem razdoblju je bio izložen nisu joj dostavljene. Bolnica se također nije osvrnula na priloženu fotografiju na kojoj je vidljivo da se plakat nalazi na oglasnom prostoru kraj natpisa „rodilište“, koje je dio Odjela za ginekologiju i opstetriciju. Pravobraniteljica je OB Karlovac upozorila da postavljanje promotivnog plakata „anti-abortus inicijative“, u prostor javne zdravstvene ustanove u kojoj se pruža zdravstvena usluga prekida trudnoće, nije u skladu s nacionalnim propisima prema kojima je ženama zajamčeno pružanje zdravstvene usluge prekida trudnoće, te međunarodnim propisima i anti-diskriminacijskim dokumentima prema kojima Republika Hrvatska ima obvezu štititi žene od retrogradnih mjera koje ograničavaju njihova seksualna i reproduktivna prava, a čija promocija se na ovaj način uvodi u same zdravstvene ustanove. Neprihvatljivo je da se pacijentice putem promotivnih materijala u zdravstvenoj ustanovi upućuju da informacije o nekoj zdravstvenoj usluzi traže od drugih organizacija koje provode kampanju protiv vršenja te usluge. To ni u kojem pogledu ne može predstavljati pružanje objektivnih i stručno utemeljenih informacija o zdravstvenim uslugama koje bolnica ima obvezu pružati. Općoj bolnici Karlovac izdana je preporuka da ubuduće osigura da se na njezinom prostoru ne provode takve promotivne aktivnosti. U svom odgovoru OB Karlovac navodi da su upozorenje i preporuku „primili na znanje“. Pravobraniteljica očekuje da OB Karlovac ubuduće postupa u skladu s izrečenim mjerama.  
  •   U predmetu PRS-17-01/19-03, Pravobraniteljica je postupala po pritužbi na promociju filma molitvene inicijative „40 dana za život“ u jednoj osnovnoj školi. Pritužiteljica navodi da je plakat kojim se poziva na prikazivanje dokumentarnog filma „40 dana…“ bio postavljen na svim oglasnim mjestima u školi (u zbornici, u predvorju škole i na oglasnoj ploči knjižnice) te da je također poslan da se postavi u šest područnih škola. Prema informacijama s mrežne stranice https://40danafilm.com/, o prekidu trudnoće u filmu progovara se u kontekstu borbe za život ili smrt. Pravobraniteljica je školi ukazala da izravno ili neizravno označavanje žena koje se odluče na prekid trudnoće pod zakonskim uvjetima, počiniteljicama kaznenog djela, odnosno ubojicama nerođene djece, predstavlja diskriminaciju temeljem spola. Budući da je iz pritužbe razvidno da je promocija navedenog filma obuhvatila odgojno-obrazovnu ustanovu u cjelini, Pravobraniteljica je školu upozorila da u tom smislu promocija takvog audio-vizualnog materijala kao odgojnoobrazovnog sadržaja u osnovnoj školi nije u skladu s čl.14.st.2.-3. Zakona o ravnopravnosti spolova, prema kojem sadržaji vezani za pitanja ravnopravnosti spolova na svim razinama obrazovanja moraju promicati nediskriminacijska znanja o ženama i muškarcima. Pravobraniteljica smatra da takvi sadržaji nisu u skladu niti sa „znanstvenom utemeljenošću“, jednim od temeljnih  odgojno-obrazovnih načela u Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Školi je izdana preporuka da se ubuduće kao ustanova u cjelini ne stavlja u službu promocije sadržaja koji nisu u skladu sa antidiskriminacijskim normativima i temeljnim odgojno-obrazovnim načelima. ISHOD: U svom odgovoru škola je Pravobraniteljicu izvijestila da prihvaća preporuku, da su svi plakati uklonjeni iz školskog prostora, te da je u cilju sprječavanja sličnih neželjenih situacija u budućem radu škole osnovano Povjerenstvo za utvrđivanje kriterija i praćenje oglašavanja.    

2. U Izvješću o radu za 2019. je vidljivo da se više od 50% slučajeva pritužbi na kojima je radila pravobraniteljica odnosi na socijalna pitanja i rad i radne uvjete vezane za trudnoću i majčinstvo (147 slučaja (29,2%) – socijalna sigurnost, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te osiguranja za slučaj nezaposlenosti; 106 slučaja (21,1%) – rad i radni uvjeti; mogućnost obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije), što je slučaj i ranijih godina. Međutim, iako u žene u Hrvatskoj najviše trpe diskriminaciju kao trudnice i majke i to područje čini najveći broj pritužbi, pravobraniteljica se premalo angažirala da se ovaj problem sustavno riješi. Njezin je pristup više činovnički, a premalo proaktivan. Izvješće o radu svjedoči da je učinila minimum koji od nje traži Zakon o ravnopravnosti spolova – izdavanjem preporuka, upozorenja i prijedloga, što je sve nedovoljno da se suzbije diskriminacija i pronađu trajna i učinkovita rješenja koja će štititi žene kao trudnice i majke od diskriminacije.
3. U dokumentu od 333 stranice većina sadržaja se ne odnosi na rad pravobraniteljice, nego na statističke podatke, stavove i preporuke pravobraniteljice u pojedinim područjima (npr. rad i zapošljavanje, zdravstvo, itd.), dok su aktivnosti pravobraniteljice u 2019. taksativno prikazane na str. 5., 9.-13., no iz tih podataka se ne može evaluirati njezin rad i rad njezinog ureda – 11 zaposlenih osoba i proračun od 6.802.505,0 kn (izvršenje 31.12.2019. –  5.168.004,8 KN) – jer ima premalo podataka. Zato bi pravobraniteljica trebala ponoviti izvješće i detaljnije prikazati kako, kada i zašto je radila te kako je trošen novac. Stječe se dojam da prikaz velike količine statističkih podataka služi kako bi se nadomjestili ili u njima “utopili” podaci o radu.  Iz podataka koji su dostupni (str. 5. do 14.), vidljiva su dva modela djelovanja: da pravobraniteljica postupa po pritužbama i da samostalno otvara “predmete”, no u oba načina postoje manjkavosti. 
4. Kad je riječ o pritužbama, problematično je da je od ukupno 503 pritužbe u 2019., riješeno njih 448, od kojih je diskriminacija utvrđena samo u 124 slučaja (29%). To znači da 2/3 predmeta koje pravobraniteljica dobije i na koje troši vrijeme i resurse uopće nisu diskriminacija. Tako je bilo i prijašnjih godina: u 2018. od 384 riješena slučaja diskriminacija je bila utvrđena u 131 slučaju, 2017. – od 362 riješena slučaja diskriminacija je bila utvrđena u 98 slučaja, 2016. – od 479 riješenih slučajeva u 209 slučaja, 2015. – od 331 riješenih slučaja u 130 slučaja; 2014. – od 312 riješenih slučaja u 120 slučaja; 2013. – od riješenih 318 slučaja u 76 slučaja; 2012. – od riješenih 297 slučaja u 82 slučaja; 2011. – od 219 slučaja u 76 slučaja (fusnota 21).Mogući izvor tolikog broja predmeta koji nisu diskriminacija je u tome što pravobraniteljica pokreće postupak na pritužbe koje je inicijalno trebala odbaciti, što upućuje da nema sustava filtriranja pritužbi i zahtjeva koji dođu pravobraniteljici. Drugi mogući razlog trošenja vremena na takve slučajeve je ideološki, kao što je prikazano u ovom slučaju u kojem se pravobraniteljica, državna dužnosnica, bavi time zašto program borilačke vještine Krav Maga za žene traje 1 sat, a za mješovitu skupinu duže: 1,5 sati:

   “Pravobraniteljica je postupala po zaprimljenoj pritužbi PRS-18-01/19-12, na različito trajanje programa za žene „Safe & Fit“ i mješovitog programa u Krav Maga centrima u Hrvatskoj, te je razmatrala diskriminaciju u oglašavanju programa „Safe & Fit“. Program za žene „Safe & Fit“ traje 1 sat, dok program za mješovitu skupinu traje 1,5 sat, pri čemu oba programa imaju istu cijenu (200, 250 ili 300 kn, ovisno u kojem Krav Maga centru). Kao obrazloženje zbog čega program „Safe & Fit“ traje kraće, na mrežnim stranicama organizacije Krav Maga Hrvatska stoji sljedeće: „Zašto je SF grupa 1h, a mješovita 1.5h? Užurbana svakodnevica sprječava majke, studentice, zaposlene i općenito zauzete žene da pronađu vremena za sebe. SF program je zato krojen da u kraćem vremenu, kroz INTENZIVNIJI tempo rada, žene uspiju organizirati svoje vrijeme i učiniti nešto za vlastito zadovoljstvo i napredak.“ Krav Maga Hrvatska je na zahtjev Pravobraniteljice dostavila očitovanje na pritužbu. Kao razlog iz kojega program za žene „Safe & Fit“ traje pola sata kraće od mješovitog programa, navodi visoki intenzitet treninga koji se provodi brzim tempom, pa je zbog toga vremenski ograničeniji. Osim toga, njegovo vremensko trajanje nije ključan čimbenik koji određuje cijenu, već na nju utječe niz čimbenika, poput kompetentnosti voditelja treninga koji su završili posebne edukacije i programe; činjenice da taj program uključuje manji broj polaznica zbog korištenja različitih rekvizita; te uzimajući u obzir financijske izdatke koje održavanje tog programa zahtijeva (plaće i edukacije instruktora/ica, nabavka i održavanje opreme/rekvizita)  

   Tekst se nastavlja ispod oglasa

   Pravobraniteljica je prihvatila navedeno obrazloženje, ocijenivši da su razlozi za različite cijene opravdani i da ne predstavljaju diskriminaciju temeljem spola u pogledu pružanja i pristupa uslugama. Međutim, obrazloženje iz očitovanja nije u skladu s obrazloženjem koje se nalazi na mrežnim stranicama krav-maga.hr, u kojem se kao glavni razlog iz kojega program „Safe & Fit“ traje kraće, navodi pogodovanje majkama, studenticama, zaposlenim i općenito zauzetim ženama koje zbog užurbane svakodnevice teško pronalaze vrijeme za sebe, pa im se na taj način pomaže da bolje organiziraju svoje vrijeme. Iz navedenoga proizlazi da je ženama poželjno skratiti vrijeme za trening kako bi se stigle posvetiti svakodnevnim životnim obvezama. Žene bi trebale „požuriti“ s treningom kako bi stigle obaviti sve druge privatne i poslovne obveze, dok ista pretpostavka ne vrijedi i za muškarce, čime se implicira da je normalno da oni imaju na raspolaganju više slobodnog vremena, uključujući vrijeme za trening. To podrazumijeva poruku da su kućanske i roditeljske obveze namijenjene prije svega ženama, što odgovara uvriježenoj percepciji da su primarno žene te koje skrbe o obavljanju tih obiteljskih poslova. Pravobraniteljica je prituženo tijelo upozorila da se isticanjem da se ženama izlazi u susret skraćujući im vrijeme za trening kako bi mogle obavljati druge poslove, dok se istovremeno to ne ističe za muškarce, pridonosi promicanju stereotipa o namijenjenosti kućanskih i roditeljskih obveza za žene i „normalizaciji“ percepcije o neravnopravnim rodnim ulogama u obitelji. Visoka je vjerojatnost da će žene takvo obrazloženje doživljavati na isti način na koji ga je doživjela pritužiteljica – u kontekstu diskriminacije, a ne u smislu pogodnosti kojom im se izlazi u susret. U skladu s time, Pravobraniteljica je prituženom tijelu izdala preporuku da naznačeni dio teksta ukloni sa svojih mrežnih stranica, ili ga preformulira na način koji ne uključuje promicanje rodnih stereotipa. Krav Maga Hrvatska postupila je u skladu s upozorenjem i preporukom te sa svojih mrežnih stranica uklonila sporno obrazloženje.  

5. U Izvješću se navode 1142 “predmeta otvorena na inicijativu Pravobraniteljice radi praćenja primjene Zakona o ravnopravnosti spolova”, međutim iz popisa predmeta je vidljivo da to nisu predmeti ili slučajevi kršenja ravnopravnosti spolova koje je pravobraniteljica rješavala, već aktivnosti njenog ureda po područjima – od prikupljanja statističkih podataka, suradnje s udrugama i tijelima, i dr.  Ti “predmeti” su stavljeni na istu razinu kao i predmeti pritužbi građana, pa u Izvješću stoji: “Tijekom 2019. radilo se na ukupno 1.719 predmeta” (str. 5.), što je zavaravajuć podatak.  Osim toga, nije jasno i strukturirano navedeno što su pravobraniteljica i njezin ured radili u tih 1142 “predmeta” – neki podaci o aktivnostima se nalaze raštrkani u moru statističkih podataka u daljnjih 300 stranica, pa ih je teško naći i procijeniti.
6. Zaključak: osim što bi Sabor trebao naložiti pravobraniteljici da popuni rupe u Izvješću o radu, Odbor za ravnopravnost spolova bi trebao detaljnije ispitati metodologiju njezina rada, postupanja po pritužbama, organizacije radnog vremena i sl. – bilo samostalno bilo putem neovisnog tijela – te dati preporuke pravobraniteljici za poboljšanje i organizaciju rada, kako bi se osiguralo da su sredstva poreznih obveznika iskorištena na najbolji mogući način i da u njezinom radu više nema ideologije. Sadašnje Izvješće o radu pokazuje da nema potrebe za zasebnom institucijom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, već bi se financijska sredstva bolje iskoristila i rad bolje organizirao kad bi se pravobraniteljicu i njezin ured pripojilo inistituciji Pučkog pravobranitelja, što je udruga U ime obitelji već zagovarala: https://narod.hr/hrvatska/uio-predlaze-vladi-spajanje-4-pravobraniteljstava-kako-bi-se-smanjili-troskovi-od-25-milijuna-kuna-i-povecala-ucinkovitost