Glavni tajnik HDZ-a i Bujica ponavljaju Vezano za navode u tekstu koji je na svojoj Facebook stranici objavio glavni tajnik HDZ-a g. Milijan Brkić, a jučer navečer ponovio u Bujici voditelj te emisije iako je „U ime obitelji“ demanti objavila 13. 9. 2014. ponovno donosimo točne informacije.
G. Željko Huljev optužuje članicu organizacijskoga odbora građanske inicijative „U ime obitelji“ dr. Željku Markić da je „izdala lažno i krivotvoreno izvješće o ratnim zločinima nakon Oluje“. To jednostavno nije moguće jer je dr. Markić prestala raditi za HRW krajem 1994. godine, a Hrvatska je Olujom oslobođena u kolovozu 1995. Osim toga, sporno izvješće napisala je Ivana Nizich, a redigirala Jeri Laber. Izvješće je objavljeno 1. 10. 1995., odnosno gotovu godinu dana nakon što je dr. Markić prestala raditi za HRW.
U tom se izvješću zahvala dr. Markić može jedino odnositi na rad za HRW do kraja 1994. godine kada se bavila dokumentiranjem ratnih zločina počinjenih u Srebrenici, logorima Keraterm, Omarska, Ovčara, prikupljanjem dokaza o sustavnim silovanjima žena od strane srpske vojske te kršenjima ljudskih i građanskih prava tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Kao što je poznato, dr. Željka Markić radila je kao suradnica Human Rights Watch/Helsinki, međunarodne organizacije za ljudska prava sa sjedištem u New Yorku u razdoblju od kraja 1992. do kraja 1994. godine. Najviše se bavila dokumentiranjem ratnih zločina počinjenih u Srebrenici, logorima Keraterm, Omarska, Ovčara i prikupljanjem dokaza o sustavnim silovanjima žena od strane srpske vojske te kršenjima ljudskih i građanskih prava tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Ratni zločini, odnosno kršenja ljudskih i građanskih prava dokumentiraju se intervjuiranjem žrtava ili svjedoka zlostavljanja. Radeći kao suradnica HRW-a dr. Markić uvijek se pridržavala protokola za dokumentiranje zločina: osoba koja svjedoči o zločinu osobno ga je vidjela ili doživjela, svaki dokumentirani zločin trebaju potvrditi izjave najmanje dva svjedoka ili treba proizlaziti iz već dokumentiranih okolnosti, od svake žrtve (svjedoka) uzima se detaljan iskaz u kojem se opisuje zločin/kršenja ljudskih prava dobivajući najviše moguće podataka o okolnostima zločina: gdje se dogodio, kako je osoba bila uhićena ili privedena, na temelju čega se ljude privodilo, zatvaralo i mučilo (nacionalnosti, vjeroispovijedi ili nečeg drugog), pojedinosti o počiniteljima (imena, nadimci, opis fizionomije, mjesto iz kojeg dolaze), sve što omogućuje identifikaciju počinitelja. Od žrtve ili svjedoka zločina uvijek se traži navođenje drugih mogućih svjedoka zločina koje se također može intervjuirati ukoliko je do njih moguće doći.
Dr. Markić u više je navrata u javnosti posvjedočila kako je ponosna i zahvalna da je imala priliku radeći za HRW doprinijeti prikupljanju dokaza za neke od najstrašnijih zločina na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine što je u konačnici dovelo do stvaranja realne slike o tome tko je agresor, a tko žrtva i osiguralo barem nekakvu zadovoljštinu za žrtve zločina.
