Baš me briga što će tko misliti i reći, jer moje domoljubno srce pjeva, uvjereno da ima pravo pjevati. To je moja ocjena posjeta srpskoga predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj 12. i 13. veljače 2018. Doduše, ta radost nije kao radost nakon Hajdukove pobjede, nego kao ona koju čovjek doživi na izlazu iz zubarske ordinacije: bilo je neugodno, ali je završilo, plus sam boljega zdravlja, piše Matko Marušić za HKV.
1. Vučić je velikosrbin
Bilo je puno prijepora oko Vučićeve isprike za govor u Glini 1995. Najbliže istini bio je Bojan Glavašević, koji je iz hrvanja Vučića i novinara izvukao kratak zaključak, da Vučić ostaje pri velikosrpskoj politici. Ako je Vučić na pitanje odriče li se svojega govora odgovorio rečenicom „mi imamo potpuno različite poglede na ono što se dogodilo prije 28 i prije 23 godine“, to znači da ostaje pri onom što je rekao, a to ne treba nabrajati, nego treba ponovno (i ponovno) poslušati njegov govor. Pašić-Ćosićevska tradicija laganja „u oči“ tražila je da izmisli da smo mi nešto izmislili (da je spomenuo Veliku Srbiju), i to je stvarno bilo jadno i potpuno je razgolitilo njegov lik i politiku.
To je nepovoljan i ružan zaključak, ali od njega ne možemo pobjeći. Kad je već tako, a mogli smo to znati i bez posjeta, dobro je da smo sada u to sigurni. U to svi moramo biti sigurni. I prema tome se jedinstveno postaviti. Drago mi je bilo vidjeti hrvatsko jedinstvo u toj prilici, iako su ga neprijatelji pokušali prikazati kao nejedinstvo.
Ali prije toga još nešto o Vučiću.
2. Vučić se namučio
Vučić je velikosrbin, koji, na primjer, i dalje misli da je Glina Srbija, i bilo bi jako glupo da se lažno ispričao i da smo mi to progutali kao da on nije velikosrbin. Takva isprika nikome u Hrvatskoj ne treba. No, dobro je da su ga to tako uporno pitali, jer smo – dobili odgovor. Doduše, on se sakrio iza „odbijanja poniženja i dodvoravanja“, ali to nije odgovor na pitanje. Trebalo ga je u Glini pitati „je li ovo mjesto na kojemu sada stojite za Vas Hrvatska?“, ali ni onda se ne bi dobio konkretan odgovor. Misli da jest, a ne smije reći.
Cijela je Srbija velikosrpska (neka mi iznimke oproste, ali tek nakon što se jave) i, da je Vučić i mislio, i priznao, da je Glina Hrvatska, doma bi ga eutanazirali. Ovako se izvukao, ali ne za nas, nego za svoje. No, nadam se da ni on, a pogotovo ne nitko u Hrvatskoj, ne će to proglasiti nekom njegovom pobjedom. Ukratko, jednostavnije i drugim riječima: Vučić je preživio posjet Hrvatskoj, a da nije lagao da nije velikosrbin. Ah, kakav uspjeh, i njegov i naš…
3. Hrvatski političari su bili vrhunski
Tim teža su Vučiću bila ta dva hrvatska dana, jer je dočekan savršeno i tretiran pristojno, tako da nije napravio nego jedan, jedan i pol pokušaj da nas uvrijedi – kao što nas redovito vrijeđa kad je u Srbiji. Pokušao je na samom početku posjeta, sa stidom i strahom, razapet između velikosrpske obveze da vrijeđa Hrvate i hrvatske pristojnosti koja ga je dočekala. Nabrojio je četiri prosvjednička transparenta koji su bili uvredljivi. U okviru te početne ofenzive, prihvatio je i da bude konj, jer je procijenio da je konj plemenita životinja, zaboravivši da je i plemenit konj i dalje životinja, a ne čovjek. Autogol.
Zanimljivo je da je stvarno odabrao četiri neprimjerena transparenta, što znači da ih je pregledao sve. Budući da je Zagrebom kaskao brzo i još se svađao s Buljom, što je dodatni diplomatski gaf, jer to se ne usudi ni govorna kamikaza Gordan Maras, sve transparente nije mogao pregledati osobno. To znači da su mu ih, po zadatku, pregledali i probrali njegovi suradnici. A to znači da je još u Beogradu tako planirao napasti našu finu gospođu Predsjednicu i da je tu ideju izveo iz Vulinove najave da će ga na trgovima dočekati ustaše. Ta je taktika balkanska grubost i šibicarska diplomacija.
U drugom gemu servis mu je oduzela hrvatska pristojnost, koju naivci drže slabošću. Vučić je inteligentan i školovan i odmah je odustao od teškoga topništva, da ne bi ušao u zaleđe otvorenog barbarstva. Zauzvrat se odao sitnim srpskim trikovima poput onoga da svojim čuvarima nudi natjecanje u vožnji automobila, ili onoga kad se zbog šutnje dječačića Srbina na pitanje o nogometu našalio da šutnja znači da mali Srbi gube od malih Hrvata. Temu nogometa ne primjereno je rabio s djecom i prije, s malim Riječaninom, a to pametan, neopterećen i pristojan čovjek nipošto ne bi smio raditi, jer se djecu ne smije dovoditi u situacije nacionalnih nadmetanja i izbora, bili oni mali, naši ili tuđi. To uvjerljivo pokazuje da nije vrhunski diplomat. Moja ljubljena Kolinda Grabar Kitarović nikad to ne bi napravila.
4. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović
Hrvatski domoljubi i Hrvatskoj lojalni građani trebali bi u prilici Vučićeva posjeta primijetiti da su i glavni mediji i glavne „marginalne političke figure“ ipak ustrajale da gđu predsjednicu posvade s g. premijerom Plenkovićem, moguće i s cijelom hrvatskom Vladom, te s hrvatskim braniteljima.
Zato kratko o „figurama s margine političkoga spektra“. Gđa Predsjednica se obraćala Vučiću, i implicirala je „figure“ u obje države, što je potencijalno važnije i korisnije za Srbiju nego za Hrvatsku. Osim konteksta i tona, tome u njezinoj rečenici na Pantovčaku svjedoči i uporaba množina i jednina. Drugo, nema apsolutno nikakva dokaza da je pritom mislila na branitelje ili udovice branitelja, prvo jer ih voli i uvijek ih je voljela, drugo jer je to uvjerljivo demantirala i treće, jer je posve jasno na koga je mislila! U Hrvatskoj je mislila na neprijatelje i budale koje ometaju politički i gospodarski rad i ukupan napredak države, a u Srbiji na Vulina i njemu slične.
Upravo ti i takvi neprijatelji svete i vječne Hrvatske imaju i noćne i dnevne more da će gđa Grabar Kitarović biti ponovno izabrana za predsjednicu! Pa naravno da će biti ponovno izabrana! Osim što smo je izabrali kad je Josipović „vodio“ sa 50 postotaka razlike, naravno da ćemo je izabrati kad se pokazala kao odlična predsjednica. Uzalud vam trud svirači anketama i spinovima.
5. Premijer Andrej Plenković
Gđa Predsjednica je odlična predsjednica, a g. Andrej Plenković je odličan premijer, i moj jedini problem je da ni intimno, najintimnije i najpromišljenije, ne mogu odlučiti tko je bolji. Gledajte pažljivo – malo po malo, taj će Plenković ispasti tvrd kao Ante Gotovina! Obojica su fini i zgodni, za Gotovinu znamo, a za Plenkovića moramo vidjeti: gledajte detalje! Otvorio je pitanje ratne odštete iako mu je Vučić dva dana ranije prijetio teškim posljedicama. I Vučić je o tome razgovarao kao mala maca. Potom su ga navlačili da štogod kaže protiv branitelja, protiv Predsjednice, protiv četnika, ma takoreći i protiv snijega, a on je na sve odgovarao, ništa nije pogriješio i nikoga nije uvrijedio. I, naravno, gotovinovski (nisam siguran da mi je taj pridjev ispravan po Katičićevu Hrvatskom pravopisu), mora u Bruxelles, pa ne može na večeru s Vučićem! I gle čuda – stvarno ode u Bruxelles, nije lagao, prešućivao ni branio se šutnjom i vicevima kao Vučić.
Plenkoviću još nikad i ni u čemu nisam našao gaf, a Predsjednici jesam: u dvije godine dvaput krivi padež i mala zatečenost kad joj je Udba uvalila srpsku čokoladicu za djecu branitelja. Ali, zauzvrat, uživao sam je gledati kako oko maloga prsta žene ljepotice mota Vučića, kako mu čak odijevanjem šalje poruke (žene su u tome nenadmašne)! Sjetite se kako se odjenula u svojoj, a kako u Pupovčevoj kući: u svojoj kao Gotovina, a u Pupovčevoj kao gospođa mama koja ide u školu svoje djece na roditeljski sastanak.
Meni je ipak najbolje bilo kad je Srbima u Lisinskom, koji su velikim pljeskom pozdravljali Vučića, jasno rekla da je ona njihova predsjednica, a Hrvatska njihova domovina. Oni su i to potvrdili pljeskom. Šteta je da u tom času kamere nisu snimale Vučića; vjerujem da bi mu bilo zanimljivo vidjeti lice, a kladim se da nije pljeskao i da se nije smiješio. Ima li tko snimku?
6. Branitelji
Branitelji su postupili izvrsno – i nisu prosvjedovali i jesu prosvjedovali. Tako i treba. Samo ne bi trebali povjerovati Bernardiću da je tako nastao rascjep među njima i između njih i gđe Predsjednice. Mislim da bi, nakon svega, bilo mudro i zabavno pustiti Bernardića da vjeruje da je izazvao ta dva rascjepa; dugo se ne će dosjetiti ako ga gđa Glasovac ne upozori svojim nervoznim glasom.
7. Pupovac
Svi oni koji ne vole Milorada Pupova trebali bi biti zadovoljni i zadovoljeni onim što mu je Vučić napravio! Dođe maca na vratanca, laž ne večera gdje ruča i kratke su joj noge, pa ne može daleko: velikog meštra srpskoga antifašizma zakrinkana u hrvatskog intelektualca, raskrinkao je njegov idol – velikosrbin Aleksandar Vučić predsjednik zasad-ne-tako-velike Srbije! Prvo ga je, smijući se gorko, izružio što je glasovao za Zakon o braniteljima (koji su vojske i jednoga i drugoga prekomandirali u vrlo brze zečeve). Nakon toga je i Vučić, u općini Gvozd gdje je vidio hrvatske Srbe, shvatio da hrvatski i srpski novac namijenjen srpskoj manjini u Hrvatskoj, ide maloj, najmanjoj manjini te manjine, u čijemu središtu mudruje Milorad Pupovac! Jadni Vučić, ne će se od jada kod kuće moći hvaliti da je „pokazao ustašama što su Srbi“. Pretekao ga je Milorad Pupovac. Sudeći po Vučićevu licu, i njemu je digao lovu.
8. Zaključak
Braćo i sestre domoljubni Hrvati i svi domoljubni hrvatski građani, molim vas da se ne date zavesti tzv. medijskim spinovima, koji su ustvari subverzivno djelovanje protiv naše drage Hrvatske. To djelovanje pipce pruža iz daleke i bliže povijesti te iz dalekog i blizog inozemstva, sve do krevetića naše nevine dječice. Ne vjerujte Danajcima ni kada darove nose, ne glasujte za one koji rade protiv vas i ne ljutite se na one koji rade za vas. Vučićev posjet bio je kao posjet zubaru: neugodan ali nuždan. Trebat će zubaru još mnogo puta, i ni jednom se ne ćemo tome radovati. Ali zubi će nam biti sve bjelji i sve jači, a to je stvarno dobra vijest.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
