Sveučilišnog profesora srednjovjekovne povijesti dr. sc. Ivu Goldsteina “krasi“ mnogo negativnih epiteta; za časnog čovjeka i znanstvenika dovoljni bi bili i samo oni koje je izrekao njegov mentor prof. Miroslav Brandt u knjizi „Život sa suvremenicima – Političke uspomene i svjetonazor“ (P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1996.), ali za Ivu Goldsteina oni nisu dovoljni. Goldsteinovo priznanje: „Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!“ (uhvatio ga u laži njegov mentor Miroslav Brandt, koji ga se zbog toga odrekao), strašna je mrlja na sveučilišnom profesoru časnog Sveučilišta u Zagrebu, ali Goldstein ima i većih grijeha. Njegovu publicističku aktivnost je izvrsno oslikao ugledni znanstvenik prof. dr.sc. Vladimir Geiger (V.Geiger. ‘Ivo Goldstein, Jasenovac. 2019. Časopis za suvremenu povijest, br.1), Može ga se analizirati i s političkog, moralnog, publicističkog, stručnog i sl. motrišta, ali to bi prelilo granice novinskog članka. Zato samo nekoliko riječi o konstanti u njegovim istupima, a to je mržnja prema hrvatskom narodu!
> Jerusalem Post o Goldmanovom članku i politizaciji holokausta, Goldstein opet o drobilici
Kao i njemu slični jugoistoričari, nije ‘prstom maknuo’ da pomogne Hrvatskoj i hrvatskom narodu kad je najviše trebalo, a danas iz fotelje, presuđuje, politizira, moralizira, docira, propisuje…
Na objede prema hrvatskom narodu, koji je od jugosrpskih i komunističkih krugova označen kao genocidan s glavnim argumentom o 700 tisuća i više ubijenih u Jasenovcu, za vrijeme komunističke Jugoslavije se nije kao povjesničar suprotstavio, kao ni njegov otac, čije teze nasljeđuje i prosljeđuje.
Kao povjesničar i znanstvenik nikada nije tražio materijalne dokaze o broju od 84.000 tisuće ubijenih u Jasenovcu na lažiranom popisu Javne ustanove Spomen područje JUSP) Jasenovac, naprotiv – odvraćao je znanstvenike od forenzičkih dokaza, pa čak i od prijedloga o međunarodnoj komisiji koja bi vodila istraživanja, koju je predložila bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.
Svoju profesiju povjesničara koji se sa srednjovjekovne povijesti prebacio na noviju povijest, zacijelo da može napadati suvremenu Hrvatsku, politikantski koristi za promociju totalitarne komunističke ideologije u novijoj hrvatskoj povijesti. To čini u suglasju sa sebi sličnim svenazočnim “jugoistoričarima” Jakovinom, Klasićem i Markovinom, kroz sve glavne hrvatske medije. Navedeni ‘istoričari’ imaju bjanko pristup u gotovo sve emisije i listove s glavnim zadatkom: traženje dokaza o grijesima hrvatskog naroda. Lako je biti ‘veliki’, profesor, ‘znanstvenik’ i dio ‘elite’ u društvu u kojem je zabranjeno suprotstaviti im drukčije mišljenje na istom mjestu! Podsjeća li to na kontinuitet komunističke totalitarne vladavine?
U sredinama s pravim akademskim kriterijima takvi bi trajali jedan dan, a u nas primaju pohvale, ‘zaslužena’ odlikovanja i nagrade. Pravi znanstvenici bi se stidjeli i suprotstavili bi se takvoj ponudi, ali ne, on i njemu slični, grčevito se bore za ‘status quo’, a sve znanstvenike koji se zdravorazumski, znanstveno i dokumentirano suprotstave njihovim ‘dogmama’, nazivaju revizionistima. Usput, taj je izraz ‘povijesnog revizionizma’ još je u vrijeme Titove Jugoslavije uveo, ‘gle čuda’, Ivin otac Slavko Goldstein. Taj je izraz kao krivnja i presuda prihvaćen u komunističkim pravovjernim redovima za sve one koji su odstupali od ‘linije’ druga Tita, smjernica CKSKJ i sl. Ta vrlo korisna i moćna politička floskula je automatski eliminirala drukčija mišljenja zajedno s njihovim nositeljima i mogla je biti smrtno opasna u određenim političkim okolnostima (file:///C:/Users/Mischa/Downloads/02_MARIJAN_CSP_2_2019.pdf).
U svojim istupima, kao ‘znanstvenik’, nikada ni on ni otac, u raspravi o Jasenovcu, nisu stavili glavni naglasak na (od Srba) ukradenu arhivu NDH na osnovi koje bi temeljem izvornih dokumenata donosili objektivne zaključke, odnosno istinu, ma kakva ona bila!
Kao veleposlanik demokratske RH, u Francuskoj u svom uredu, bez imalo stida, držao portret desetog megaubojice XX. st. J.B. Tita (jutarnji.hr. 7. studenoga 2013.), koji je štitio i školovao teroriste svjetskoga glasa. Ti su teroristi bili stalna prijetnja mladoj državi Izrael. Naime u ‘Obavještajno-bezbednosnom školskom centru’ smještenom u Pančevu, kodnog imena ‘VP – 5000’, pod Titovim pokroviteljstvom se desetljećima odvijala obuka brojnih terorista, a od poznatijih su bili Abu Nidal, Abu Abas, Ramirez Sanches-Carlos, brat Sadama Huseina itd. (https://www.vesti.rs/Drustvo/7-PRICA-O-SFRJ-I-SVETSKOM-TERORIZMU-Abu-Nidal-Psihopata-pod-zastitom-vlasti.html; https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/srbija-je-skolovala-najpoznatije-medunarodne-teroriste-131720)
U svojemu članku u Jerusalem Post-u o srpskoj zloporabi Jasenovca za političke, protuhrvatske ciljeve, David Goldman navodi Ivu Goldsteina kao najbolji primjer te zloporabe, primjer koji vrijeđa i Holokaust i sve Židove (https://www.index.hr/vijesti/clanak/jerusalem-post-o-goldsteinu-takve-izjave-zidovima-sada-najmanje-trebaju/2297441.aspx; https://m.jpost.com/opinion/this-disgraceful-mocking-of-the-holocaust-needs-to-stop-now-676707/amp?__twitter_impression=true). Sasvim je nevažno postoji li taj autor pod tim imenom, s kojeg je kontinenta, koje je boje kože, kojeg je pravog imena itd., važno utvrditi je li istina što je napisao o Ivi Goldsteinu! Takvu sramotu teško da je ikad i jedan povjesničar doživio!
U svjetlu komunističke i srpske propagande, Goldstein i njemu slični se, naravno, protive dokazima da su komunisti u Jasenovcu ubijali ljude i nekoliko godina nakon 1945., o čemu postoji istraživanje naših znanstvenika ali i izvješće CIA-e! (Matković, Blanka, and Stipe Pilić. 2014. „Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima.” Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 56: 323-408 [Postwar Prison Camp Jasenovac According to Testimonies and Recent Archival Sources.” Works of the Institute for Historical Research of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zadar 56: 323-408]. Accessed March 17, 2020.; https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=193840; Zdunić, J. 2018. “Kakva pljuska za Godlsteina [sic]: Dokumenti CIA-a potvrdili da je njegova izjava o Jasenovcu bila lažna!” [“What A Slap for Goldstein: the CIA Documents Confirmed that His Statement on Jasenovac Was Fake!”]. Accessed March 17, 2020. http://www.ekskluzivno.me/kakva-pljuska-za-godlsteina-dokumenti-cia-a-potvrdili-da-je-njegova-izjava-o-jasenovcu-bila-lazna-3041/)
Dok god se ne dopusti slobodna demokratska i znanstvena rasprava o bilo kojem spornom razdoblju novije hrvatske povijesti, dok god ne ‘progovore’ relevantni dokumenti, forenzički nalazi, biologija, matematika i statistika i zdravi razum, do tada će hrvatskom povijesti novijeg doba vladati falsifikatori i manipulatori događaja i činjenica i oni koji izmišljaju. Goldstein je to davno i priznao i predvidio. Njegovu rečenicu: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja’ ne smije mu se nikad zaboraviti. Dok god ‘izokrenuta stvarnost s malih ekrana može opstati samo u zaštićenom okolišu naklonjenih medija i politike’, kako kažu časni znanstvenici Mladen Koić i Nikola Banić, do tada će takvi ‘znanstvenici’ sramotiti akademsku zajednicu pa i samu državu. Da imaju imalo stida sakrili bi se da ih nitko ne vidi, ali ne, oni se ne stide izaći pred studente i izmišljati, manipulirati, drobiti, drobiti, drobiti… Oni svjesno krivotvore suvremenu hrvatsku povijest, služeći totalitarnim komunističkim dogmama, a da nitko, baš nitko na filozofskom fakultetu (dekan!?), na Zagrebačkom sveučilištu (rektor!?), a u vlasti osobito predsjednik RH i Vlade, ministrica Obuljen, ministar Fuks itd., ne reagiraju na njihove laži koje izravno ciljaju na dobrobit hrvatskog naroda i države. Mare li pak ti nabrojeni autoriteti hrvatske akademske i političke zajednice za svoju povijest, za ugled Sveučilišta, svoje države i svog naroda?
Do kada će očevi, djeca komunizma i njihove sluge, vladati s onim što nisu željeli, nisu stvarali i nisu zaslužili? Primjer Ive Goldsteina jasno pokazuje o čemu se radi i traži da se na njega reagira barem nastavkom kritike profesora Brandta i Geigera.
* Prof. dr. sc. Mihovil Biočić rođen je u Kaštel Sućurcu, a nakon završene gimnazije u Splitu, diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1971. Od 1975., radi u KBC-u Split, te završava specijalizacije iz dječje i opće kirurgije. Nakon što je 1988., doktorirao predavao je na Medicinskom fakultetu u Splitu, kao sveučilišni profesor. Autor je niza znanstvenih i stručnih radova. Bio je predsjednik Upravnog vijeća KBC-a od 1991. do 1993., voditelj je Odjela dječje kirurgije (1992. do 2011.) i ravnatelj KBC-a od 1993. do 2000. U Domovinskom ratu bio je dragovoljac od 1990., aktivan u ratnim bolnicama južne Hrvatske, zapovjednik Kriznog stožera za sjevernu i srednju Dalmaciju, te Kriznog stožera Splitsko-dalmatinske županije. Za doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata, Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Redom hrvatskog trolista, te medaljom „Ljeto 95“, te nizom drugih. Dobitnik je Nagrade Splitsko-dalmatinske županije za životno djelo, a dobitnik je i najvišeg priznanja Hrvatskog liječničkog zbora – nagrade „Ladislav Rakovac“.
**Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
