Seizmolog Stanko: Bez ulaganja u znanost i opremu, nema ni protupotresne gradnje

Od ožujka prošle godine, kada je snažan potres uzdrmao Zagreb, do danas, kad se oporavljamo od još jačega, prosinačkog udara s epicentrom kod Petrinje, analize seizmologa čitamo i slušamo s najvećom pozornošću. Potresi postaju dio života stanovnika središnje Hrvatske, koja se i dalje svakodnevno trese. O tome je u intervjuu za Jutarnji list, kojeg djelomice prenosimo, govorio dr. sc. Davor Stanko, predavač na Geotehničkom fakultetu u Varaždinu.

U nedjelju 3. siječnja Zagreb je pogodio potres magnitude 2,7 po Richteru koji nema veze s Petrinjom, nego s potresom od 22. ožujka. Je li neobičan tako jak potres više od devet mjeseci nakon velikog potresa?

dr. sc. Davor Stanko: Kolege seizmolozi kažu da ovaj potres nema veze s petrinjskim. Ali to je nešto što se ne može reći sa stopostotnom sigurnošću kao niti da zagrebački potres od ožujka nema veze s petrinjskim. Treba biti oprezan sa zaključcima i najavama. Petrinja i Zagreb udaljeni su samo 50 kilometara. Pitanje je koliko se dodiruju dvije rasjedne zone – pokupska i zagrebačka odnosno medvedničko-kalničko-žumberačka. Rasjed je kompleksni sustav. Iskreno, mi ne znamo što se događa na dubini od deset kilometara. Predstoje nam godine i godine za analizu podataka koje sada dobivamo. Moram pohvaliti neke kolege, posebno Tomislava Fiketa i profesoricu Markušić, jer su njihove izjave dosta oprezne. Oni naglašavaju ono o čemu drugi ne govore – imamo hrpu podataka, ali nemamo dovoljno ljudi i instrumenata da ih obradimo kako treba. Vlada je ovih dana napokon odobrila sredstva za kupnju 20 seizmografa i 20 akcelerografa. To su uređaji za mjerenje potresa koji će biti postavljeni na raznim lokacijama u Hrvatskoj, uglavnom u područjima epicentara dosadašnjih potresa. Vlada je donijela dobru odluku, ali možda mrvicu prekasno.

Neki tvrde da se potres 29. prosinca u nekim dijelovima Zagreba, primjerice Novom Zagrebu, osjetio više nego onaj 22. ožujka. Je li to moguće ili je samo riječ o subjektivnom dojmu?

dr. sc. Davor Stanko: Moguće je. Radi se o efektu lokalnog tla. Ono jako utječe na intenzitet i osjećaj potresa na nekom mjestu. Nije svejedno jeste li na mekanim naslagama tla poput pijeska, šljunka i gline ili na stijeni. U Novom Zagrebu je gibanje tla bilo pojačano savskim aluvijem na kojem se nalazi, a to su jako debele naslage pijeska i šljunka. Ja živim u Međimurju gdje se petrinjski potres jako osjetio i dosta se i dugo treslo, oko 30 sekundi.

Kako možemo znati kolika je snaga potresa bila u Zagrebu ili Čakovcu ako je kod Petrinje u epicentru bila 6,3 po Richteru?

dr. sc. Davor Stanko: Magnituda prema Richteru mjeri se isključivo u epicentru. To je, zapravo, opis energije oslobođene u žarištu potresa. Na drugim mjestima se može procijeniti makroseizmički intenzitet, a to se ne mjeri Richterovom, nego opisnom Merkalijevom ljestvicom. Potres u ožujku je po Merkaliju u Zagrebu bio između 7 i 8 stupnjeva. Ovaj petrinjski je u Petrinji po Merkaliju bio 9 stupnjeva, a u Zagrebu oko 6. To znači da je u većem dijelu zagrebačkog područja ovaj petrinjski potres ipak bio blaži od onoga u ožujku. Petrinja i epicentralno područje je imalo sreću u nesreći da je dan prije bio nešto slabiji potres koji je uplašio ljude pa su se neki sklonili iz ruševnih ili oštećenih kuća u kojima su živjeli, što je sigurno smanjilo broj žrtava u drugom, jačem potresu. Na snimci na kojoj gradonačelnik Petrinje daje izjavu kada počinje potres vidi se kako je treslo 5 do 10 sekundi. To je bio jaki, ali kratki udar. U Zagrebu su se u isto vrijeme seizmički valovi razvukli i ljuljanje je trajalo mnogu duže, 20 do 30 sekundi, što je vrlo neugodno. Upravo je to dugo trajanje razlog zašto su neki u Zagrebu imali osjećaj da je ovaj potres jači od onog 22. ožujka.

Je li nam bolje da se što prije naviknemo na suživot s potresima ili više vjerujete da ih neko vrijeme neće biti, barem ne tako snažnih poput dva velika iz 2020.?

dr. sc. Davor Stanko: Sigurno ćemo godinu dana imati naknadne potrese. A hoće li biti snažnijih? Svi naglašavaju da ne bi trebalo. I ja se iskreno nadam tome. Ali prognozirati potres vrlo je nezahvalno. Svakako se trebamo naviknuti na suživot s potresima.

Koje pouke trebamo izvući iz ovih potresa?

dr. sc. Davor Stanko: Protupotresna gradnja je prvi ključ zaštite od potresa. Ali bez ulaganja u znanost – stručnjake i opremu – nema ni protupotresne gradnje. Skoplje je bilo razrušeno u potresu 1963. magnitude 6,1 po Rihteru. Nakon toga su osnovali Institut za zemljotresno inženjerstvo i inženjersku seizmologiju IZIIS, koji je bio i jest u samom europskom vrhu, a i šire. U Hrvatskoj bi trebalo razmisliti o osnivanju takve jedne ustanove. Seizmološka služba svakako bi trebala biti ustanova od posebnog državnog interesa.