Mural Zvonimira Bobana posvećen je legendarnoj utakmici Dinamo-Crvena Zvezda iz 1990. godine. Na njemu se nalazi hrvatski nogometaš koji je krenuo braniti navijače, a na udarac pendrekom uzvratio je udarivši jugoslavenskog milicajca. Nekima je Bobanov grafit na OŠ Savski gaj zasmetao. “Je li njihova reakcija na Bobanov mural tek signaliziranje pozerskog pacifizma, puko nepoznavanje ključnih povijesnih trenutaka ili izraz žaljenja što su se oni uopće dogodili?”, upitala se Mostova saborska zastupnica Marija Selak Raspudić u svojoj objavi na Facebook stranici.
Objavu Selak Raspudić prenosimo u cijelosti.
Tomaševićevo muraliziranje u Zagrebu: brisanje sjećanja i nevješto opravdavanje
Budući da je učinkovitost nove vlasti u Zagrebu dosad pala na svim ispitima osim ekspresnom uklanjanju po njima spornih murala gdje se, da ironija bude upečatljivija, pokazala i veća budnost od potrebne pa su prebrisani i oni koji navodno nisu trebali biti, u našem glavnom gradu postalo je prvorazredno političko pitanje koje još murale treba prefarbati. Čisto da se ne kaže da ni u čemu pomaka nema.
Na tom tragu izgleda da je prvi na listi za odstrel mural Zvonimira Bobana na osnovnoj školi u Zagrebu koji „prikazuje nasilje“. „Uspjesi naših sportaša i uspjesi se hrvatskog naroda mogu prikazivati kroz slike koje ne prikazuju nasilje“, rekla je Ivana Kekin i dodala da bi podržala njegovo uklanjanje.
Premda je Ivana Kekin potpredsjednica Gradske skupštine i dolazi iz njegovih redova, a ne anketirana prolaznica, Tomašević o istom pitanju nema stav, nego će ga imati jednom u budućnosti kada šira javna rasprava kaže što je o tome politički oportuno misliti.
Budući da se gradonačelnik očito boji komentirati navedeni mural, ne preostaje mi drugo nego da reagiram i objasnim što je sve pogrešno u onome što je Kekin izjavila.
Bobanov mural simbol je revolta tadašnjeg režima
Zato što se na muralu nalazi nogometaš, to ne znači da mural prikazuje uspjeh hrvatskog sporta. Naime, ovdje nije riječ o slici „barbarskog“ slavlja nogometnog uspjeha, kao što sugerira izjava Kekin, pa time i poticaju na nasilje osnovnoškolcima jer navedeni mural ne prikazuje nasilje, nego baš suprotno – borbu protiv nasilja.
On ilustrira pojedinca koji se usudio usprotiviti represivnom režimu i koji je stao u obranu slabijih, u konkretnom slučaju od jugo-milicije napadnutih zagrebačkih navijača.
U tom smislu njegova je odgojno-obrazovna poruka jasna, a može se sažeti na ono što je o tom događaju rekao Zlatko Kranjčar dvadeset godina kasnije: „13. svibnja dio je točke na i generacije 1990. koja je u sebi nosila revolt, a protiv tadašnjeg režima. Toga dana dala je poticaj stvaranju hrvatske države.“
Stoga je pravo pitanje za novu vlast sljedeće: Je li njihova reakcija na Bobanov mural tek signaliziranje pozerskog pacifizma, puko nepoznavanje ključnih povijesnih trenutaka ili izraz žaljenja što su se oni uopće dogodili?, zaključila je Selak Raspudić.
> Moralna policajka: Kekin bi uklonila Bobanov mural
Kekin interpretira Bobanov mural kao nasilje
Podsjetimo, saborska zastupnica Nove ljevice Ivana Kekin gostovala je u nedjelju na N1, gdje je prokomentirala Bobanov mural.
“Mislim da nije primjereno da nasilje bude pored škola. Ja, osobno, maknula bih i Bobanov grafit jer ne vidim potrebu da nešto nasilno stoji pored škole“, ustvrdila je psihijatrica Kekin.
Saborska zastupnica Nove ljevice Ivana Kekin i njezina stranačka kolegica Katarina Jovanović, koja je bila na listi ekstremne ljevice Možemo za Vijeće Mjesnog odbora Remetinec – interpretiraju kao nasilje jedan od simbola otpora jugoslavenskoj režimskoj miliciji.
Što se dogodilo 13. svibnja 1990.?
Podsjetimo, izgredi na toj utakmici započeli su kada su srpski huligani pod vodstvom Željka Ražnjatovića – Arkana, ratnog zločinca, srpskog kriminalca i Udbinog ubojice, počeli uništavati južnu tribinu, a potom i napali gledatelje. Tadašnja milicija nije reagirala, pa su Bad Blue Boysi srušili ogradu na Sjeveru i utrčali na travnjak gdje je nastao kaos. Milicija je uzvratila upotrijebivši pendreke, suzavac, te vodeni top.
U sveopćem metežu, dok se većina igrača oba sastava povukla u svlačionice, tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban krenuo je braniti navijače. Kada ga je jedan od milicajaca udario pendrekom, Boban mu je uzvratio skočivši mu nogama u trbuh. Zbog toga je Boban kažnjen s devet mjeseci neigranja.
“Tada sam riskirao karijeru, ali neki drugi, bezimeni navijači, riskirali su svoje živote. Opet bih udario onog milicajca, ali nisam htio biti nikakav heroj, samo sam reagirao na nepravdu koja je trajala godinama. Junaci su išli u rat, mi smo bili samo buntovnici”, rekao je Zvonimir Boban u jednom od intervjua.
Među Delijama bili su i Željko Ražnatović Arkan koji je te sezone sjedio na Zvezdinoj klupi, te Aleksandar Vučić, sadašnji predsjednik Srbije.
Taj dan mnogi smatraju danom kad je počeo Domovinski rat.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
