“Umorna sam od školskog programa po kojem, recimo, dijete u obveznoj lektiri šestog razreda čita tekstove u kojima postoje rečenice tipa:
– Što misliš o seksu?
Umorna sam od silnih nepotrebnih gluposti kojima se zapravo samo programira našu djecu.
Umorna sam od škole za život koja je sve, samo ne to kako ju se naziva.
Umorna sam od čitanja želja i misli na koje si kao roditelj đaka koji ima učitelje/nastavnike/profesore počesto prisiljen“, ističe jedna od majki osnovnoškolaca.
Treći je tjedan virtualne nastave uvedene nakon što su škole zatvorene zbog pandemije koronavirusa.
Razgovarali smo s nekim majkama o njihovom iskustvu virtualne nastave, a one ističu kako su im djeca “zatrpana” prevelikom količinom zadataka.
“Nezaposlena sam majka četvero djece. Starija djeca pohađaju osnovnu školu, a mlađe dijete je predškolac. Svi zajedno smo, evo, ušli u treći tjedan ‘on-line’ nastave.
Šestaš, petaš, trećaš, predškolac i ja. Kakvi su nam dojmovi? Imamo vlastitu kraticu za prethodna dva tjedna – KUM. K kao kaos, U kao umor i M kao malo vremena za odmor. Imam potrebu naglasiti kako nisam nekakva “mama helikopter”, nisam niti ona koja ima nerealne ciljeve. Nisam mama koja liječi svoje nerealizirane snove i želje kroz vlastitu djecu. Djeca su mi iznimno odgovorna, vrijedna i uspješna u školi. Zašto to naglašavam? Zato što se redovito susrećem s predrasudama kad kritiziram bilo što vezano uz školu i sustav obrazovanja. Kod nas postoji nekakav uvriježen stav kako takove stvari kritiziraju isključivo neobrazovani roditelji koji su i sami bili neuspješni đaci, pa im se samo iz toga razloga baš sada sve čini preteškim.
Druga verzija predrasude jest, kako kritike redovito upućuju roditelji neuspješnih đaka. To jednostavno ne odgovara istini. Poznajem popriličan broj roditelja koji su i sami bili uspješni đaci, a istodobno su roditelji djece koja su danas iznimno uspješna. Nezadovoljni su s puno toga vezanog uz obrazovanje svoje djece, jednako kao i ja. Čime su sve nezadovoljni?
Čime sam sve nezadovoljna?
Držim kako bi puno lakše bilo nabrojati čime smo zadovoljni.
Zabrinuta sam jako. Djeca nam sustavno dane provode pred ekranima. Na te ekrane ih školske obveze upućuju. Obrazovanje se nekako putem svelo tek na manijakalno rješavanje liste zadataka. Korak po korak primat je preuzeo domaći nad školskim radom. Daleko prije ove krize uzrokovane koronavirusom školski rad pao je u drugi plan. Dijete trećeg razreda osnovne škole, primjerice, nad školskim obvezama provodi gotovo cijeli dan. Red nastave na televizoru, red proučavanja obveza u grupi, red radnih bilježnica, bilježnica, zbirki zadataka, sastavaka, likovnih obveza, glazbenih…
Dijete ima obvezu ispunjene/izvršene zadatke fotografirati/snimiti, pa poslati na različite brojeve. Dijete ne uspije ništa posnimiti iz prve. Ne. Na nekih 20-ak audio/video uradaka dolazi tek jedan uporabljiv. Iz stotinu razloga. Dijete od devet godina to sve ne može samo. Ne može. Odlikaš to sam ne može. Kako to tek uspije dijete kojem ni inače ne ide sjajno? Kako to tek uspije dijete kojem mama/tata rade u firmi ili od kuće?
Moje dijete ima sreću u nesreći, jer ima mamu koja nema posao. Ima mamu kojoj muž radi u inozemstvu. Dakle, moje dijete ima veliki luksuz, ima mamu samo za sebe, mamu koja mu je na usluzi cijeli dan. A opet mu je teško i umorno je. Umorna sam i ja.” – ističe jedna sugovornica Narod.hr-a.
“Umorna sam od silnih nepotrebnih gluposti kojima se zapravo samo programira našu djecu”
Zatim dodaje:
“Umorna sam od školskog programa po kojem, recimo, dijete u obveznoj lektiri šestog razreda čita tekstove u kojima postoje rečenice tipa:
– Što misliš o seksu?
Umorna sam od silnih nepotrebnih gluposti kojima se zapravo samo programira našu djecu.
Umorna sam od škole za život koja je sve, samo ne to kako ju se naziva.
Umorna sam od čitanja želja i misli na koje si kao roditelj đaka koji ima učitelje/nastavnike/profesore počesto prisiljen.
Zato… Palo mi je na um.
Kad se već plješće i pjeva po balkonima za umorne i zaslužne, imam i ja ideju na tom tragu. Zapljeskala bi i zapjevala za sve one zaposlene roditelje koji uspiju obaviti zadatke vezane uz svoj posao, uspiju kuhati, čistiti, ići u nabavku, a onda svojoj djeci nekako uspiju i pomoći s domaćim radovima.
Evo vam od mene pjesma i pljesak, zato što ste uspjeli preživjeti ovaj KUM već puna dva tjedna🤗” – poručila je ova majka.
“Da sam zaposlena ne znam kako bih to sve stigla”
Razgovarali smo s još jednom majkom četvero djece, iz Zagreba, koja je također kod kuće i koristi status majke odgojiteljice. Ona nam kaže:
“Imam troje djece školske dobi: pohađaju 2., 4. i 7. razred – dvoje imaju školu na TV-u, a jedno preko interneta sa svojim učiteljima. Prvi tjedan nam je bilo najteže dok se nismo uhodali. To zaista zahtjeva dosta roditeljskog angažmana – imamo grupe s učiteljima na Whatsappu + još dobivamo mailove od učiteljica što trebamo napraviti s djecom, pa od učiteljice iz engleskog, vjeroučiteljice… Tako da se tome zaista treba posvetiti. Škola na TV-u je nešto manje zahtjevna i djeca ju lakše prate, dosta je zanimljivo napravljena. Mi imamo sreće jer imamo dovoljno prostora da se djeci omogući koliki-toliki mir, ali imamo i malo dijete od dvije godine koje također treba animirati. Ima dosta posla i da sam zaposlena ne znam kako bih sve to uspijevala. Nema šanse da bih sve to stigla.”
“Samo se nadam da kasnije djeca neće biti u zaostatku i ovim starijima da se neće davati odmah nekakvi testovi nekog ogromnog gradiva. Kćerka koja ide u 7. razred imala je na početku problema jer je bila dosta preopterećena mreža. No, profesori imaju razumijevanja i izlaze u susret. To je, s jedne strane, pozitivno iskustvo, ali s druge strane cijela ta situacija predstavlja opterećenje za roditelje i djecu” – kaže nam ova majka i dodaje:
“Sve te obaveze znaju potrajati i po cijeli dan, dobivaju od učitelja materijale i prezentacije zbog kojih moraju sjediti dugo pred računalom”.
“Dijete iz 5. razreda ponekad odrađuje zadatke i po 7 sati dnevno”
Razgovarali smo i s majkom šestero djece, od kojih četvero ide u školu, koja je također nezaposlena i koristi status majke odgojiteljice.
“Imam djecu u 3., 5., 7. i 8. razredu osnovne škole. Za treći razred se gradivo na TV-u ne poklapa s onim sto su djeca radila u školi ,tj. većinom je već obrađeno.
Učiteljica šalje putem Whatsapp grupe zadatke za taj dan po rasporedu i to dosta dobro funkcionira s time da dijete to ne može samo.” – ističe ova majka i dodaje:
“U višim razredima su velike razlike obzirom na predmetne nastavnike.
Dijete u petom razredu dobije dosta zadataka i ponekad ih odrađuje po 7 sati dnevno.”
