Prije desetak dana Vesna Pusić u intervjuu Novom listu, kritizirajući protivnike ratifikacije Istanbulske konvencije, s matematičkom preciznošću izračunala je koliko njih nije istu pročitalo. Pa elitistički poručuje: „To je jedan prilično benigni tekst koji između 95 i 99 posto ljudi koji o njemu raspravlja nije pročitalo“. Na temelju čega je statističarka Pusić to izračunala, teško je logično zaključiti?! No, s popriličnom je lakoćom tu neuku svjetinu koja, se tako nenačitana eto usudi, kritiziraju spomenuti „benigni tekst“ u nastavku ugurala u nekakvo ekstremno i revolucionarno desno krilo.
Na prvo čitanje, stavovi Vesne Pusić izgledaju redikulozno. No, oni su istodobno iznimno opasni jer pokazuju kako izgleda izvorni komunistički mentalitet koje ne može pojmiti slobodnu misao ili pravo na javno izražavanje svog stajališta. One drznike koji se to usude odmah treba etiketirati i stigmatizirati proglašavajući ih ekstremnim i revolucionarnim desničarima. Isto onako kako su njihove očeve i djedova prije proglašavali klasnim neprijateljima. A, znalo se dobro kako takvi prolaze. Uostalom, pravo na prosvjed, valjda bi trebalo biti rezervirano samo za šačicu projugoslavenski i lijevo orijentiranih članica i članova razmještenim po upravnim i drugim odborima raznoraznih tzv. nevladinih udruga koje već godinama na sve moguće načine sišu proračun. I prikazuju se neutralnim i objektivnim promatračima. A, svi mi bi im trebali vjerovati. Kao na primjer GONG-u koji je, kako vidimo, godinama bio meka za SDP-ove spavače. Ne trebamo nimalo sumnjati u to da je tako i s drugim „neovisnim“ udrugama.
Ipak, Vesna Pusić zna biti i duhovita. Mene je recimo nasmijala do suza. U istom intervjuu ispalila je slijedeću rečenicu: „HDZ je na izborima 2015., ali i 2016., uveo u parlament, a kroz to i na javnu pozornicu, neke potpuno marginalne stranke ili pojedince koji su do tada postojali u hrvatskom društvu, ali s minimalnom podrškom javnosti.“ Eto do čega smo došli da Vesna Pusić javno tumači koje su to marginalne stranke i pojedinci i tko ima minimalnu podršku javnosti?! Ja, međutim, volim matematiku. Volim brojke. Volim ih povezivati i uspoređivati. Pa ću to učiniti i sada. Vesna Pusić govoreći o marginalnim skupinama koje je HDZ uveo u Hrvatski Sabor na izborima 2015. i 2016. vjerojatno misli na Hrast, te na pojedince Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih koji su ušli na HDZ-ovoj listi da bi kasnije osnovali svoju stranku – Neovisni za Hrvatsku. Prema istraživanju CRO Demoskopa, objavljenom 3. ožujka na ljestvici rejtinga političkih stranaka Neovisni za Hrvatsku imali su 2,5 posto podrške te su zauzimali peto mjesto u ukupnom poretku. Stranka Glas Vesne Pusić, pak, u istom je istraživanju imala – „čak“ 1 posto. Prema istraživanju Crobarometra, objavljenom 23. ožujka, Hrast je, pak, imao potporu od 0,9 posto, a Pusićkin Glas – 0,7 posto.
Drugim riječima, Vesna Pusić čija stranka, a možda i ukupno političko djelovanje, nije veće od statističke pogreške usudi se određivati tko je u Hrvatskoj marginalna skupina?! Tim više što je i njena prijašnja stranka HNS (prema zadnjem Crobarometru je na 2 posto podrške) saborske fotelje osvajala isključivo na listama drugih stranaka. Uostalom, nakon više od dva desetljeća političkog djelovanja, u 1. izbornoj jedinici, koja pokriva grad u kojem živi, na prošlim parlamentarnim izborima kao druga na listi SDP-a i ostalih, Vesna Pusić je dobila – 3719 glasova. U istoj toj izbornoj jedinici, Bruna Esih, za koju Vesna Pusić misli da je greškom postala zastupnica, na HDZ-ovoj je listi osvojila – 10.471. Marginalni Hasanbegović je, pak, u 2. izbornoj jedinici, koja obuhvaća tek manji dio grada u kojem živi, na trećem mjestu dobio 11.898 glasova. Brojevi su čudo. Uvijek ih se dobro prisjetiti. Ili druge, poput Pusić, podsjetiti na njih.
Pusić je spomenuti intervju dala prije velikog prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. No, s obzirom da je ona „zakon velikih brojeva“ teško da bi i zamijetila tu malu grupicu prosvjednika. Nije ni čudno. Nisu ih zamijetili ni oni koji bi trebali. Pa smo saznali da ih je na glavnom zagrebačkom Trgu bilo oko pet tisuća prosvjednika. Svima kojima se činilo da ih je bilo više, griješe. Uostalom, slično kaže i jedan eksperimentalni računalni program koji locira i broji glave, a onda ih zaokruži zelenom crtom. Bolje vjerovati računalu nego vlastitim očima. Ili fotografijama i snimkama.
Ispada da se Jelačićev trg s godinama smanjuje. Prije je na njega moglo stati i 120 tisuća ljudi, a sad jedva pet?! Rješenje je opet u brojevima. Naime, statistike kažu da je u Hrvatskoj je zadnjih godina 65 posto muškaraca i 52 posto žena postalo pretilo. Dakle, svi na dijetu i vježbanje. Ne smije se zavaravati javnost.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
