Nova epizoda serije: Kako posvojiti dijete iz Demokratske Republike Kongo u demokratskoj Republici Hrvatskoj
Pomalo je čudan muk obično glasnih glasnogovornika (UN)iverzalizma ljudskih prava, napose kada se radi o zaštiti prava djece. Navikli smo na te glasne apele na savjest čovječanstva kada je trebalo usvojiti tzv. Istanbulsku konvenciju nakon koje ništa više nije trebalo ostati isto kao prije. Sve zlo ovog našeg svijeta, sve nasilje i iz naših obitelji konačno je jednom za svagda trebalo nestati, piše profesor Nenad Hlača.
Čini se da se nije lako riješiti zla. Nasilje u obitelji ne poznaje granice. Nedavno je jednom Hrvatu, nasilniku u Njemačkoj skončan život u policijskoj akciji. Surovo zvuči, ali ponekad je nužno intervenirati žurno istom mjerom. Teško je očekivati dugoročne rezultate blagih psihoterapeutskih mjera s dva – tri andola dnevno. Ti postupci u tijeku, obično pod velom privatnosti, nažalost, prečesto završavaju smrću nevinih žrtava dok institucije ne odrade svoj posao.
“Pojavu osuditi, drugove spasiti!”
Ne tako davno najveći srodnički povezani stručnjaci koji generacijski u Hrvatskoj imaju pravo na državni pečat glede ljudskih prava od New Yorka, preko Geneve do Zagreba bili su možda i preglasni kada su nas uvjeravali u dobrobiti i svemoć Istanbulske konvencije. Možda umorni i iscrpljeni zato danas šute…
Hrvatski su građani svakodnevno suočeni s tragedijom koju prolaze našijenci, tamo daleko u Africi. Želimo da pravorijek bude brz i pravedan. Nekada je bilo uobičajeno u sličnim situacijama uputiti javni apel: “Pojavu osuditi, drugove spasiti!” Možda se podsvjesno naš ministar vanjskih poslova vodi baš tom plemenitom idejom…
Nedavno su ti isti Ujedinjeni narodi uputili gorući apel čovječanstvu da se osvijesti i suoči s tragedijom, ali i biznisom ilegalnih međunarodnih posvojenja. Najveći stručnjaci sačinili su besprijekoran dokument koji obvezuje snagom razuma i napose danas u Hrvatskoj daje nedvosmislenu i jasnu poduku o čemu se tamo u Demokratskoj Republici Kongo i Zambiji stvarno radi.
“Tko šuti čini se da pristaje”
Neobična je ta šutnja tih naših velikih boraca za prava djece, gongovaca, pravobraniteljica, saveza i udruga mudrih žena… ružno je reći baba. Nije isključeno da se drže prokušane baštine rimskog prava koja je temelj našeg pravnog i civilizacijskog prostora: qui tacet consentire videtur ili za one koji nisu učili latinski, a završili su pravo, tko šuti čini se da pristaje. Dobro je da se u ovom slučaju prešutno usvajaju svi sadržaji Izjave UN-ovih stručnjaka o ilegalnim međudržavnim posvojenjima iz rujna 2022. Šteta da ju naši posvojitelji nisu ponijeli sa sobom na put i pročitali tijekom tih dugih dvadeset sati leta do Zambije. Za one koje žele znati više izjava je dostupna na: https://www.ohchr.org/en/press-releases/2022/09/illegal-intercountry-adoptions-must-be-prevented-and-eliminated-un-experts
Mislim da bi prvi korak vraćanja povjerenja bilo javno obraćanje gospodina Nigel Cantwella u ponedjeljak nakon predsjedništva stranke ispred svima nam dobro poznatih vrata. Mađerić, Murganić, Bedeković, i Piletić rekli su već i previše.
Mr. Cantwell you are welcome!
O autoru:
* Prof. dr. sc. Nenad Hlača rođen je u Rijeci 1958. Diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 1980. gdje je redoviti profesor, predstojnik Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Profesor honoris causa na Universidad Abierta Interamericana u Buenos Airesu. Stalni je znanstveni savjetnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U zvanje izvanrednog profesora za područje pravo, grana obiteljsko pravo, izabran je 1998. godine. Oženjen, otac dvoje djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
