Zoran Milanović proteklih dana čvrsto je branio svoje stavove o razlozima zašto ne želi zajedničku vladu s onima u čijim redovima ima opuženih i osuđivanih, a Mostu je predbacio: “Ovo sada postaje ne Most, nego mostobran za povratak kriminalne organizacije u vlast”. U Domoljubnoj koaliciji ima “ljudi koji su optuženi za teška kaznena djela. S takvima u koaliciju nećemo”, rekao je Milanović, dodajući da s tim ne bi mogao živjeti.
Ubrzo je pak pomirljivo upućeno pismo iz SDP-a u kojem izražavaju punu spremnost za nastavak razgovora s Mostom uključujući stranke i saborske zastupnike iz sastava Domoljubne koalicije, uz uvjete koje su, u javnosti već nekoliko puta iznosili: da se svi partneri u tom procesu trebaju zahvaliti na suradnji članovima, te posebno obnašateljima određenih javnih funkcija koji imaju pravomoćne optužnice za teža kaznena djela. Od Zorana Milanovića imali smo prilike (pa i danas) čuti mnoštvo latinskih i inih izreka, pa bi možda bilo prigodno reći na početku ovoga teksta: Quod licet Iovi, non licet bovi?
Optuženi, kažnjeni ili pod sumnjom u korupciju Milanoviću bliski dužnosnici
Sjećate li se bivšeg vukovarskog gradonačelnika i SDP-ovog saborskog zastupnika Željka Sabe?
Sabi je početkom ove godine potvrđeno da je kriv za podmićivanje HDZ-ovih gradskih vijećnika u Vukovaru Marije Budimir i Radivoja Đurića i morat će u zatvor na osam mjeseci, dok će još osam mjeseci biti na uvjetnoj slobodi u trajanju od dvije godine. Odlučio je tako Vrhovni sud koji je potvrdio presudu Županijskog suda u Osijeku.
Prije mjesec dana SDP je od grada Vukovara dobio određeni broj akreditacija za sudjelovanje u Koloni sjećanja. Jednu od njih SDP je dao pravomoćno osuđenom Sabi. Tako se može vidjeti na fotografiji zbot korupcije pravomoćno osuđeni bivši vukovarski gradonačelnik s VIP akreditacijom kako se srdačno rukuje s Josipom Lekom (SDP) bivšim predsjednikom Hrvatskog sabora. Vukovarci su postavljali pitanje kako uz stroge mjere osiguranja i provjere – pravomoćno osuđena osoba može biti u istoj koloni sa predsjednikom Hrvatskog sabora i Vlade.
Prvi ministar u Milanovićevoj Vladi, kojega je kaznilo Povjerenstvo za utvrđivanje sukoba interesa i to s 10 tisuća kuna, bio je Tihomir Jakovina (SDP). Isto tako, upravni sud je zaključio da je Tihomir Jakovina jednu od tri hrvatske šećerane stavio protuzakonito u povlašteni položaj – povećavajući joj proizvodne kvote. I nakon odluke upravnog suda, 2014. godine je ponovio istu raspodjelu. Sada jedna od oštećenih šećerana traži da joj se iz državnog proračuna isplati odšteta od oko 100 milijuna kuna.
Bivša Milanovićeva ministrica kulture Andrea Zlatar-Violić (HNS) kažnjena je najprije s novčanom kaznom od 15 tisuća kuna također zbog sukoba interesa, a ostala je upamćena kao ministrica koja se proračunom služila kao bankomatom, da bi na kraju čak bila i smijenjena nakon afere koju je otkrila Državna revizija. Ona je bila deveti član Vlade koja ju je napustila. Više o njezinim ‘uspjesima’ možete pročitati ovdje.
Siniša Varga (SDP) treći je ministar u Vladi Zorana Milanovića kod kojeg je utvrđen sukob interesa. Rekorder među Milanovićevim ministrima po broju savjetnika, naručivao je radne stolove iz Danske, vozio se službenim autom na skijanje, skupio tri prijave za sukob interesa, a više o njegovim čudnovatim aktivnostima možete pročitati ovdje.
Navodimo još samo neke istaknute članove koji po deklariranim Milanovićevim stavovima ne bi trebali biti kandidati za bilo kakvu vlast ili Sabor.
Snježana Bužinec (SDP) dobila je kaznu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa zbog istovremenog obnašanja dužnosti i neprenošenja upravljačkih prava svoje tvrtke.
Mihaelu Zmajloviću (SDP) Državna revizija utvrdila je da je preseljenje Ministarstva zaštite okoliša bilo nepotrebno i preskupo.
Kod Mladena Pejnovića, provjerenog SDP-ovog kadra i imenovanog na zatvorenoj sjednici Vlade na prijedlog Zorana Milanovića za ravnatelja Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, Državna revizija pronašla je nered u knjigama, nedostaju milijarde kuna.
Milanovićev ministar Ante Kotromanović (SDP) uz nekretnine u neredu, nagomilao je kilometre tkanine za časničke odore uz brojne druge nepravilnosti što je utvrdila Državna revizija, letio je i za Lošinj u vrijednosti više od 28.000 kuna. Za taj let Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa zaprimilo je prijavu, a Kotromanović je odbio javno objasniti svoj besplatni let privatnim zrakoplovom.
U gradu Rijeci, SDP-ovoj utvrdi s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom (SDP), Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca dobilo je negativno mišljenje državne revizije – zbog razmetanja novcem i sklapanja mutnih poslova. Gradski vijećnik HDZ-a Hrvoje Burić novinarima je u listopadu predao preslike tajnog sporazuma Grada Rijeke i bivše intendantice riječkog HNK Nade Matošević Orešković tvrdeći da je „Obersnel, da bi ugurao potrčka Frljića na mjesto intendanta prije isteka mandata, imenovao ga indirektno, sumnjivim i koruptivnim djelom“ te da je „intendant postao na temelju tajnog sporazuma.“
Ovom popisu nedostaju još neki bivši istaknuti SDP-ovci, poput Marine Lovrić Merzel bivše sisačke županice, u čijem je slučaju Zagrebački županijski sud potvrdio optužnicu, a koja je dala ostavku kao članica Predsjedništva stranke i predsjednica stranačke županijske organizacije, zatim sumnjivo upravljanje državnom imovinom, posebno zabrinjavajuća nezakonita privatizacija Croatia osiguranja iz novije povijesti ili “niz afera koje su se odvijale u vrijeme kada” je SDP bio “na vlasti a nisu se riješile, kao na primjer afere Grupo i Riječka banka, slučajevi Zubak i Gucić, neriješeno ubojstvo Milana Levara, itd., podsjetila je svojevremeno Vesna Škare-Ožbolt.
Na kraju, uz onu s početka Quod licet Iovi, … tehničkom bi premijeru bilo bolje da umjesto postavljanja dvostrukih kriterija i rastezljivog tumačenja političkog morala, urlanja o rasizmu i fašizmu, najprije pomete pred svojim vratima. Mnogo se toga nagomilalo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
