U Bujici na Z1 televiziji prije nekoliko dana gostovali su Marko Grubišić, bivši politički zatvorenik, i prof. Ante Barišić, profesor na Fakultetu političkih znanosti i nekadašnji šef UDBE zadužen za kler.
(VIDEO) Što se događalo u Bujici: Evo integralne verzije
Od 851 udbaša u Hrvatskoj ih je nakon 1991. nastavilo raditi u službama 754, a ovaj ovdje je jedan od njih – rekao je Marko Grubišić…
Čelnik Društva političkih zatvorenika Marko Grubišić optužuje Barišića, danas profesora na Fakultetu političkih znanosti, da ga je 1983. nevinog tukao u pritvoru u Lepoglavi.
Kada smo pitali Romana Leljaka o tome kako je funkcionirala Služba državne sigurnosti u pogledu podjele na odjele, među kojima se nalazio i onaj za kler, čiji je šef bio Ante Barišić, Leljak je odgovorio:
“Služba državne sigurnosti djelovala je u četiri područja – najveće područje bilo je ono ‘unutarnjeg neprijatelja’, emigracije, klera i kriminala. Pod ‘kler’ je spadala borba protiv Katoličke crkve, protiv Pravoslavne crkve i drugih crkava koje su djelovala na području tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske.”
“Po dokumentaciji koja mi je bila dostupna u Državnom arhivu u Sloveniji, 1987. godine, kada je bila savezna kontrola rada svih služba državne sigurnosti, pa je napravljeno izvješće za čitavu Jugoslaviju, tamo se spominje kako se u Hrvatskoj 1987. godine 127 župnika Katoličke crkve u svojoj blizini imalo suradnike Udbe… Barem po tom izvješću”, kazao je Leljak i dodao kako su doušnici uvijek dolazili iz uskog kruga rada Crkve, bili oni svećenici, vjeroučitelji ili studenti.
Postavili smo Romanu Leljaku još nekoliko pitanja.
O dostupnosti izvora:
“Oni će postati dostupni onoga trenutka kada hrvatska tajna služba, SOA, preda sve dokumente Hrvatskom državnom arhivu, prije svega razne evidencije koje je Udba tada vodila. Kada se donese zakon o otvaranju arhiva, onda će se to i moći pregledavati”, rekao je Leljak.
“Svi znamo da je 1987. napravljena centralna evidencija u svim republikama. Tako se mnogi tajni dokumenti danas čuvaju u Državnom arhivu Slovenije, gdje su mi bili dostupni. Zato sam mogao i popisati suradnike Udbe u Sloveniji. No u Hrvatskoj SOA još uvijek čuva te dokumente, iako govore da su ih sve predali.”
Mislite li da je moguće da su najvažniji podaci uklonjeni iz arhivskih dokumenata, ili Vam se, s druge strane, čini da toga ima toliko da će uvijek biti moguće rekonstruirati ono najbitnije?
“Mi smo u Sloveniji dosta toga i rekonstruirali, iako je upravo u području ‘unutarnjih neprijatelja’ najviše toga uništeno. Mnogi važni dokumenti više nisu u arhivima, nego su ih pripadnici Udbe nosili i sakrivali privatno”, odgovara Leljak.
“Pa opet, službe su međusobno i surađivale i izmjenjivale tjedne i druge izvještaje, kao i da su se glavni podaci i izvještaji od posebne važnosti uvijek slali u Beograd, gdje se mnogi od njih i danas čuvaju. A znamo u Beogradu se najmanje građe uništavalo, jer tamo i nije bilo takve vrste promjene političkog sistema, pa je postojala manja bojazan i manja potreba za zametanjem tragova”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
