Novi izbori, nova nadanja i, ispostavilo se, novo razočaranje za sve nas koji dišemo politički desnije od centra. U prvom krugu predsjedničkih izbora aktualni predsjednik Zoran Milanović uvjerljivo je nadvisio sedmero protukandidata, a društvo u drugom krugu lišenom svake neizvjesnosti pravit će mu Dragan Primorac, mnogi će reći nikad lošiji kandidat HDZ-a. A desnica? Desnica je na izbore izašla razjedinjena kao i obično, a čim su se izbrojali posljednji glasački listići počela je nova runda desničarskog kokošarenja i međusobnih prepirki bez kraja i konca. Malo o rezultatima: Najviše glasova na “našem” dijelu spektra osvojio je nezavisni Tomislav Jonjić (5,09%), a slijede Miro Bulj (3,82%) i Branka Lozo (2,41%).
U zbroju nisu ni blizu rezultatu Miroslava Škore iz 2019. godine koji je tada dobrano zatresao političku scenu te s osvojenih 24,45% posijao klicu nove respektabilne desne opcije – Domovinskog pokreta. I iako je nezahvalno, zbog različitog društveno-političkog konteksta, uspoređivati izbore 2019. i 2024. postoci desnih kandidata, ali i “osjećaj” autora ovog teksta govore da su desne opcije koje su posljednje desetljeće brinule za “našu stvar” u padu. Zašto to i nije tako loša stvar? Pročitajte u nastavku.
Domovinski pokret: Još jedan mandat u Vukovaru i – adio!
Tko visoko leti nisko pada!
Te bi se narodne uzrečice mogli prisjetiti lideri Domovinskog pokreta nekoliko puta mjesečno kad na nacionalnim televizijama čuju istraživanja javnog mnijenja koja mjere popularnost političkih stranaka.
Naime, DP je u malo više od pola godine prošao put od velikih pobjednika parlamentarnih izbora i nezaobilaznog faktora u sastavljanju nove vlade do stranke koja u istraživanjima tavori na 1-2% podrške, negdje u krugu HSS-a Krešimira Beljaka ili Hrvatske stranke umirovljenika.
Ne ulazeći u razloge njihovog pada (jer sam na to već potrošio previše vremena života) mogu konstatirati da je Domovinski pokret politička prošlost. Neće im pomoći ni silna proračunska sredstva koja im se svakog mjeseca slijevaju u blagajnu, niti angažman poznatog političkog PR-ovca Mate Mijića, DP će milošću Andreja Plenkovića osvojiti još jedan mandat u Vukovaru i onda – adio!
>Analiza Viktora Peterlina: Ovo je geneza sukoba u Domovinskom pokretu
Most 3.0 ili nastavak pada?
Stranka Most već je više od desetljeća važan faktor na političkoj sceni. Počeli su kao pokret nezavisnih načelnika i gradonačelnika različitih svjetonazora, da bi se pred izbore 2020. jasno definirali kao desna konzervativna stranka.
Mnogi su to nazvali i Most 2.0, i taj “novi” Most pet je godina uspješno nastupao na svim izborima. Natruhe kraja roka trajanja Mosta 2.0 bile su vidljive odmah nakon posljednjih parlamentarnih izbora kada se razilaze s Ninom Raspudićem i Marijom Selak Raspudić.
Nakon toga uslijedio je potop na izborima za Europski parlament, a ni 3,82% njihovog sinjskog bombardera Mira Bulja zasigurno se ne može smatrati uspjehom za stranku koja prema istraživanjima još uvijek prelazi izborni prag od 5%.
U ovom trenutku čini se da je Most spreman za inačicu 3.0, a u protivnom izgledan je njihov daljnji pad popularnosti. U vremenu do lokalnih izbora vidjet ćemo što će iz rukava izvući metkovski duo Petrov&Grmoja.
DOMiNO: Rezultat Lozo stranački limit ili dobar zalog za budućnost?
Stranka Dom i Nacionalno okupljanje službeno postoji tek nekoliko mjeseci. Nastali su od poražene frakcije u DP, a na predsjedničkim izborima predstavljala ih je Branka Lozo koja je osvojila 2,41%.
Lozo je hrabro “poginula” za stranku ne skrivajući u kampanji da joj je namjera svojom kandidaturom podići njezinu vidljivost i pozicionirati ju za naredne bitke. Pitanje je: Je li rezultat Lozo limit stranke DOMiNO ili tek početak njihovog rasta?
Istina je vjerojatno negdje u sredini – DOMiNO može rasti, ali teško da može postati snaga sposobna mijenjati stvari u društvu. Ipak, moć privatnog kapitala i utjecaj najpoznatijeg desnog televizijskog voditelja ne treba podcijeniti…
Hrvatski suverenisti – miljama daleko od predvodnika desnice
Hrvatski suverenisti desna su politička stranka nastala fuzijom više stranaka. Dobar je to primjer ostatku onih koji si tepaju da su desnica kako se ponekad može ići i u smjeru okupljanja.
U rezultatskom smislu Hrvatski su suverenisti stranka koja samostalno ne može prijeći izbori prag i koja se na izborima 2020. i 2024. dokopala Sabora na listama s jačim partnerima – Domovinskim pokretom i Mostom.
Kao takvi, Hrvatski suverenisti miljama su daleko od pozicije predvodnika desne političke misli u Hrvatskoj s gotovo nikakvim izgledima da to i postanu. Njihov pravi test individualne snage bit će lokalni izbori u Vukovaru u kojem su se nakon višegodišnje suradnje posvađali s gradonačelnikom Ivanom Penavom i najavili međusoban obračun na izborima.
Jonjić – “One hit wonder”?
Tomislav Jonjić je, nema sumnje, osvježenje prvog kruga predsjedničkih izbora. Od svih desnih kandidata, s uvjerljivo najmanje logistike i sredstava osvojio je najviše glasova.
U desnim krugovima mogu se nakon Jonjićevog uspjeha čuti oprečna mišljenja. Za jedne je on spasitelj desnice koji će biti kamen temeljac neke dugoročne desne priče, dok je za druge on “One hit wonder”. Autor ovog teksta, iako voli priču o Davidu i Golijatu i poštuje uspjeh Tomislava Jonjića, u njemu ne vidi potencijal da postane predvodnikom neke nove desne političke opcije koja će “prodrmati” establišment.
Priliku za to propustio je još u izbornoj noći kada je u obraćanju, umjesto da ponudi viziju za nastavak svog političkog projekta, svojih 5 minuta slave iskoristio za obračun s vjetrenjačama, pardon srednjostrujaškim medijima.
Jonjić će možda ipak posredno biti zaslužan za novu desnu opciju. Vrlo je moguće da će svojim angažmanom i uspjehom na predsjedničkim izborima ostati zapamćen kao netko tko nam je nagovijestio, a moguće i ubrzao proces kraha dosadašnjih lidera koje nudi desnica.
Desnica svoj spas može naći u – hodovima?
Za kraj ipak malo pozitive. Zašto pad dosadašnjih stožernih stranaka desnice može biti dobra stvar za sve nas koji dišemo politički desnije od centra?
Hrvatska je, da parafraziram novopečenog centrista Nina Raspudića, ipak malo više desna nego lijeva. Najzorniji prikaz toga bio je referendum o braku iz 2013. kada se čak 65,87% građana izjasnilo “ZA” zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca. Kad od tog postotka oduzmemo one koji zbog tradicije ili klijentelističkih veza glasuju za HDZ, pa i one koji za HDZ glasuju jer misle da je dr. Franjo Tuđman još uvijek živ, ostaje nam respektabilan politički prostor koji vapi za autentičnim predstavnikom.
DP i Most su passé, DOMiNO i Hrvatski suverenisti su preslabi, a Jonjić nema kapacitet biti vođom desnice.
Razjedinjena desnica: Tko je rješenje ? Ima li ga na vidiku?
Iako nemam nikakve insajderske informacije, a još manje sam vidovit, priliku za uzlet desnice vidim u – hodovima. Mislim na onih nekoliko desetaka tisuća mahom mladih, očito društveno angažiranih građana koji iz godine u godinu u sve većem broju pohode Hodove za život diljem Hrvatske i Antunovski hod mladih u Zagrebu.
Kada bih, mogao okladio bih da će se iz tih nepovezanih skupova bez političkog predznaka prije posredno nego neposredno izroditi klica neke nove desne opcije koja će, optimistično gledajući, imati dovoljno snage promijeniti ustajale političke odnose u RH.
>Osvrt Viktora Peterlina: HDZ dobio budućeg šefa, a DP je shvatio da je manje ponekad više
Zašto baš u hodovima vidim snagu za političku promjenu?
Dobro, dodao bih tu i one koji nikad glasnije i s nikad više žara slave svoje domoljublje na koncertima Marka Perkovića Thompsona, ali i one koji neopisivo idu na živce Radi Borić kad nedjeljom idu na svetu misu.
U sudionicima nabrojanih skupova svih vrsta vidim snagu zato što se ondje okupljaju mladi, neopterećeni ljudi koji, za razliku od “old school” desničara, ne počinju svako izlaganje s pojmovima kao što su Jugoslavija, Tito i UDBA.
Ne zato što su anacionalni ili privrženi nekim starim vremenima, nego zato što prepoznaju borbu njihovog vremena.
Prepoznaju borbu za život, obitelj i identitet društva. A te komponente ugroženije su nego ikad posredstvom rodne ideologije i zamjene stanovništva – procesima koje ne vide samo slijepci.
A što se tiče Jugoslavije i UDBE – oni znaju što je bilo. Znaju i da ih nitko ne može, u nekoj političkoj raspravi, prozvati da im je kodni nadimak Sova ili da im je tema maturalnog rada bio Kardelj.
Vrijeme će pokazati hoće li se izroditi neka nova politička snaga koja će biti desnica ili će se ipak reciklirati neka od opcija koja je trenutno u prividnom padu. Dobra prilika bit će već na lokalnim izborima u Zagrebu kada se, za promjenu, očekuje “poplava” lijevih kandidata, a HDZ u utrku šalje Mislava Hermana, kandidata nalik Draganu Primorcu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
>Hod za život u Zagrebu: Očekujemo zakon koji štiti pravo na život nerođenog djeteta!
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.