Notorna je stvar, a ne samo puki dojam, kako je naše doba opčinjeno onim što se kolokvijalno naziva virtualna stvarnost. Iz tog virtualnog svijeta nam gotovo svakodnevno dolaze lijepe i šarene stvari, koje zaokupljaju našu pažnju. Zadnji je “hit”, eto, kako smo napravili odlučan iskorak ka stvaranju umjetne inteligencije, premda još uvijek ne znamo ni što je inteligencija uopće. Ali, koga to još zanima?, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju, uz dopuštenje autora, prenosimo u cijelosti.
Međutim, ono što nam promiče u poplavi te mode sve novih i šarenijih stvari iz virtualnog dućana, jest okolnost da se većina naših javnih rasprava odvija oko nečega što se uopće nije dogodilo ili se vjerojatno nikada neće dogoditi. Zatičemo se kako većinu naših resursa trošimo na opčinjenost potpuno imaginarnim stvarima. Čisti rezultat toga je, naravno, da nam ne preostaje puno prostora za stvarne probleme.
Tako će se malo tko danas baviti, recimo, korupcijom i kriminalom elita, nećemo pričati o posljedicama nekih kardinalnih odluka koje su u globaliziranom svijetu negativno odredile sudbine milijuna ljudi, niti ćemo tražiti odgovornost za donosioce takvih odluka. Dapače, one koji bi se usudili pisati o stvarnim problemima lako ćemo otpisati kao “teoretičare zavjere”, znate, one ljude opsjednute utvarama u glavi…
>Ristić: Liberalna demokracija danas prije sliči na politički poredak za čovječanstvo na umoru
”Političari su mađioničari iza čijih kulisa čitava stvarnost može ispariti”
Tako pravo građanstva u političkom prostoru sve više dobivaju teme koje nemaju veze sa stvarnim životom, dok se u fokusu javnosti sve više nalaze stvari koje uopće ne postoje. Nametanje nepostojećih tema nije tek zavjera vlasti. Ista je stvar i s oporbom. Politika je promijenila svoju bit, ona više nije umijeće mogućeg, već umijeće nemogućeg. Političari su mađioničari iza čijih kulisa čitava stvarnost može ispariti.
>Ristić: ‘Novi svjetski poredak’ je svijet bez poretka i pravila…a to je definicija pakla
Uzmimo, recimo, liberale, koji važe za naslobodoumniji i kritičkom promišljanju stvarnosti najskloniji politički soj ljudi. Kod njih ćete i danas uglavnom moći kupiti otrcanu ideološku maglu o tome kako je država uzrok svih problema, a smanjenje ovlasti države rješenje problema. Prodavati takvu maglu u doba koje je državni suverenitet svelo na fikus, a granice pretvorilo u usputna svratišta, djeluje malo mimo stvarnosti.
Ristić: Kao stvarna prijetnja čovječanstvu klimatske promjene postoje samo u našim glavama”
Svijet u kojem živimo sve više sliči na zemlju Nigdjezemsku, u koju nas vodi kolektivni Petar Pan, zemlju iz mašte u kojoj smo odlučili radije živjeti, nego se suočavati s dosadnim, svakodnevnim problemima i teškim odlukama s kojim nas suočava život u svijetu odraslih ljudi. Dok se svijet suočava s izazovima kakvi nisu postojali od kraja hladnog rata, mi se bavimo bajkama u koje ne vjeruju više ni mala djeca.
>Ristić: Izostanak ljubopitljivosti pretpostavka je i preporuka ulaska u ekskluzivni klub društva
Ono što se u takvom izokrenutom, antuntunovskom svijetu nudi kao rješenje, obično je izvor problema. Pogledajmo, primjerice, agendu oko klimatskih promjena. Svi znamo da se klima na Zemlji mijenja od njenog postanka. Međutim, kao stvarna prijetnja čovječanstvu klimatske promjene postoje samo u našim glavama. A opet, na to se troše milijarde, a mnogi ih i zgrću, kako bismo riješili problem koji ustvari ne postoji.
Tako su zakonodavci širom svijeta donijeli zakone koji prisiljavaju automobilsku industriju da svoju proizvodnju preusmjere na proizvodnju električnih automobila. To lijepo zvuči, samo kada bi bilo izvedivo. A naravno da nije, jer, primjerice, nema dovoljno rezervi litija za proizvodnju baterija. Ali, koga briga, utoliko gore po nigdjezemsku stvarnost. Ostvarujući taj imaginarni cilj, uništit ćemo klasičnu energetsku tehnologiju.
Još je gore ako pogledamo utjecaj takve energetske politike na geopolitičke odnose. Odluka o zatvaranju nuklearnih elektrana i prelasku na obnovljive izvore energije učinila je srce europske industrije ovisnom o ruskom plinu. Amerika je sebe učinila uvoznikom energenata, premda to ne mora biti. I onda se pitamo zašto Zapad sve više gubi utjecaj u svijetu? Možda zato što smo prednost dali životu u imaginarnom, a ne stvarnom svijetu?
”Pretvorili smo se u djecu koja ne žele odrasti, ma koliko nas šibale oluje stvarnoga svijeta”
Čovjek se razvio u inteligentno biće rješavajući probleme, poduzimajući rizike i donoseći teške odluke. Zahvaljujući tome pobijedili smo većinu materijalnih teškoća koje su od postanka pritiskale čovječanstvo. Međutim, taj trijumf nad materijalnim nije donio napredak i u duhovnom, već nas je učinio infantilnim derištima, koja više nisu sposobna rješavati ni osnovne probleme, već vjeruju u realnost svijeta mašte.
Mi vjerujemo kako će problemi nestati samo ako sklopimo oči i dovoljno jako želimo da problemi nestanu. Ako pak ne nestanu, tu je uvijek uzbudljivi svijet mašte u kojem i ono nemoguće postaje moguće. Pretvorili smo se u djecu koja ne žele odrasti, ma koliko nas šibale oluje stvarnoga svijeta. Odatle vodi samo put nadolje.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
