U utorak je zastupnica Mosta Marija Selak Raspudić u Hrvatskom saboru na aktualnom prijepodnevu bila jedna od onih koji su postavili zastupničko pitanje premijeru Andreju Plenkoviću. Premijer nije dao odgovor na postavljeno pitanje, ali je prozvao Selak Raspudić da je svoje pitanje čitala s papira, na što mu je ona odgovorila:
“Proziva mene i zastupnicu Vidović Krišto zato što čitamo pitanja. Jasno je zašto to čini – zato što nema jasne odgovore. Bilo bi korisnije da imate dobar plan, a ne da već razmišljate o doniranju. Uvaženi magistru Plenkoviću da Vi čitate, kao što sam ja čitala i Vi biste postali doktor znanosti, još Vam nije kasno.”
U obranu Andreja Plenkovića stao je česti gost hrvatskih mainstream medija politolog i profesor Žarko Puhovski kojeg je u listopadu prošle godine predsjednik Zoran Milanović opisao kao “umirovljenog mudroslova, propalog političara i analitičara RTL-a” te je kazao da je Puhovski bio “druker”, svjedok optužbe na montiranom procesu zagrebačkim sveučilištarcima (I.Z.Čičku, D. Budiši i inima) koji je doprinjeo zatvaranju ljudi u komunizmu.
Puhovski je za Jutarnji list kritizirao Mariju Selak Raspudić te ju je optužio za mačizam.
Njezin odgovor Plenkoviću ravan je univerzitetskom primitivizmu, tipičan je primjer univerzitetskog macho pristupa, smatra Puhovski i tvrdi:
“Selak to govori iz pozicije hijerarhijski ustrojenog univerziteta kakav više ne postoji, sustava u kojemu se znalo da je asistent ispod docenta, docent ispod izvanrednog profesora, a svi su ispod ordinarija, hijerarhija je bila uspostavljena k’o u vojsci. Međutim, na takvom univerzitetu razmjerno mlada ženska osoba poput Selak Raspudić ne bi uopće mogla opstati i biti nastavnica. Čudno je da ona govori u ime univerzitetskog koncepta koji nju isključuje.
Drugo, samo u tom konceptu sam ja kao doktor stupanj iznad vas kao magistra automatski, a moguće da ima ljudi koji imaju magisterij i bolji su znalci i od raznih doktora, pogotovo u današnjoj situaciji koja pogađa i generaciju Selak Raspudić u kojoj je došlo do nevjerojatne inflacije doktorata”, ocijenio je Puhovski.
Dakle, u vrijeme inflacije doktorata Selak Raspudić se ponaša kao da je doktorat vrijednost iz razine 19. stoljeća. To je prizivanje autoritarnog univerziteta koji se osramotio svugdje u svijetu i zapravo ga, osim možda u Rusiji, više ozbiljno i ne realiziraju. I još jedna stvar je važna: kad se govori o tome tko je šta čitao nisam siguran da je Plenković čitao manje od nekih članova povjerenstva pred kojim je gospođa Selak branila svoj tako cijenjeni doktorat. Takav je stav zastupnice pogrešan, neovisno o tome što se Plenković ponaša nedopustivo sa stajališta demokratskih načela i iskazuje prezir prema zastupnicima, govori o njihovim pitanjima kao o pismima čitalaca, ‘dajte mi mira i nemojte me gnjaviti’, nastavlja tradiciju Sanadera i Milanovića. Odgovarati ovako kako to čini Selak Raspudić i time zapravo derogira današnji univerzitet je jako pogrešno. Selak Raspudić tretira Plenkovića kao on zastupnike, uz napomenu da ima ljudi koji su čitali i više od Selak Raspudić pa nisu doktori”, dodao je Puhovski.
Vjerodostojnost tvrdnji Žarka Puhovskog
Osim što je nedavno ponovno izašla u fokus javnosti činjenica da je Žarko Puhovski 1972., prilikom gušenja Hrvatskog proljeća, bio glavni svjedok optužbe protiv hrvatskih studenata, Puhovski je također lažno svjedočio u Haagu na suđenju hrvatskim generalima.
O tome je u listopadu govorio i odvjetnik generala Ante Gotovine koji je kazao:
“Puhovski danas za N1 kaže: “Nema govora da su me otpravili kao nevjerodostojnog svjedoka” u Haagu. Istina je sljedeća”, napisao je odvjetnik Luka Mišetić te priložio dokument koji navodi kako je tijekom ispitivanja u sudnici postalo jasno da u dokaznom predmetu koje je objavio Hrvatski helsinški odbor i uredio Žarko Puhovski ima grešaka.
“Iz tih razloga, Raspravno vijeće je odlučilo da se ne osloni na dokazni predmet u pogledu u njemu opisanih informacija kad nisu bile potkrijepljene drugim dokazima.”, navedeno je u dokumentu.
Naime, Puhovski je gostujući na N1, govorio o svom svjedočenju na Haškom sudu (u procesu protiv generala Gotovine, Markača i Čermaka) na štetu Hrvatske, tvrdeći kako je jedan od ciljeva vojno-redarstvene operacije Oluja bilo etničko čišćenje hrvatskih Srba dogovoreno između Tuđmana i Miloševića. Haški sud njegovu je dokumentaciju i svjedočenje proglasio nevjerodostojnim te ga odbilo.