Cliff Mass, profesor meteorologije na sveučilištu u Washingtonu, smatra da nedavni toplinski valovi nisu znak ni derivat globalnoga zagrijavanja. Štoviše, on podsjeća na zlatno pravilo klimatskih ekstrema: »Što su veće vrijednosti vremenskih ekstrema, to je, kao uzrok, važniji doprinos prirodne varijabilnosti, a manje je važan učinak ljudskih aktivnosti na globalno zagrijavanje.« Europski toplinski val, prema tome, rezultat je prirodnih procesa, koji dodatno, ali neznatno mogu biti poremećeni emisijama ugljičnoga dioksida tehnološke civilizacije, piše prof. dr. sc. Valerije Vrček za Glas koncila.
Vrijeme (ni)je nevrijeme
Profesor Mass tek je jedan od vrhunskih poznavatelja aerologije, klime i procesa u atmosferi, čije procjene, studije i stajališta održavaju živom raspravu o globalnom zagrijavanju, klimatskim poremećajima i – krivici čovjeka. On tvrdi da se medijskom prezentacijom najnovijega toplinskoga udara ignorira znanost, a vrijeme se tumači isključivo pojmovima katastrofe, kao da se radi o »termogedonu«.
Mass podsjeća da je toplinskih udara bilo i u dalekoj i u bliskoj prošlosti. Prisjeća se 2012. godine kada je još snažniji toplinski udar pogodio britanski otok, ali tada mediji nisu bili toliko apokaliptični. Tada još nije bio razvijen pandemijski jezik panike kojim se svaki toplinski ili epidemijski val naziva cunamijem. Iz arhive BBC-ija jasno je vidljivo da su se prije deset godina visoke temperature zraka u Londonu (37 °C) prikazivale žutom i narančastom bojom, a ovogodišnji maksimumi (33 °C) obojeni su tamnocrvenom, pa i ljubičastom bojom.
Bez obzira radi li se o optičkim varkama ili daltonizmu, medijska je percepcija o temperaturnim ekstremima promijenjena.
Što nam priroda poručuje?
I u Hrvatskoj se mediji koriste retorikom apokalipse – vruća su ljeta paklena, a jaki pljuskovi nisu osvježenje, nego naglo zahlađenje. Svaka promjena vremena najavljena je i obojena crvenim alarmom. U nedavnom prilogu o ljetnim vrućinama u središnjoj informativnoj emisiji novinarka je nekoliko puta sugerirala izravnu vezu između ljudske krivice i osvete prirode. Konačnu je potvrdu zatražila u razgovoru s Brankom Ivančan-Picek, ravnateljicom Državnoga hidrometeorološkoga zavoda, sugestivnim pitanjem: »Što nam priroda poručuje?« Prema očekivanju, iznuđeni odgovor je dobila: »Sve je to poruka prirode da trebamo krenuti iz fosilnih goriva prema obnovljivim izvorima energije.« Ipak, naša je vodeća meteorologinja podsjetila, baš kao i profesor Cliff Mass, da je sve to već viđeno: »To nisu neuobičajene vrućine, bilo ih je i ranije, treba spomenuti 2003., 2012., pa 2017. godinu…«
Čovjek (ni)je dio prirode
Nije isključeno da su neka upozorenja o povezanosti ljudskih aktivnosti i klimatskih poremećaja potrebna. Isto je tako očito da je važnost doprinosa čovjeka emisijama stakleničkih plinova upitna ili teško mjerljiva. Dok jedni čovjeka proglašavaju štetočinom, drugi ga jednostavno vide kao dio prirode. No važno je sačuvati prostore otvorenih rasprava, da se ne bi ponovio pandemijski oblik cenzure. Mediji koji promiču kulturu otkazivanja plodno su tlo za pojavu isključivih vlasnika istine o klimatskim poremećajima.
Požar i depopulacija sela
U medijima se i požari rabe kao alat za zastrašivanje i optuživanje. Iako se požari bilježe »od Pompeja do danas«, ovih se dana zloupotrebljavaju kao dokaz o zagrijavanju planeta uzrokovanim izgaranjem fosilnih goriva. No takva je eksplicitna poveznica više derivat zelenih ideologija nego znanstvenih dokaza. Zanimljivo je da o požarima u Španjolskoj, u Sloveniji, pa i u Hrvatskoj upućeni govore na drukčiji način: vatrena stihija nije derivat dizelskih motora, nego neobrađene zemlje koja je rezultat ruralne depopulacije. Paničnim ili interesnim fokusiranjem na jedan dio priče uvijek se gubi uvid u cjelinu; tako opsesija ugljičnim dioksidom može zamagliti razumijevanje važne karike u pojavi požara – demografije sela!
O autoru
* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
