U naslovu je moja poruka svim neduhovitim, nenadarenim i nepristojnim osobama koje se rugaju hrvatskoj predsjednici gđi Kolindi Grabar Kitarović. Njome izražavam svoje ogorčenje njihovim ponašanjem, i to s tri pozicije: a) pozicije muškarca koji poštuje žene i brani njihovo dostojanstvo, b) s pozicije građanina Republike Hrvatske, koji se grozi čina vrijeđanja Predsjednice njegove države, c) pripadnika svjetonazora, glasača, filozofije i intelektualne pozicije osobe koja je vrlo zadovoljna radom Predsjednice, koja je za nju glasovala i koja će opet za nju glasovati, jer je Predsjednica svojim radom, pojavom, ponašanjem, postignućima i rezultatima u svim područjima u kojima je ikad radila, od škole, preko majčinstva i rada u NATO-u, do pozicije predsjednice države zaslužila da njome budemo zadovoljni, pa i više od toga.
Ovo pišem jer sam i zgranut ponašanjem tih ljudi jako ljut na njih. Zgranut sam je mi je uvijek bilo neshvatljivo da se civiliziran čovjek može rugati bilo kojoj ženi zbog izgleda. Ili zato što je „glupa“, ili to implicirati na bilo koji način; to se ne bi smjelo čak ni u „šalama o plavušama“, jer su one bijeda humora i tragedija kulture, a to što se upućuje gđi predsjednici još je bjednije i tragičnije! U svim školama u koje sam išao učili su nas da se to ne smije raditi, da je ružno, neprihvatljivo, čak i kažnjivo. Kod kuće je takvo nešto bilo nezamislivo, jer je bilo nezamislivo i u crkvi, vjeri i vjeronauku, a u društvu je bilo toliko neprihvatljivo, da sam – iako sam živio i u nerazvijenim sredinama i s neobrazovanim ljudima – takve sramote samo iznimno rijetko svjedočio. Takvo ružno ponašanje, danas bi se reklo „seksističko“, ali to je za ovaj slučaj preblag izraz, susretao sam jako rijetko, možda u nekakvu dalekom djetinjstvu, u kakvoj pokrajnjoj splitskoj ulici od kakve neodgojene, pijane budale, uvijek mlađe od 15 godina.
U vrijeme etablirane vladavine ljudskih prava, a u pitanjima prava i poštovanja žena u vrijeme sveprihvaćenog feminizma, ruganje ženama zbog izgleda, ili zbog toga „što su glupe“ potpuno je neprihvatljivo, čak i kažnjivo – kad bi feministice doista brinule za prava žena, a ne za prevlast SDP-a, a pravobraniteljice za ravnopravnost spolova radile svoj posao, a ne poslove feministica.
Nemoguće, neprihvatljivo i kažnjivo – osim kad se radi o slučaju predsjednice hrvatske države, gđi Kolindi Grabar Kitarović! Nevjerojatno!
Gledajući tko piše, gdje piše i što se govori, jasno se vidi da se radi se o komunističkoj, ljevičarskoj mržnji na hrvatsku državu. Posljedično onda i na HDZ, pa na Predsjednicu te iste hrvatske države, koja je došla iz HDZ-a i koja toliko dobro radi da joj ti mrzitelji nemaju što prigovoriti nego je vrijeđaju. Hrvatski su građani vidjeli što se piše, crta i izvikuje i ovdje to ne ću ponavljati, jer su ti uradci ispod razine civilizirana čovjeka, a svakako ispod razine i najprimitivnijeg humora, političke pismenosti i zdravorazumske logike. Zato ću autorima tih prostota, „analiza“ i „misli“ samo poručiti ono što je Ivan Mažuranić takvim likovima poručio prije mnogo godina:
Mišad grize, ali po tlih gmiže;
Sam sur oro pod nebo se diže…
(https://hr.wikisource.org/wiki/Smrt_Smail-age_%C4%8Cengi%C4%87a/Agovanje).
Mažuranić je tada vidio ono što mi vidimo danas, tu glodavačku prirodu koja zbog ljubomore, mržnje i nemoći ne zna i ne može ništa nego – gristi. Grize ali samo obuću, samo ono što se s prljavoga poda može dosegnuti, samo tim glodavačkim, podmuklim načinom najnižih motiva i najjadnije duhovitosti.
Sitni glodavci nikad ne će shvatiti da se „Sam sur oro pod nebo (se) diže, i ovime sam ih morao na to podsjetiti. Zato im poručujem da prestanu vrijeđati moral, ponos, dostojanstvo, lojalnost i zdrav um hrvatskih građana. Time ne mogu dobiti izbore, a samo zagađuju okružje u kojemu pretežno žive dobri i kulturni ljudi.
