Prof. Mato Palić: ”Referendumi su korektiv političkog sustava”

Kada nije ustavnopravni stručnjak i među studentima na osječkom Pravnom fakultetu, Mato Palić je neovisni gradski vijećnik koji najveći dio slobodnog vremena provodi s obitelji. Ovaj Osječanin u razgovoru za T-portal otkriva što ga trenutno najviše muči s ustavnopravne strane, zašto se aktivno uključio u politiku, treba li u Hrvatskoj biti više referenduma kako bi građani izravnije utjecali na određene odluke, ali i kakvi su studenti danas te koliko se švercaju na ispitima.

U nastavku prenosimo intervju s T-portala.

‘Spletom okolnosti završio sam na ustavnom pravu. Nakon diplome sam počeo raditi u odvjetničkom uredu pokojnog Vlatka Vidakovića kao vježbenik i tamo odradio pripravnički staž. Pola godine potom nisam radio nigdje, a onda mi se pružila prilika vratiti na osječki Pravni fakultet, na kojem sam i studirao. Ima tome već 16 godina’, prisjeća se svojih profesionalnih početaka za tportal ustavnopravni stručnjak Mato Palić, a na osječkom fakultetu prošao je sve instance, od znanstvenog novaka do asistenta i višeg asistenta, te otprije šest godina radi kao docent na Katedri ustavnih i političkih znanosti, a lani je postao i prodekan za poslovanje, razvoj i projekte.

Kada uspoređuje današnje generacije studenata s onima iz svojih studentskih dana, kaže kako je uvijek bilo onih koji su do cilja pokušavali doći na nedopuštene načine polažući ispite takozvanim švercanjem ili prepisivanjem.

‘U posljednje vrijeme ne sudjelujem na pisanom dijelu ispita, na studente pazi kolega asistent, ali ono što je drugačije jest tehnologija te korištenje različitih bubica pa je teže uloviti one koji prepisuju i koriste se nedopuštenim načinima’, kaže Palić.

Za njegov povratak na fakultet zaslužan je jedan od tvoraca hrvatskog Ustava, profesor Zvonimir Lauc, kod kojega je i diplomirao na temi o redefiniranju suvereniteta.

‘Što se tiče prava, dvije osobe mogu izdvojiti kao svoje učitelje. To su Vlatko Vidaković i Zvonimir Lauc, koji mi je kasnije bio i mentor za magisterij. Sve što nisam znao pitao sam njega’, iskren je ovaj ustavnopravni stručnjak, kojega danas u Hrvatskoj najviše muči nepoštivanje definiranih i zadanih propisa, a posebice što za to nema odgovornosti.

‘Sukob interesa po meni je strašno ružna stvar, a nama je to postalo normalno, nešto kao dio mentaliteta, jer se vrlo često događa. Ne postoji svijest koliko je to loše za društvo jer je to zona za korupciju i razne oblike pogodovanja. Kazne treba povisiti jer političkim dužnosnicima, bili oni posredno, bili neposredno izabrani na svim razinama vlasti, od lokalnih preko regionalnih do najviših, dvije ili tri tisuće kuna ne predstavljaju ništa kada rade za 15 ili 20 tisuća, a Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa nema mehanizam za prisilnu naplatu. Apsurdna je situacija da saborski zastupnik ili gradski vijećnik priseže na Ustav ili zakone ove države, a kada kasnije dođe u konflikt s propisom, nema svijesti o tome da treba snositi i određene posljedice, a one su simbolične. Sukob interesa je nešto što bi trebalo upisati u Ustav’, smatra ovaj ustavnopravni stručnjak.

Ukazuje na to kako u tom dijelu nema političke odgovornosti, važnije od klasičnog novčanog kažnjavanja. Ilustrira to primjerom švedske ministrice koja je pokidala čarapu dok je bila na službenom putu pa je službenom karticom kupila nove i zbog toga morala podnijeti ostavku jer je privatnu stvar platila javnim novcem.

‘Takvi su standardi za nas science fiction’, govori Palić, čije se ime u javnosti sve češće počelo pojavljivati prije tri godine, kada je komentirao aktualne hrvatske probleme, od izbornog sustava, funkcioniranja Ustavnog suda i izbora sudaca pa do Zakona o zaštiti životinja.

‘Nemam se kome što zamjeriti ako se govori sa stručne strane’, stava je ovaj osječki pravnik, kojem su neki spočitavali i zamjerali na komentarima. Priznaje kako ni on ne zna sve zakone ‘odmah, iz glave’, nego se prethodno priprema i proučava.

U osječko Gradsko vijeće sjeo je nakon prošlih lokalnih izbora. Neovisni je vijećnik s trojicom svojih kolega, bivših HDSSB-ovaca, Karlom Šatvarom i Draganom Vulinom, koji je aktivirao mandat umjesto Filipa Glavaša. Pitamo ga zašto se aktivno počeo baviti politikom?

‘Prva dilema je bila ući ili ne u politiku, a onda i gdje. Učlanio sam se u HDSSB jer je to hrvatska, regionalna stranka. HDZ i SDP mi nisu bile opcije, a nisu ni sada. Tako je trenutno jer dijele odgovornost, više ili manje, za stanje u kojem se nalazi Hrvatska. Razumijem da je bio Domovinski rat, ali je to davno prošlo. Trebali smo biti puno dalje nego što jesmo. U politici sam htio dati svoj doprinos, aktivnije i više od onoga što samo kažem na stručnoj razini. HDSSB je bila jedina opcija u kojoj sam se mogao programski pronaći. To sam i učinio. No prošle godine sam izišao iz njega nakon nepune tri godine jer je došlo do razilaženja u koncepciji s utemeljiteljem i osnivačem oko nekih odluka’, govori za tportal Palić, zaključivši kako njegova uloga u stranci nije išla u onom pravcu koji je bio njegov motiv za ulazak.

Je li zbog toga izgubio vjerodostojnost, dodaje, teško mu je procijeniti jer ne zna kako na to gleda netko drugi.

‘Napravio sam ono što je po meni najrazumnije. Žao mi je na neki način što je došlo do toga, ali jednostavno, život je takav. Trenutno nemam političkih ambicija u smislu da se jedva čekam učlaniti u neku političku stranku iako je bilo poziva. Po svojem svjetonazorskom sklopu sam, kada bih se morao svrstati, desni centar. To mi je bliže od lijevih političkih opcija. No svi smo različiti, društvo je heterogeno, pa zato postoji višestranačje’, dodaje ovaj Osječanin, a ne čudi stoga što referendume smatra korektivom sustava koji imamo.

‘Zašto se ne bi proveo referendum u određenim trenucima i o određenom pitanju?’, kaže nam Palić i obrazlaže:

‘Referendumska odluka ima svjež legitimitet od trenutka kada se odlučivalo, a ovaj koji primjerice dobivaju zastupnici u Hrvatskom saboru ide od dana provođenja izbora, što u četverogodišnjem mandatu može varirati od potpore koja raste, pada i mijenja se.’

Apsurdnim drži to što se u Hrvatskoj prvo moraju prikupiti potpisi na temelju osmišljenog referendumskog pitanja koje se dostavlja Saboru, a on ga prosljeđuje Ustavnom sudu koji odlučuje valja li.

‘Ako ne valja, sve propada. Bilo bi bolje prvo postaviti pitanje Ustavnom sudu preko Sabora ili na neki drugi način da bi se vidjelo je li ono sukladno Ustavu pa da se nakon toga krene u prikupljanje potpisa, a u suprotnom potpisi ne služe ničemu. Meni je to smislenija varijanta. Zbog toga je bilo referenduma koji nisu prošli, primjerice o monetizaciji Hrvatskih autocesta ili outsourcingu, odnosno izdvajanju djelatnosti. Prikupljeno je puno više potpisa nego što je trebalo, a pitanja nisu bila dobro postavljena’, ukazuje na to ovaj stručnjak, ističući da svaki svoj slobodni trenutak provodi s obitelji, petogodišnjom kćeri i šestomjesečnim sinom. Prije je rado kartao preferans u jednom klubu, ali kada mu se nastava poklopila s hobijem, morao je odustati od toga. Rado ovaj pravnik zaigra i mali nogomet ili odigra partiju šaha, ali priznaje kako mu je život trenutno sveden na dvije komponente, posao i obitelj.

‘Nemam puno slobodnog vremena izvan posla i obitelji kako bih si dao oduška u nekim stvarima, ali ima još vremena, mlad sam’, s osmijehom zaključuje Mato Palić.