Pojavom nacističkog kukastog križa na stadionu Poljuda, ovih se dana u našoj javnosti ova tema ponovno aktualizirala. Naime, kako se već danima razvijaju polemike na tu temu postavlja se pitanje koji će biti ishod cijelog tog događaja.
Vraćamo se u neka prošla vremena što nas stavlja u negativan kontekst ne samo po pitanju domaćih nego i stranih medija, i reputacije u europskim razmjerima.
Činjenica je da u zemlji već dulje vrijeme vlada veliko nezadovoljstvo, što je odraz i ovog incidenta, međutim to ni u kojem slučaju ne smije opravdavati čin. Počinitelji u široj javnosti, nažalost, postaju predstavnici našeg mentaliteta, što je daleko od istine obzirom da smo, unatoč politici vladajućih struktura, tolerantno i otvoreno društvo, spremno na dijaloge i utvrđivanje istine.
Tako je u procesu rasvjetljavanja navedenih okolnosti pokrenuta istraga, te slijedi daljnje postupanje disciplinske komisije.
Komunistički su simboli zabranjeni u Poljskoj, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Ukrajini
Ali, niti u ostalim zemljama (neovisno o članstvu u EU) takav oblik izražavanja nije izostao. U novije vrijeme, formiranjem demokratskih načela, odlučilo se stati tome na kraj. Osnovano je Europsko vijeće za toleranciju i pomirbu, a zalaže se za zabranu bilo kakvih isticanja totalitarne simbolike i drugih oblika promidžbe svih diktatura kroz povijest.
Tako je i Ukrajinski parlament zakonom u proljeće ove godine zabranio bilo kakvu nacističku i komunističku totalitarnu simboliku. Zabrana uključuje i propagandu te sve što je u prošlosti predstavljalo navedene režime, od imena ulica, spomenika do promidžbenih materijala. Sankcija je od pet do deset godina zatvora.
Što se tiče isticanja nacističke simbolike, Francuzi su mišljenja da to nije stav već delikt koji se goni po službenoj dužnosti, Velika Britanija zakonski je protiv nacizma ako je u službi mržnje i netolerancije. U Italiji, se pak, dopušta isticanje totalitarnih simbola, ali ne i pismeno podržavanje pokreta takve vrste.
Glede komunističkih simbola, u Poljskoj su zabranjeni od 2009. godine, u Mađarskoj od 2004., a u Litvi i Latviji od 2008.
Slabi odjek Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.
Vezano uz politiku Republike Hrvatske prema tim pitanjima, usvojena je Europska deklaracija o zabrani veličanja svih totalitarizma, međutim u praktičnom dijelu se ne provodi dosljedno. Naime, s jedne strane osuđuje se nacizam, a s druge još uvijek nije kažnjivo isticanje komunizma, partizana, crvene zvijezde i Josipa Broza Tita.
Europsko vijeće za toleranciju u procesu je zalaganja protiv isticanja komunističke simbolike te iščekuje zeleno svjetlo EU parlamenta, a potom svih 28 članica EU.
To će svakako doprinijeti dosljednosti koja još uvijek nije aktualna u okvirima naše zemlje. Javnost također treba osvijestiti da ćemo jedino krenuti naprijed tako da se oslobodimo negativne prošlosti i utjecaja svih režima uz jasnu osudu komunističkoga nasilja i svih oblika fašističkoga terora, rasizma i holokausta.
Najbitnije, osobito za vladajuće strukture, je prestanak svaljivanja krivice i preuzimanje odgovornosti za bolju, sretniju i perspektivniju Hrvatsku.
