Hrvatska vlada poslušno izvršava zadaće koje je pred nju stavio GREVIO, tijelo Europske unije koje kontrolira provedbu Istanbulske konvencije. No, Vladi RH tempo ne diktira samo GREVIO, već na Banske dvore utječe i šačica feministica iz javnog života prema čijim zahtjevima kroje, jučer predstavljene, izmjene niza zakona koji se tiču nasilja nad ženama. Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu, za Narod.hr komentirala je niz spornih točaka iznesenih prijedloga.
Hrabar se posebno usredotočila na činjenicu da u Kazneni zakon ulazi kazneno djelo femicida ili teškog ubojstva žene kao posebna kategorija i činjenicu da se ukida konstrukt ‘otuđenja djeteta’ u kontekstu optužbi za zlostavljanje.
Pozdravlja povećanje kazni za silovatelje i prijedlog ukidanja zastare za sva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.
Hrabar: Vrijedi li život žene više nego život muškarca?
Što se tiče tretiranja femicida kao posebnog kaznenog djela, istaknula je više spornih točaka. Pita se: Vrijedi li život žene više nego život muškarca?.
Loading...
Reload document 
Open in new tab ”Povećanje kazne za silovatelje i slične prijestupnike više je nego dobrodošlo, uz pretpostavku da se kazneno-pravna sudska praksa u tom smislu ujednači. Prema mojem mišljenju praksa kažnjavanja je bila preblaga. Međutim, ‘premještanje’ prekršajnih ponašanja u kaznenopravnu sferu može biti vrlo opasno. No, ne stoje izjave nekih nestručnjaka o tome kako samo žene bivaju ubijene.
”Ubojstvo partnera bi trebalo, spolno neutralno regulirati kao teži oblik kaznenog djela”
Nedavno istraživanje moje kolegice profesorice Anne Kalac govori o tome kako i žene ubijaju muškarce (partnere), pa je tim više smiješno da postoji femicid kao posebno kazneno djelo. Zar život žene vrijedi više od života muškarca? Ne, život svake osobe jednako je vrijedan bila ta osoba žena, muškarac, dijete, starac, mlada osoba, crn, bijel, obrazovan, siromašan, bogat … Ubojstvo partnera bi trebalo, spolno neutralno, regulirati kao teži oblik kaznenog djela, bez obzira je li muškarac ubio ženu (suprugu ili izvanbračnu družicu), žena muškarca, partner partnera…
Posljedice ”Me too” pokreta
U tom je kontekstu prokomentirala i globalnu ‘Me too’ akciju u kontekstu koje su razna poznata imena industrije zabave istupala nekoliko desetljeća nakon što se navodno zlostavljanje dogodilo.
Možda će vas zanimati
Veliki udarac za #MeToo pokret: Zašto Amber Heard mora platiti Johnnyju Deppu 15 milijuna dolara?
Johnny Depp je dokazao gotovo sve svoje tvrdnje, Amber Heard: Od maltretiranja Deppa i klevete do laganja pred sudom
”Kao žena osjećam se povrijeđeno da neke javno eksponirane žene podržavaju, bilo iz uvjerenja bilo iz straha od osude, tzv. ‘zakašnjelo otrežnjenje’ i sav svoj bijes saspu cijelom muškom rodu u lice, zato jer se nekad davno nešto navodno dogodilo ili im se čini da se dogodilo. Zar te feministice žele muškarcima raditi ono što su oni nama radili 5000 godina? Ne – to nije pravi put! Pravo poznaje princip zastare, a ovako se otvara mogućnost da se osvećujete kad su dokazi izblijedjeli ili nestali. Dovoljno je vidjeti kakve je potrese izazvala akcija ”Me too”, a da istodobno različiti bjelosvjetski pedofili i predatori i dalje iskorištavaju djecu i žene bez osude većine medija i politika. U tome smislu podržavam Vladin prijedlog ukidanja zastare za sva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta”, napominje Hrabar.
Tu dolazimo i do druge sporne točke najavljenih izmjena zakona.
Hrabar o ‘otuđenju djeteta’
Naime, Vlada pod pritiskom raznih feminističkih udruga i inicijativa, a jedna od njih je i ona ‘‘Spasi me” čije je zaštitno lice Jelena Veljača, izbacuje iz pravosudnog pojmovnika i pojam ”otuđenja djeteta”.
Možda će vas zanimati
Ideološko politikanstvo: Po čemu je Veljača kvalificirana za sastanke s Plenkovićem?
I dok Caritas doista radi nešto konkretno po ovom pitanju, nejasno je što je Jelena Veljača radila na ovom sastanku.
”Ono što kod mene izaziva veliko negodovanje jest ideja iza koje stoje ženske udruge da u obiteljskim postupcima u kojima se odlučuje s kojim će roditeljem dijete živjeti, dakle u brakorazvodnim parnicama ili prestancima izvanbračne zajednice, ‘nestaje’ pojam ‘otuđenja djeteta’. Knjige i knjige su napisane, provedena su znanstvena istraživanja, o tome kako je moguće manipulirati djecom, upravo zato što su ovisna o odraslima, najviše o roditeljima i emocionalno ranjiva. Je li neki roditelj manipulativan mogu prosuđivati samo specijalizirani stručnjaci, a ne udruge, mediji, javnost.
Zabrinjava što taj novi koncept kojeg te udruge i njima naklonjeni novinari zagovaraju i kojeg smatraju ‘epohalnim’, napušta osnovne premise vladavine prava među koje svakako pripada presumpcija nevinosti. Utjecaj ženskih udruga vidljiv je i u Radnoj skupini za izmjene i dopune Obiteljskog zakona gdje njihove predstavnice inzistiraju na ‘tvrdnjama o postojanju nasilja’ (a ne pravomoćnim sudskim odlukama) kao kriteriju koji evidentno pogoduje neprovođenju medijacije i obveznog savjetovanja, a poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem kao zakonsku obvezu, relativiziraju”, pojašnjava naša sugovornica.
Velik broj prijava je – lažan
Podsjetila je na istraživanja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba koja govore o tome da je iznimno velik broj prijava za obiteljsko nasilje za vrijeme brakorazvodnog postupka – lažan, sve kako bi se postigao jedan drugi cilj, a to je otuđenje djeteta od drugog roditelja, u pravilu oca, i finalno dobila sudska odluka o tome da dijete živi s majkom.
”Nažalost, državno odvjetništvo ne poduzima ništa protiv lažnih prijavitelj/ica, iako je lažna prijava izrijekom opisana kao kazneno djelo. Mogu zaključiti da je riječ o manipulaciji sustavom, sredstvo kojim se prema postojećim podatcima najčešće koriste majke optužujući očeve djece da su pedofili, zanemarivatelji, zlostavljači vlastite djece”, kaže.
Možda će vas zanimati
Međunarodna skupina stručnjaka za zaštitu djece progovorila povodom slučaja H-altera i napada na Polikliniku i Buljan Flander
U dokumentu stručnjaci izražavaju zabrinutost zbog širenja dezinformacija o otuđenju u Hrvatskoj, a u kojima sudjeluju i vladajući.
Matematika je, kaže, jasna: razvodim se od muža kojeg mrzim, dijete je moje i samo moje, prijavit ću ga da je pipkao dijete dok je bilo kod njega ili je mene tri puta ošamario – iako nije – pa ću dijete u konačnici dobiti ja da ga odgajam kako hoću.
”Eto, to je logika koja prolazi, a sad bi je još trebalo ojačati s tvrdnjama (a ne dokazima) o postojanju nasilja. Na štetu onih žena koje su doista pretrpjele nasilje”, ističe Hrabar.
Ravnopravno roditeljstvo
”Konvencija o pravima djeteta govori o ravnopravnom roditeljstvu, pa slijedom logike, prirode i pravne norme, otac ima jednaka prava prema djetetu kao i majka, dakako ako su oboje jednako kompetentni roditelji. Usuđujem se primijetiti, upravo kao žena i majka te osoba koja se čitav radni vijek zalaže za prava djece i prava roditelja, da ovakvim ponašanjem majke koje zlorabe sustav najviše štete svojem djetetu. O tome da stigmatiziraju očeve, moglo bi se posebno govoriti“ napominje Hrabar.
Ne zna zašto, tek sluti, zašto Vlada pod pritiskom raznih feminističkih udruga i inicijativa, a jedna od njih je i ona ‘Spasi me’, ”slijepo slijedi njihove naputke i one koje je netom izdao GREVIO koji sa svojim izvješćem u vezi s Istanbulskom konvencijom, koja nije donijela ništa dobroga, te utječe na naše zakonodavstvo neutemeljeno se miješajući u unutarnja prava nacionalnih država”.
Hrabar: Istanbulska konvencija kao trojanski konj”
Poručuje da bi bilo bolje da se zapitaju zašto Istanbulska konvencija koja je ratificirana prije pet godina, nije smanjila brojke obiteljskog nasilja nigdje.
Kaže da takva konvencija to niti ne može te da joj je cilj i primarno bio ”rodno obojiti sve države članice Vijeća Europe, pa je zaštita od nasilja nad ženama i u obitelji tek ‘trojanski konj”.
Možda će vas zanimati
Pet godina od velikog prosvjeda protiv Istanbulske konvencije; sve na što se upozoravalo - obistinilo se
Tog 24. ožujka 2018. na velikom prosvjedu okupilo se na desetke tisuća ljudi kako bi se pobunili protiv ratifikacije Istanbulske konvencije
”Osobno držim da je nedopustivo da civilne udruge kroje zakonodavstvo u bilo kojoj zemlji tako da dođu kod premijera ili ministra i kažu ”hajde vi to sada napravite” ili da utječu preko medija. Kao da ih se boje?! A odgovornost je na državi. Ne razumijem zašto se ljudi školuju i usavršavaju da bi bili stručnjaci u nekom području, a potom „njih tri“ imaju svoju pamet i nikakvo znanje. Dokle god struka bude u zapećku, nema napretka nikome i nigdje, bila riječ o gradnji mostova, presađivanju organa ili pisanju zakona”, poručuje.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
