Raspudić o bl. Stepincu: ‘Možda Porfirije ima neka druga pisma, nama nepoznata?’

“Prošlog petka u dnevniku HRT-a emitiran je, mizerno vođen intervju s nedavno izabranim patrijarhom SPC-e Porfirijem Perićem, u kojem je patrijarh iznio teške optužbe na račun bl. Alojzija Stepinca za koje nije dao potkrepu. (…) Koji problematični dijelovi? Reci, objavi, da ne štujemo tog čovjeka ako on to ne zaslužuje. U istom intervjuu gospodin Porfirije kaže: ‘Da bismo nadišli predrasude, važno je da razumijemo jedni druge. Kako bismo razumjeli jedni druge, potrebno je da se upoznamo, a da bismo se upoznali, moramo imati komunikaciju, moramo imati odnos.’ No u praksi je Porfirije srpsko-hrvatski dijalog vidio kao dijalog Srba i Jugoslavena, što se vidi iz njegovog kružoka. Razumijevanje trebaš ostvariti s političkim Hrvatima, onima koji smatraju da Hrvati imaju pravo stvoriti svoju državu i da bolje mogu upravljati sobom neko što će im to činiti drugi pa makar i Srbi. Državu temeljenu na Božjim zakonima o kojoj je govorio Stepinac, a ne marionetsku, nakaradnu, kojoj je proročanski predvidio sudbinu. Ovu Hrvatsku Porfirije. Ni Pavelićevu ni Brozovu.”, istaknuo je saborski zastupnik Nino Raspudić.

> Porfirije o bl. Stepincu: ‘Imam njegova pisma, tu se mogu naći duboko problematične stvari’

> Msgr. Batelja odgovorio na Porfirijeve tvrdnje o pismima bl. Stepinca papi Piju XII.

Svoj govor zastupnik Raspudić nije uspio dovršiti zbog ograničenog vremena za saborskom govornicom, no mi ga prenosimo u cijelosti:

“Prošlog petka u Dnevniku HRT-a emitiran je mizerno vođen intervju s nedavno izabranim patrijarhom SPC-e Porfirijem Perićem, u kojem je patrijarh iznio teške optužbe na račun bl. Alojzija Stepinca za koje nije dao potkrepu.

„Imao sam u rukama i imam i sada pisma koja je Stepinac upućivao Piu XII iz kojih zaista mogu da se nađu mjesta koja su duboko problematična.“, kaže Porfirije.

Koja su mjesta problematična? Postulator kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja tim povodom kaže: „O sadržaju svih pisama nadbiskupa Stepinca papi Piju XII. stručnjaci su rekli svoj sud – teološki i povijesni. Ni u jednom pismu nema ništa protiv kršćanske vjere i ćudoređa. Nema u njima problematičnih mjesta; ne daju povod za prijepore – još manje za sumnju u čistu savjest i svetački značaj Alojzija Stepinca.“
Možda Porfirije ima neka druga pisma, nama nepoznata? Neka ih da javnosti na uvid, inače s punim pravom njegove riječi možemo interpretirati kao klevetu.

Teško je povjerovati da je Porfirije govorio o komunističkoj krivotvorini korištenoj na suđenju Stepincu, osporenoj u više znanstvenih radova (v. dr. Jure Krišto). Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Stepinca blaženim 1998. Kad je nakon potvrđenog čuda po njegovu zagovoru bio na korak do kanonizacije, 2014., patrijarh SPC-a Irinej šalje papi pismo i traži da se zaustavi kanonizacija kardinala Stepinca. 2016. Papa Franjo osniva mješovito povjerenstvo Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne crkve o povijesnoj ulozi kardinala Stepinca. Povjerenstvo 2017. završava s radom i zaključuje kako su tumačenje dvije strane i dalje različita. S jedne strane je obilno dokumentirana kauza, s druge neutemeljene klevete na razini komunističkog montiranog procesa. Tako je Aleksandar Vučić 2016. god. izjavio da je Stepinac “bio jedan od ključnih ideologa najgore nacističke vlasti”.

Podsjetit ću kako taj ideolog nacističke vlasti još 14. svibnja 1941. piše Poglavniku prosvjedno pismo zbog ustaškog streljanja 260 Srba u Glini. Dana 22. svibnja Stepinac je prosvjedovao u pismu ministru Andriji Artukoviću protiv odredbe da svi Židovi moraju nositi židovski znak.

1942. godine, na svetkovinu Krista Kralja, Stepinac je u svojoj glasovitoj propovijedi iznio je jasan nauk i stav Crkve o poganskom rasizmu. U pismu Paveliću 24. veljače 1943. Jasenovac naziva „sramotnom ljagom“.

New York Times u srpnju 1943 piše o Stepinčevoj propovijedi od 14.3. protiv rasnih zakona. »Prva stvar koju tvrdimo jest, da su svi narod bez iznimke pred Bogom ništica. (…) Drugo što tvrdimo jest, da svi narodi i rase potječu od Boga. Stvarno postoji samo jedna rasa, a to je Božja rasa. (…) Treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka.“
Tko je još to javno govorio u okupiranoj Europi? O spašavanju Židova i Srba da i ne govorimo.

U istom intervjuu gospodin Porfirije kaže: „Da bismo nadišli predrasude, važno je da razumijemo jedni druge. Kako bismo razumjeli jedni druge, potrebno je da se upoznamo, a da bismo se upoznali, moramo imati komunikaciju, moramo imati odnos.“

No u praksi je Porfirije srpsko-hrvatski dijalog vidio kao dijalog Srba i Jugoslavena, što se vidi iz njegovog kružoka. Razumijevanje trebaš ostvariti s političkim Hrvatima, onima koji smatraju da Hrvati imaju pravo stvoriti svoju državu i da bolje mogu upravljati sobom neko što će im to činiti drugi, pa makar i Srbi. Državu temeljenu na Božjim zakonima o kojoj je govorio Stepinac, a ne marionetsku, nakaradnu, kojoj je proročanski predvidio sudbinu. Ovu Hrvatsku Porfirije. Ni Pavelićevu ni Brozovu.

Umjesto da se nastavljaju na jugo-komunističku propagandu kojoj je Stepinac postao problematičan tek kad je odbio poviti se pred novom vlašću i odvojiti se od Vatikana, čudi me da patrijarsi, i vjerski i politički, moderne Srbije nisu postupali suprotno, tj. počeli prisvajati Stepinca.

Što tjera američku Židovku Esther Gitman ili Engleza Robina Harrisa da posvete dobar dio života i znanstvenog rada Stepincu o kojem pišu knjige, dok oni koji potpuno razumiju jezik, prve komšije, ostaju zarobljeni u plitku, providnu komunističku propagandu, pa umjesto da se nadahnu Stepincem, blamiraju se podlim insinuacijama?

Hoćemo li o duboko problematičnim dijelovima kod vašeg svetitelja Nikolaja Velimirovića? O onome što je govorio o Židovima, o Hitleru, Ljotiću? Nećemo. Nismo sitne duše, neću gledati pod lupom neznanje, nesnalaženje zemaljskog čovjeka, već se usmjeriti na duhovno dobro.

Nije riječ o onome – izvadi brvno iz svoga oka pa onda govori o trunu u bratovom oku, jer kod Stepinca nema ni truna pa se taj trun treba izmišljati, točnije insinuirati. Koja pisma Porfirije? Koji problematični dijelovi? Reci, objavi, da ne štujemo tog čovjeka ako on to ne zaslužuje.

Porfirije je relativno mlad izabran za patrijarha. Želim mu dobro zdravlje i da desetljećima bude na čelu SPC-a. Volio bih da shvati ovo kao, bez patetike, bratski hrvatski poziv da otvori oči, proširi vidike i ne griješi dušu. Da se ne spušta na razinu jednog Vulina i Vučića.

I Stepinac poziva na to. U Krašiću 1957. kaže: „Na koncu, predragi sinci, jer je ‘Bog ljubav’, kako veli Apostol, ljubite se međusobno! Vazda se bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna duša, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je Božja zapovijed. Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga, ‘koji daje, da njegovo sunce izlazi na zle i na dobre i šalje svoju kišu pravednima i grješnima’. Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek, a drugo je njegova zloća. Kaže sv. Augustin: ‘Čovjek je Božje stvorenje, a zloća je ljudsko djelo. Ljubi ono, što je Bog stvorio, a ne ono, što je čovjek uradio’.“

Neka nas blaženi Stepinac nadahne da volimo ne samo neprijatelje, već i ovakve prijatelje kako što je Porfirije Perić.”