Nova 2025. u Europi je počela u minusu. Ukrajinski predsjednik Zelenski zavrnuo je pipu ukrajinskog plinovoda, kojim je išao plin za Europu, nazvavši to “jednim od najvećih poraza Moskve”. U Europi nisu svi to primili s oduševljenjem, osobito u ovim hladnim danima, što je baš nezgodno vrijeme za takve akcije. Mađarska i Slovačka su poglavito u drami jer se još nisu riješile svoje ovisnosti o ruskom plinu, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Tek će se vidjeti kakve će sve to imati posljedice za Europu i hoće li cijene energenata nakon ovog poteza početi ludovati. Mađarska i Slovačka prijete kako bi zauzvrat mogle prestati uskakati s isporukama električne energije Ukrajini, što su dosad činile kada bi im Rusi zračnim napadima izbacivali elektrane iz stroja.
Kontrola nad naftom i plinom razlog je zbog kojih je nedavno munjevitom brzinom kolabirao režim u Siriji
Rusi sa svoje strane sugeriraju kako bi mogli uništiti ukrajinski plinovod. Nije baš najjasnija ni dugoročna računica koju Ukrajina ima od ovog poteza jer da nema tih cijevi iz sovjetskog doba, Ukrajina bi bila obična korupcijska zabit na istočnim granicama Europe koja nikome ne bi bila osobito zanimljiva. Zapravo, možda bi bilo stalo još jedino ocvalim hladnoratovskim tikvama. Ali kako je Ukrajina žila kucavica euroazijskog energetskog sustava, cijeli svijet je zagrijan za Ukrajinu.
Ne treba posebno naglašavati važnost koju nafta i plin imaju u svijetu koji se pogoni na te energente. Kontrola nad tim energentima razlog je zbog kojih je nedavno munjevitom brzinom kolabirao režim u Siriji. Amerikanci su zadržali kontrolu nad sirijskim izvorištima nafte i time ekonomski iscrpili Asada, kojemu Rusi i Iran, zabavljeni svojim nevoljama, nisu više mogli ekonomski i logistički pomagati.
No nisu samo sirijska naftna polja razlog što su Amerikanci ostali u Siriji. Razlog je i kontrola nad teritorijem kojim bi trebala proći cijev od Katara do Turske i dalje u Europu. Europa, koja je ostala bez ruskog plina, sada dobiva skuplji američki plin preko LNG sustava, pa su jako zagrijani za onaj jeftiniji iz Katara. Amerikanci, naravno, ne žele vidjeti taj plinovod ako oni ne bi imali odlučujući utjecaj i kontrolu nad njim.
Zato sada imamo novu dinamiku na Bliskom istoku. Tako vidimo da Izrael, koji potpuno razumije ovu logiku, zaoštrava retoriku prema Turskoj, proglašavajući je novim Irakom. Razlog je, naravno, mogućnost da se Turska dokopa sirijskih naftnih polja i sa zaljevskim zemljama napravi dogovor o provlačenju plinskih cijevi prema europskom tržištu. Erdoğanu bi uskoro mogli skratiti brčiće, ali ovoga puta bez Putina da pomogne.
Europa u ”ratu za naftu” plaća najveću cijenu
Kada govorimo o energentima, ne treba zaboraviti ni Kinu, koja je gladna nafte i plina. Njezinu ovisnost o energentima trenutačno gotovo u potpunosti zadovoljava Rusija. To je i razlog zbog kojeg pragmatični Kinezi podržavaju Putina u sukobu sa Zapadom oko Ukrajine. Da nema te kineske ovisnosti o energentima, pitanje je na koju bi stranu veliku Kinu odvukli njezini konfucijanski principi.
Globalni “rat za naftu” koji bjesni svijetom zadnjih desetak godina uveliko je poremetio dosadašnje relativno ustaljene relacije. Europa sigurno tu plaća najvišu cijenu jer je idealan plijen – bogata nasljednica bez snage da se odupre ucjenama predatora. No ni Amerika nije tu ostala neokrznuta jer je njezin monetarni sustav usko vezan uz kontrolu tržišta energenata.
Narušavanje tog sustava ravnoteže utječe i na dolar kao globalnu monetu. Stoga vidimo kako sve regionalne krize zapravo prate “trag nafte” – pitanje je tko kontrolira globalne energetske tokove. Obnova hladnoratovskih politika značajno je ugrozila i interese SAD-a jer je narušavanje postojećih odnosa natjeralo velike igrače da traže alternativu. Krvotok svijeta postao je sklerotičan jer je njegov monetarni centar zaboravio razlog svog postojanja. Možda je sama providnost dovela u Bijelu kuću biznismena koji bi mogao vratiti stvari u normalu, vođen čistim poslovnim instinktom umjesto ideologijama iz naftalina.
>Ristić: Kaos u Siriji i snaga gluposti
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Večernji list
