“Bilo je opasno vjerovati u Hrvatsku, ali bez te vjere ni ja ni puno drugih ljudi nismo ni mogli ni htjeli živjeti. Trebalo je puno snage održavati živom nadu i san da ću i ja, kao i stotine, tisuće drugih sanjara jednoga dana doživjeti susret sa svojom hrvatskom državom, bez straha i bez opasnosti. Ovaj trenutak je simboličan čin moga životnoga povratka u moju i našu Hrvatsku.”, istaknuo je u svom govoru 2016. domoljub, demokrat i humanist Nikola Štedul, prilikom primanja odlikovanja od predsjednice Republike te je poručio: “Ja se ne osjećam žrtvom. Ja sam pobjednik“.
Nikola Štedul, neumorni borac za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, domoljub i mučenik, preminuo je u utorak 15. ožujka u Zagrebu.
> Preminuo Nikola Štedul, poznati hrvatski politički emigrant i borac za Hrvatsku
Zaslužena priznanja
Godine 2016. Štedul je primio dva zaslužena priznanja. MORH ga je odlikovao zbog doprinosa u stvaranju Hrvatske. Tom prigodom tadašnji ministar obrane Josip Buljević uručio mu je Plaketu i Zahvalnicu za doprinos u stvaranju hrvatske države, kao i za uspješnu suradnju s Ministarstvom obrane u ratu.
Ranije, u prigodi Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima tadašnja predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović uručila je odlikovanje Red Stjepana Radića Nikoli Štedulu za osobite i višegodišnje zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda.
> (FOTO) Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uručila odličje Nikoli Štedulu
Fotogalerija
Vrlo emotivan govor Nikole Štedula pročitajte u nastavku u cijelosti:
“Gospođo predsjednice Republike, dragi prijatelji, voljeni hrvatski narode,
bilo je teško čuvati vjeru u ovakav trenutak. Vjeru žilavu, upornu, snažnu i lijepu kao život. Ne može to niti jedan čovjek sam. Ovaj trenutak puno znači za moju obitelj, za moju suprugu koja je slijedila moj životni i politički put u najtežim okolnostima. I vjerovala kao i ja. Hvala joj, hvala mojoj djeci, hvala mojim prijateljima, suradnicima i suborcima.
Bilo je opasno vjerovati u Hrvatsku, ali bez te vjere ni ja ni puno drugih ljudi nismo ni mogli ni htjeli živjeti. Trebalo je puno snage održavati živom nadu i san da ću i ja, kao i stotine, tisuće drugih sanjara jednoga dana doživjeti susret sa svojom hrvatskom državom, bez straha i bez opasnosti.
Ovaj trenutak je simboličan čin moga životnoga povratka u moju i našu Hrvatsku.
Iako sam se fizički i duhovno vratio odmah na početku rata za slobodu, u ovome trenutku vraća se ideja i vizija stotina i tisuća hrvatskih ljudi u svoj dom i postaje legalna. Moj susret s predsjednicom Republike koju je hrvatski narod izabrao na slobodnim izborima, odličje koje primam, priznanje je tim snovima, toj odlučnosti. Priznanje je to valjanosti naše žrtve. Zbog toga ovo nije priznanje samo meni.
Moj život je prepun svjedočanstava o herojstvu hrvatskih ljudi, odlučnosti i spremnosti na žrtvu za slobodu našega naroda. U ovome trenutku moje su misli s tisućama takvih ljudi, od kojih mnogi nisu više među nama. Iako je današnji dan Europski dan obilježavanja žrtava totalitarnih režima, gospođo Predsjednice, dragi prijatelji, ja se ne osjećam žrtvom. Ja sam pobjednik.
U ovom trenutku pobjednik je svaki čovjek koji je bio prognan, koji je patio, koji je umro sa snovima o slobodnoj Hrvatskoj. Želim reći da bez obzira na cijenu, nikada ponosan narod ne smije svoju budućnost graditi na statusu žrtve. Jer upravo na taj način odustaje od pobjede, a žrtve nemaju smisla ako ne vode pobjedi. Pobjedom i uspjehom se vrednuju naše žrtve.
Mi smo svoj prvi cilj ostvarili proglašenjem samostalne države, drugi je bio njena obrana, a ciljeve pred nama ćemo također ostvariti. Jer smo pobjednički narod.
Gospođo Predsjednice, ovaj Vaš čin i Vaša odluka je hrabar iskorak u rušenju laži o hrvatskom iseljeništvu i političkoj emigraciji. Hrabar, zbog toga što i danas u Hrvatskoj preveliku moć i snagu imaju ljudi, ideje i poredak koji je nazad mjesec dana osuđen kao zločinački. Ti ljudi, te ideje i te politike ne dijele danas s nama radost susreta hrvatske države s teškom prošlošću, s koje ovim činom skidamo tamu i mrak.
Ovo je hrabar čin zbog toga što je na žalost i danas naša Domovina izložena vrlo smišljenim i podmuklim udarima, iz našega okruženja, iz naše blizine, iz naših nacionalnih institucija. Udarima istih ljudi i mnogih iz njihove blizine koji se ne mire da je ovo slobodna zemlja, da je ovo hrvatska država i da je vrijeme zla i okova prošlost. U samo mjesec dana osuđen je pred uzornim svjetskim sudom zločinački režim i ideja koja je stvorila ubojice s toga suđenja, a ja primam priznanje od moje države. Veliki je to i važan korak, iako nije i neće biti dovoljan za potpunu slobodu hrvatskoga naroda. Ali, slobode neće biti bez ovakvih koraka.
Hrvatskoj neslobodi istječe vrijeme, iako su okovi i dalje nad našim umom, nad našim životima, iako nam se nameću laži kao istina o našemu narodu. Ja želim poručiti hrvatskom narodu da sloboda vrijedi žrtve. I da se za nju mora i znati i htjeti izboriti.
Devedesetih godina ta borba postala je oružana borba za naš opstanak, a nakon pobjede nad srpskim neprijateljem, ponovo je pred nama politička borba. Politička borba sa zlim duhom bivšega režima, kojega može poraziti samo snažna i jedinstvena politička ideja. I vodstvo. Zbog toga cijenim gospođo Predsjednice ovaj Vaš čin. Jer ste danas ovdje u susretu sa mnom ohrabrili Hrvatsku.
Ja svjedočim da bez nacionalne slobode nema ljudske slobode, da bez slobode i ponosa svoga naroda nema osobne sreće i uspjeha.
Mi smo danas pred velikim izazovima, želim zato i ovu prigodu iskoristiti da pozovem moj narod da se politički i na izborima opredijeli za slobodu, a ne za ropstvo, za istinu, a ne laž, za ponos, a ne sluganstvo, za hrabrost, a ne kukavičluk. Mi ništa ne možemo postići ako ne znamo tko smo, odakle smo, što smo. Jer bez toga ne možemo znati kamo idemo. Niti ćemo bez svijesti o sebi ikada doći k željenom cilju.
U ovome trenutku želim poručiti mome narodu da su pred nama teški izazovi i danas. Gotovo jednako opasni kao i nekada. Opasni zbog udara na naš ponos, čast, na naš um. Smrt i posrnuće uma i duha daleko je opasnija od fizičke smrti čovjeka, jer ljudi i narodi koji se odreknu svoje slobode i ponosa, nemaju budućnosti.
A to našoj djeci ne smijemo učiniti.
Ovo priznanje gospođo Predsjednice zbog toga držim malim, ali važnim iskorakom u pravcu vraćanja naše Hrvatske – kući.”, zaključio je Štedul.
Štedul je bio jedan od rijetkih hrvatskih emigranata koji je preživio podmukli UDBA-in atentat 1988.
Nikola Štedul, rođen u Rešetarevu (Duga Resa) 2. prosinca 1937., emigrirao je nakon završetka srednje škole najprije u Australiju, da bi 1973. godine, nakon poništenja australske vize, preselio u Škotsku gdje je živio sa suprugom i dvjema kćerkama.
Za predsjednika HDP-a izabran je 1981. UDBA je više puta planirala atentat na Štedula. Jedan takav atentat izvršen je 20. listopada 1988. kada je UDBA-in agent ispred njegove kuće, dok je šetao svog psa, u njega ispalio 6 metaka.
Dva metka pogodila su ga u usta, a četiri u tijelo, od kojih mu je jedan okrznuo kralježnicu, što je poslije uzrokovalo blago šepanje.
Štedul je zahvaljujući brzoj intervenciji susjeda preživio pokušaj atentata za kojeg je pravomoćno bio osuđen komunistički atentator Vinko Sindičić, koji je za taj pokušaj ubojstva izdržao kaznu u britanskom zatvoru.
Početkom obrambenog Domovinskog rata vratio se u Hrvatsku gdje se priključio aktivnoj obrani svoje domovine, u kojoj se kasnije počeo baviti politikom.
Svoj životni put Nikola Štedul je opisao u autobiografskoj knjizi “Nikola Štedul – u službi savjesti” koja je objavljena u izdanju Naklade Pavičić.
Svjedočanstvo Nikole Štedula o atentatu:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
