S Banovine iz osobnog iskustva: Tko s građevinskim materijalom pomaže ‘crvenima’?

Dragi čitatelji,

život na Banovini posljednja tri mjeseca i više je nego težak. Tek kad napustite Sisačko-moslavačku županiju vidite ljude koji žive normalno. Nije to ništa čudno, jer nakon potresa su se iscrpili, dali su sve što su mogli i sad su se, razumljivo, vratili svojim životima. Ali ljudima na Banovini, velikom broju, životi su stali s potresom, odveli su ih i 10 koraka unatrag.

Borba za nastavak normalnog života za nas je svakodnevnica. Pod normalan život mislim na život u četiri čvrsta zida, u kojima ćemo osjećati sigurnost i toplinu doma. Još je to daleko za nas, ali od prvog dana do danas nismo se prestali boriti. Često to međusobno nazivamo ‘borba s vjetrenjačama’ jer doista tako izgleda.

> S Banovine iz osobnog iskustva: Iskustvo s pitkom vodom, zašto je problem?

> S Banovine iz osobnog iskustva: Novčanu pomoć za obnovu od države možete dobiti tek kad sve platite sami

> Obnova na Banovini: Tko ima pravo na oslobođenje sufinanciranja obnove i kako do pomoći za troškove izrade projekta? 

> Obnova na Banovini: Što učiniti kada imate crvenu naljepnicu i hoće li vam država obnoviti dom? 

> Razoran potres u Petrinji uništio obiteljsku kuću glavne urednice Narod.hr-a: Evo kako možete pomoći! 

Bez dobrih ljudi – ne bi bilo ničega

Nama je jasno – naš dom bez dobrih ljudi koji su nam do sada pomogli, koji nam sada pomažu, koji će nam tek pomoći – teško će biti obnovljen.

Dobivanjem crvene naljepnice 2. siječnja i jasnih riječi ‘Da, vaša kuća se može obnoviti’ dobili smo nadu da ipak sve nije palo u vodu s potresom. Doduše, možda tad nismo bili svjesni koliko će to biti težak put, ali nama je to bilo dovoljno. Nismo bili svjesni koliko će to teško biti.

Već tada smo krenuli u jedino što smo mogli – prikupljanje građevinskog materijala i financijskih sredstava kako bi obnovili dom. Od samog početka bili smo skeptični prema najavama vladajućih da će se ljudima domovi obnoviti – i bili smo u pravu. Pokazalo se da imate dva izbora – čekati(vjerojatno bar 5 godina) ili raditi sami, pa tražiti povrat za konstrukciju(što će opet biti gotovo ništa u odnosu na cijenu radova).

Obišli smo tada sve punktove u gradu, ništa nismo našli osim raznih vrsta crijepa koji bi odgovarali jedino ljudima kojima se jedan dio crijepa polupao. Isto se događalo i narednih 10-ak dana. Tad smo krenuli u potragu sami – jedan dio materijala dobili smo od navijačke skupine, drugi dio direktno od proizvođača, treći od trgovina u kojima smo ranije kupovali, četvrti od ljudi koji su na ovaj ili onaj način odlučili kupiti nam ga i peti od humanitarne organizacije.

Još nemamo sve, ali možemo biti zadovoljni jer smo jedan dio materijala nabavili.

“Crveni” trebaju najviše, a dobit će najmanje

Što se tiče države – od materijala ne možemo dobiti ništa, što se tiče županije – sve je isto, a što se tiče grada – oni daju samo “zelenima” u vrijednosti do 2 tisuće kuna i uz pregled komisije, jer “žuti” i “crveni” trebaju previše toga.

Na kraju krajeva, “crveni” doista trebaju najviše, ali s obzirom na sporost i način rada sustava – dobit će najmanje.

Tko će pomoći “crvenima” u nabavci građevinskog materijala ako ne žele ili nisu u mogućnosti čekati sporu obnovu? Ako se snađu sami – bit će to dobri ljudi, ako budu čekali – onda doslovno nitko.

Izvor: narod.hr