Javnost koja prati kolumne i TV istupe gospodina Žarka Puhovskoga, profesora i političkoga analitičara, ne bi trebala biti iznenađena njegovim zadnjim istupom u Novom danu N1 televizije o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.
Naime, godinama svjedočimo stavovima čovjeka koji je imao tu nesreću da je doživio stvaranje samostalne hrvatske države, tvorevine u koju on svojim etičkim i političkim habitusom ni pod koju cijenu ne može vjerovati. Suosjećam s njim i sa svima onima koji ulicama hrvatskih gradova moraju hodati sa svojim unutarnjim monolozima čija se samoproždiruća snaga budi pri svakom pogledu na hrvatsku zastavu, pri svakom zvuku hrvatske himne, pri svakom spomenu epiteta HRVATSKI.
Kako se ugodno osjećati u zemlji koja ih stalno podsjeća na nešto protiv čega su se oni cijeli svoj životni vijek borili?! Baš im ta činjenica dopušta tvrditi da žive u zemlji koja ne vodi računa o njihovim ljudskim pravima. Doista je sramotno i takvima uvredljivo da na državnim ustanovama u Republici Hrvatskoj vijore hrvatske zastave, da se u svečanim prigodama svira hrvatska himna, da ono što pripada toj zemlji nosi epitet HRVATSKI…
> Puhovski je i nogometni stručnjak: ‘Iza Luke Modrića viri Franjo Tuđman‘
A tek ta Hrvatska nogometna reprezentacija!!!
U toj svojoj ogorčenosti, obespravljenosti i “borbi za ljudska prava” gospodin Puhovski svjesno zanemaruje značenja latinske riječi repraesentatio. Spomenimo samo dva:
1. prikazivanje/predstavljanje; isplaćivanje
2. izabrana sportska vrsta sastavljena od pojedinaca iz različitih klubova jednoga grada, regije, države, kontinenta ili međunarodne sportske organizacije radi javnoga nastupa.
Tako piše Hrvatska enciklopedija. Budući da je opet riječ o riječi HRVATSKA, razumijem da joj gospodin Puhovski ne može previše vjerovati. Upravo iz te činjenice proizlaze sva njegova razmišljanja o nečemu/ nekomu što se zove HRVATSKA nogometna reprezentacija.
Krenimo redom. Gospodin profesor tvrdi: “U pozadini Luke Modrića viri Tuđman, ovo je prvenstvo nacija, a ne nogometa.” Znači li to da Luka Modrić nema pravo javno se zalagati za sustav vrijednosti koji je zajednički svim reprezentacijama svijeta: kvaliteta nacionalnih ekipa, nacionalna pripadnost, domoljublje, želja svake momčadi da svoju zemlju predstavi u što boljem svjetlu…?!
Veliki kompliment
Otkud gospodinu Puhovskom toliko, makar i nesvjesno, veličanje Tuđmana? Zar se samo on zalagao za vrijednosti koje ovih dana prepoznajemo u našoj nogometnoj reprezentaciji? Ustvrditi da je reprezentativca Luku Modrića, kome se divi sav sportski svijet, iznjedrio Tuđman veliki je kompliment, gospodine Puhovski, prvom hrvatskom predsjedniku. Bar nešto, makar proizašlo iz autorove nesmotrenosti!
Sljedeća tvrdnja razotkriva nam gospodina profesora u cijelosti. Iz nje je razvidno autorovo viđenje demokracije i ljudskih prava, utemeljeno na razini nekadašnjih partijskih komiteta: “Jedan je broj ljudi zaista zadovoljan reprezentacijom, a onda se sjetite da su oni iz te organizacije napravili organizaciju HDZ-a pa je veselje malo manje.” Opet komplimentiranje nečemu/nekomu što je gospodinu Puhovskom noćna mora!
Sreća da stranke nisu uzor reprezentaciji
Kamo sreće da je gospodin profesor u pravu! To bi pretpostavljalo da HDZ teži višim nacionalnim interesima, jednakim onima kojima teži Hrvatska reprezentacija, da zna postaviti visoke ciljeve, da osvješćuje naciji spoznaju da se do dostojanstva i ostvarenja visokih ciljeva dolazi napornim radom, samozatajnošću, ljubavlju prema svojoj obitelji i domovini… Da je tome tako, hrvatski narod danas ne bi trebao strepiti zbog vlastitoga opstanka. Sva sreća što niti jedna postojeća hrvatska politička stranka nije bila uzor našoj nogometnoj reprezentaciji. Zahvaljujući toj činjenici, Hrvatska je nogometna reprezentacija postala uzor svome narodu.
Našem je narodu jasno da će “euforija” proći i da će trebati živjeti/preživljavati u budućnosti, ali mu nitko nema pravo osporavati divljenje pravim životnim vrijednostima, prepoznavanje nadahnutosti naše Reprezentacije Livingstonovim htijenjima!
O autorici
* Prof. Ivanka Pavić nakon skoro 40 godina radnoga staža umirovljena je kao profesorica savjetnica za hrvatski jezik. Radila je u Osnovnoj školi Matka Laginje u Zagrebu. Tijekom svoga radnoga vijeka vodila je Županijsko stručno vijeće učitelja Hrvatskoga jezika Grada Zagreba, Vježbaonicu za studente Učiteljskoga i Filozofskoga fakultete u Zagrebu, održavala nastavu studentima Učiteljskoga fakulteta u Petrinji iz kolegija Hrvatski jezik i Hrvatski pravopis, metodički priređivala lektirna djela, objavljivala stručne članke u časopisu Hrčak, sudjelovala u radu niza povjerenstava svoga resornoga Ministarstva te u povjerenstvima Grada Zagreba, držala predavanja i vodila radionice na stručnim skupovima, sudjelovala sa svojim učenicima na Smotri učeničkih literarnih, dramskih i novinarskih ostvaraja LIDRANO na školskoj, općinskoj I državnoj razini. Dobitnica je Državne nagrade “Ivan Filipović” za 2008. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
