Prof. Zlatko Miliša: Eurooduševljenju dolazi kraj

miliša
Montaža: Narod.hr, izvor: Narod.hr, iStock

Histerija režimskih medija kod nas i u svijetu se nastavlja. Sada opasne EU skeptike ne vide samo u britanskim, mađarskim, poljskim nego i talijanskim političarima, koji su premoćno pobijedili na posljednjim parlamentarnim izborima.

I prije nego što smo pristupili EU-u hadezeovci su nas plašili EU skepticima. Prijašnji ministar vanjskih poslova u Hrvatskoj, a danas predsjednik Sabora, Goran Jandroković svojevremeno se hvalio kako su “identificirali skupine euroskeptika”. Dakle, ljudi koji otkrivaju neokolonijalne strategije “velikih”, (bankarskog) porobljavanja i sloma “demokratskih vrijednosti” EU-a stavljeni su na listu ljudi s “opasnim namjerama”. Nije mi žao što sam na toj listi.

I onda nam kažu da je HDZ demokršćanska stranka!?

Zadnji takav nastup imao je HDZ-ovski bivši ministar vanjskih i europskih poslova Davor Ivo Stier koji svaku kritiku upućenu EU birokratima vidi kao opasnost od jačanja nacionalizma.

Tako je za skoru premijerku Italije, gospođu Meloni izjavio da je ona “talijanski nacionalist što izražava euroskepticizmom”. Nije mu bitna činjenica da se ista protivi rodnoj ideologiji, da je u svojim govorima stala u obranu obitelji i kršćanstva! I onda nam kažu da je HDZ demokršćanska stranka!?

Miliša: Jesu li EU skeptici ljudi s opasnim namjerama?!

Njemački tjednik Der Spiegel je točno prije deset godina naveo imena političara “koji svojim radom i izjavama podrivaju temelje Europske unije”. Među najpoznatijim imenima jesu mađarski premijer Viktor Orban i Britanac Nigel Farage. Vlada mađarskog premijera Viktora Orbana, prema navodima iz tih novina, “donijela je niz kontroverznih odluka čime se oštro suprotstavila Bruxellesu”.

U siječnju 2012. sudjelovao sam na okruglom stolu održanom u Splitu gdje sam konstatirao kako postoji veliki raskorak između političkih elita koje zagovaraju ulazak Hrvatske u EU-u i raspoloženja građana.

Naglasio sam i kako se (pro)vodi indoktrinacija ulaska Hrvatske u Uniju, neviđena i u ranijoj tzv. socijalističkoj Jugoslaviji. Moje teze je obranio i Branimir Lukšić tvrdnjom kako treba razlikovati “EU-skepticizam od euroskepticizma, jer je Europska unija federalna diktatura koja pogoduje političkim elitama, a ulaskom u nju Hrvatska će postati periferija.” Kolega Nenad Zakošek nije vidio u tome nikakav problem, već jedinu alternativu EU! Replicirao sam mu da neindoktrinirani sumnjaju, propituju i nikada ne kažu nemamo izbora!

”EU poltroni zapravo pljucaju po sebi!”

EU poltroni zapravo pljucaju po sebi! Zašto? Čovjek je biće koje sumnja i traži alternative. Ako ne sumnjaju, onda neizravno priznaju o svojoj intelektualnoj inferiornosti. Samo dogmatici ne propituju i kažu da nemamo alternativu. Oni pljucaju po nama euskepticima, a ljute se kad ih zovem EU poltronima! Mi, euroskeptici nismo eurofobi nego eurealisti! Propitujemo političku nadtvorevinu koju su smislili globalisti, korporatisti i “bankaroidi.” (Davor Pavuna)

Od 2014. raste histerija protiv EU skeptika

Uspjeh euroskeptika na europskim izborima iz svibnja 2014. izazvao je bijesne komentare čelnika glavnih političkih skupina u Europskom parlamentu.

Od 2014. do danas kod nas i u tzv. slobodnoj Europi nastaje panika otkada se euroskeptike naziva nacionalistima, ultradesničarima, ili ultraljevičarima, samo zato što govore o raspadu temeljnih načela EU-a i/ili propituju funkcioniranje postojeće Europske unije. Poljaci u listopadu 2015. dovode na vlast “konzervativne euroskeptike”. Na parlamentarnim izborima stranka Pravo i pravda (PiS) Jaroslawa Kaczynskog dobila je apsolutnu većinu.

Nekada i danas režimski mediji plaše građane prema kojima “pobjeda fašistoidnih desničara širom Europe prijeti Europskoj uniji”. Evo kako su to komentirali režimskim medijima prihvatljivi europejci.

Čelnik socijalista Austrijanac Hannes Swoboda izjavio je da će nas takav “nacionalizam stajati socijalnog mira, napretka i međunarodnog povjerenja”.

Drugi EU-parlamentarac dodaje: “Smeta mi što se Europljani osjećaju bespomoćno pred euroskeptičnim ideologijama, kako lijevim tako i desnim” (član “zelenih” Daniel Cohn-Bendit).

Pobjednica svibanjskih europskih izbora 2016. u Francuskoj Marine Le Pen u razgovoru za njemački tjednik Der Spiegel izjavljuje da “vjerujem u Europu nacionalnih država, u Europu zasnovanu na suradnji, ali ne želim Europsku sovjetsku uniju.” Naravno da su ona nekada, kao i skora talijanska premijerka, etiketirane kao opasne profašističke osobe.

Sumnja je osnova spoznaje i kritičke misli

Sumnja je početak spoznaje. Samo intelektualci sa svojom hrabrošću i suprotnim idejama od unisonih prorežimskih stavova nekada i danas ostaju zabilježeni “unatoč svim poniženjima što ih doživljavaju od masa, klasa, partija i vođa” (Đuro Šušnjić). Sumnja, a ne idolopoklonstvo otvaraju vrata hrabrosti. Nije svoj onaj tko druge pita kome pripada. To su “guske u magli” (Stjepan Radić). Onaj tko kritički razmišlja odbija isključivost, preferira argumentiranu raspravu i sumnja u unisono tumačenje. U indoktriniranom procesu one koji sumnjaju nazivaju saboterima, a učenike koji pitaju loši nastavnici tretiraju kao ometače nastave.

EU-foriju potiču poslušnici, plaćenici ili ljudi bez (EU) vizije i nacionalnog identiteta. Eurooduševljenju dolazi kraj.

Moj kolega s Filozofskog fakulteta u Osijeku Branko Kuna, za života, je kazao na javnom predavanju: “Prije se govorilo o socijalističkim vrijednostima, a danas se dopunjuje atribut europski. Takva uporaba samo otjelovljuje misterij u čiju moć ne valja sumnjati, a u suprotnom, onaj tko njih niječe ili nije s njima u suglasju mogao bi u hrvatskom društvu, u kojem ‘pravne institucije rade svoj posao’, biti okvalificiran kao euroskeptik, militant, nacionalist, protivnik međunarodnog poretka ili onaj koji ugrožava nacionalne interese”.

Zaključno: Euroskeptici nisu eurofobi nego eurorealisti! Čovjek je biće koje sumnja i traži alternative. Samo dogmatici kažu da nemamo alternativu. Ipak, histerija režimskih medija kod nas i u svijetu se nastavlja. Sada opasne EU skeptike ne vide samo u britanskim, mađarskim, poljskim nego i talijanskim političarima, koji su premoćno pobijedili na posljednjim parlamentarnim izborima. Eurooduševljenju dolazi kraj.

O autoru:

* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar

Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale.

Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.