Nije danas lako biti političar, predsjednik, premijer, gradonačelnik: teško je lagati, a da pritom čovjek ne zna što je istina.
Danas s odmakom shvaćamo da smo očekivali da će tu nedjelju trešnje netko izaći pred ljude i probuditi nadu kao i 1978. godine i reći: “Ne bojte se!”.
Pitanje je smije li gradonačelnik biti netko lošeg glasa, netko tko teško artikulira misli i loše komunicira s javnošću i netko o kome su građani već sve rekli na javnim prosvjedima na glavnom gradskom trgu.
U razumnoj državi odmah bi se javili odgovorni i pametni koji su status, moć i ugled crpili baš iz brenda Grada Zagreba. Gdje li su sad čuvari znanosti i umjetnosti i stručnjaci za brendiranje? Pa zar smo tako brzo zaboravili da smo nedavno bili izabrana prijestolnica Adventa u Europi? Usput, zar smo zaboravili kako se dodjeljuju, koja je cijena i koliko donose adventske kućice? Svatko zna da Zagreb nisu betonske spavaonice preko Save. Kao da je došlo vrijeme da se vrati ono neosnovano otuđeno od dobrog duha starog Zagreba koji pjeva, a zlo ne misli.
Uspoređujući proračun Grada Zagreba i države, čini se da obnova jezgre koja je povijest i dobri duh Zagreba, ni u kom slučaju ne smije biti upitna, niti neizvjesna. Vjerojatno je u ovoj trešnji ‘pao i koji Krleža’ i otvorio se baš na znakovitoj rečenici: “Mutno je sve u nama!”
Jeste, mutno, ali samo naizgled. Bez obzira na siromaštvo vlasnika, osiguravajuće klauzule i sve ostalo, povijesna jezgra grada mora se obnoviti i vratiti u bolje stare dane. Za Zagrebom, kao za zlatnom kokom koja za sat parkinga iznese jaje od deset kuna, su se otimali.
Nije u ovome trenutku razumno zaboraviti ni sve on Božiće i sv. Stjepane u Ciboni i slaganje kule od karata. Zar nije bolje postaviti lagane metalne tornjeve pa nek sjaje u daljini ne prijeteći smrću padom pozlaćenih križeva.
Došlo je eto vrijeme bistrih glava, došlo je vrijeme vraćanja dugova, jer previše je toga dignuto iz tog ranjenog dijela grada. Kao da smo odjednom prestali biti samohvalisavi i kao da smo konačno shvatili da nismo da nismo bili nikakva politička, a niti kulturna prijestolnica Europe. Europa sudjeluje u samoubojstvu s odgodom, odbacivanjem prošlosti i ukidanjem kritičkog mišljenja.
Simboli jake Europe nisu briselske institucije, već kafići, parkovi, bulevari od Lisabona do Odese. Ova pandemija i ovaj potres posljednja su nada da konačno napustimo koncert “promašene države” iz 1990. koji se odnosi na međunarodno priznanje, ali na neučinkovitu državu u praksi na vlastitom terenu glavnog grada i države.
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, na Katedri za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine.
Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.